Tode Nikoletić - Bajka o čarobnom sviraču

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Tode Nikoletić - Bajka o čarobnom sviraču

Post od branko »

Tode Nikoletić

Bajka o čarobnom sviraču


Vesela pozorišna predstava za decu

LICA:
TVRTKO
MRTKO
SVIRKO
PRINCEZA ANA
VRAČARA
GAVRAN

Mesto događanja: Šuma ili park

Ništa u životu nije lepše od bajke. Te nevidljive ruke koje te začas odnesu u san. Učini ti se kao da je ljuljaška ili vrteška, pa lebdiš, lebdiš, sve dok se ne probudiš. Dragi moji, prinčevi i princeze, evo još jedne bajke, koju sam napisao specijalno za Vas. Ona će Vam odškrinuti vrata i ukazaće Vam se soba prepuna tajni Ako se slučajno pojavi neki, ljuti zmaj ili opaka vračara, ne plašite se, sigurio ćemo ih pobediti. Dakle. Uključite maštu, krećemo.
Autor

Na sceni se nalazi nekoliko stabala neobičnog drveća. Ogromne grane liče na kandže neke velike životinje. Sa leve strane, nalazi se klupa isto tako neobična i čudna. Nešto napred, na proscenijumu, postavljena su dva-tri, žbuna koja kao da imaju užasne crne oči. Sve izgleda kao začarana šuma, prepuna tajni. Iznenada utrčava prelepa princeza...
PRINCEZA: Bako! Kako! Bakice, gde si? (Traži je) Bako! Oh, izgubila sam se. Deco! (Publici) Da li ste videli moju baku? Da li je prošla ovuda? Moram je pronaći, moram. Ona je kao sve bake na ovom svetu: dobra, plemenita i mudra. Ima sedu kosu, nežne ruke, a pogled mio i drag. Pomozite mi, molim vas. Ako je slučajno prepoznate ili susretnete, pokažite joj put iz ove užasne šume. Naberite joj jagoda, možda je gladna. Odvedite je do dvora da se napije, možda je ožednela, naberite joj cveća da odmori posustala pluća. Molim vas, drugari! Za dobrotu ćete biti dobrotom nagrađeni. Pomozite mojoj baki. Bako! Bako, gde si!
Iz šume se uz strašnu huku pojavljuje vračara, hvata princezu i nestaje u mračnoj šumi. Nakon toga, iz publike se pojavljuju, jedan sa leve, drugi sa desne strans, Trtko i Mrtko u pocepanim frakovima...
TRTKO: Mrtkoo! Mrtkooo! Gde si?
MRTKO: Ovde šam, Trtko. Ovamo!
TRTKO: Gde ovamo!? Ništa ne vidim od ovog mraka...
MRTKO: Okreni še, tu šam! Vidiš li me?
TRTKO: Baš ništa. Jedino što ti malo viri i štrči nos i klempave uši.
MRTKO: Pošto ne vidiš, vrlo rado ću ti pomoći da še šnađeš. Idi pravo, šamo pravo...
TRTKO: Rekao si pravo?
MRTKO: Naravno, a žatim malo levo...
TRTKO: Levo!
MRTKO: Šada dva koraka u dešno, pa opet tri ulevo.
TRTKO: Dva desno, tri ulevo. Dalje!
MRTKO: Žatim, dva koraka unažad.
TRTKO: Unazad?
MRTKO: Dabome. Pošle toga, šedam koraka napred.
TRTKO: U redu. Jedan, dva, tri, četiri, pet, sedam!? Joj!
MRTKO: Šta bi?
TRTKO: Zid! Tresnuo sam u zid. Nasamario si me.
MRTKO: To ti je ža noš i uši. (Za to vreme već su se popeli pa scenu) Nego, Trle, vreme je ža početak predštave. Publika čeka, a mi še još nišmo ni predštavili. Drugari, ovo je moj najbolji prijatelj Trtko.
TRTKO: Hvala, Mrle. Deco, a ovo levo, hoću reći desno od levog? Ne! Malo levije od desnijeg? Stani već jednom, ne pomeraj se da te predstavim!
MRTKO: Došta, došta! Previše ši žapetljao. Deco, moje ime je Mrtko. Mrtko Mrtković. Po žanimanju višokokvalifikovani lutalica. Šigurno še pitate kakav je to žanat. Objašniću vam. U štvari, Trtko i ja šmo veliki ištraživači, putnici, šanjari...
TRTKO: Istraživači sveta. Lutajući tražimo neko skriveno blago, nove pustolovine, nove prostore i nove prijatelje.
MRTKO: Putujući pomažemo ljudima, pticama i životinjama u nevolji. Ša pešmom obilažimo planetu kao loptu. Ako ne verujete pođite ša nama u novi doživljaj.
LUTALICE (Pevaju song)

Naš dom je nebeski svod,
postelja, klupa i trava.
Kompasa nema naš brod,
ni luku u kojoj spava.
Lutalice, lutalice,
bez adrese i ulice.
Lutalice, lutalice
slobodni smo kao ptice.
Mi znamo cveće gde cveta,
kad drveće oblači lišće.
Daleko na kraju sveta,
hledamo zoru kad sviće.
Lutalice, lutalice,
bez adrese i ulice.
Lutalice, lutalice
slobodni smo kao ptice.

TRTKO: Mrtko! Hej, Mrtko!
MRGKO: Kaži, Trtko.
TRTKO: Sanjam li, ili sam budan, ili mi se samo pričinjava? Zar ono nije klupa? Prava šumska klupa
MRTKO: Nišam šiguran. Pošle toliko neprošpavanih noći, ne žnam da li šam ja Mrtko ili šam možda Trtko.
TRTKO: Ne pričaj koještarije. Znaš dobro da si ti Trtko, to jest Mrtko? Hteo sam reći Trtko. Ne! Ja sam Mrtko a ti Trtko??? Čekaj, uostalom zar je to važno. Nego, Mrtko. Znaš šta?
MRTKO: Šta!
TRTKO: Imam jedan predlog...
MRTKO: Šuper. A gde ti je?
TRTKO: U glavi, zvekane. Gde bi bio?
MRTKO: Ižvadi ga, hoću reći, o čemu še radi?
TRTKO: Slušaj. Pošto smo pronašli klupu, a nismo dugo spavali, predlažem da legnemo i da se napajkimo do mile volje.
MRTKO: Joj, Trle, što ši ti pametan. Predlog še prihvata i odmah ću prileći.
TRTKO: Ček', ček', ček'. Ko je rekao da ćeš ti prvi? Prvo ću ja.
MRTKO: A, ne. Prvo ću ja. Štariji šam od tebe dve minute i tri šekunde i četiri štotinke.
TR GKO: Ja sam se prvi dosetio. (Gura ga)
MRTKO: Ne guraj me ti, šmotanko. Pušti nogu!
TRTKO: Skloni se, jer ako te tresnem po tom lopovskom nosu, hoću reći surli. Ima da odletiš ihahaaaaj!
MRTKO: A ako ja gebe trešnem nošom po pešnici, izaći će ti šva čreva.
TRTKO: Ha! To bih voleo da vidim.
MRTKO: Namešti še, pa ćeš ošetiti.
TRTKO: Samo probaj, pa ću te reći stricu kad se vratim kući.
MRTKO: Štricu!
TRTKO: Rekao sam stricu, a ne štricu.
MRTKO: I ja šam rekao štricu. Al' ši me šad uplašio. Pogledaj šav še trešem. Moj ujak bi tvog šeprtljavog štrica pojeo ža doručak žajedno ša cipelama...
TRTKO: Da, da. A od tvog bi ujaka, moga strica tetak, napravio pitu gužvaru.
MRTKO: Ha! A od tvog štrica i tetka bi moja štrina napravila paradajž šok.
TRTKO: Čekaj, Mrtko. Zbog čega se mi u stvari prepiremo. Zašto se svađamo kad problem možemo rešiti u miru. Evo, predlažem da ja legnem na klupu, a ti ispod. Slažeš li se?
MRTKO: Ne dolaži u obžir. Žašto ne bih ja gore?
TRTKO: Menjaćemo se na poluvremenu. Sada lepo lezi i pajki.
MRTKO: U redu. Hej, Trtko! Mogu li nešto da te pitam?
TRTKO: Pitaj.
MR'1'KO: Ko će naš probuditi na poluvremenu?
TRTKO: Glupog li pitanja! Ja! A ko bi drugi?
MRTKO: Ali, kako ćemo žnati da je poluvreme kada nemamo šat.
TRTKO: Hoćeš reći sat!
MRTKO: I ja šam rekao šat. Žato hoću gore.
TRTKO: Evo, dosado jedna. Ustupam ti mesto. Ali samo me ostavi malko da dremnem.
MRTKO: Baš ti hvala. Šamo paži da te ne pojedu mravi. Laku noć, Trtko.
TRTKO: Laku noć. (Počne da hrče)
MRTKO: Trtko! Trtko! Hej Trtko!
TRTKO: Šta je, dosado? Šta opet hoćeš?
MRTKO: Hteo šam te pitati ješi li žaspao!
TRTKO: Kako da zaspim kad me stalno zivkaš? Prestani već jednom.
MR'1'KO: Šamo šam te pitao. Žašto še duriš. Laku noć.
TRTKO: Laku noć.
Nakon kraće pauze...
MRTKO: Tvrtko! Probudi še Trtko!
TVRTKO: Do đavola! Šta se dogodilo? Da nije požar?
MRTKO: Nešto je šuš. Šušnulo.
TRTKO: Šušnulo ti je u gaćama. Strašljivko jedan. Uplašio si se. Priznaj!
MRTKO: Bolje da šam še uplašio pa da šam živ, nego da šam hrabar, a mrtav. Neću da špavam ša vukom.
TRTKO (Skoči) Vukom? Rekao si vukom!
MRTKO: Pravi pravčati. Žubi šu mu ko u krokodila, oči ko u žmaja. Da žnaš kako te je gledao.
TRTKO: Mene? Zašto mene?
MRTKO: Ne žnam... Ti ši malo deblji, čim še obliživao.
TRTKO: Lepo si mi malopre rekao, dole zaista ima mrava. Koliko ih je... Iš iš iš! Pomeri se malčice i ja bih gore.
MRTKO: Čekaj! Čini mi še da dolaži.
TRTKO: Joj, majčice! Moja mila majčice, šta da radimo? Učini nešto. Zovi, zovi vatrogasce!
MRTKO: Šmiri še. U opašnim šituacijama najvažnije je oštati hladan.
TRTKO: Ja sam se već ohladio.
MRTKO: Predlažem da žažmurimo, tako ga nećemo videtn.
TRTKO: Ali će on videti nas! Evo ga! Leleee!
MRTKO: Pravi še mrtav i ne diši.
Tada na scenu dolazi čarobni svirač sa gitarom.
SVIRKO: Dobar dan vam želim, dobri ljudi.
TRTKO: Gle, gle. Koga to vidimo. Ko si ti čudni mladiću i šta tražiš u šumi ovako kasno?
SVIRKO: Da se predstavim. Svirko, čarobni svirač.
MRTKO: Ma šta mi reče, čarobni.
SVIRKO: Da, čarobni.
TRTKO: Čarobni kao iz bajke?
SVIRKO: Da. Upravo tako,
MRTKO: Hoćeš reći!? Šlušaj ti mali, ne pričaj koještarije i lepo nam reci kog vraga tražiš ovako kašno u šumi.
SVIRKO: Vi mi ne verujete.
TRTKO: Ko će poverovati u tako nešto. Osim toga, gde ti je čarobna svirala?
SVIRKO: Evo je, ova gitara.
M RTKO: Gitara? Drži me, Trtko, da ne umrem od šmeha.
TRTKO: Ako je ta gitara čarobna, onda sam ja magarac.
MRTKO: Pre će biti da ši ti magarac. Ha, ha, ha!
SVIRKO: U redu. Sami ste hteli, kad mi ne verujete.
Svirko započinje sa svirinjem a Trtko i Mrško sa sve bržim igranjem,
TRTKO: Šta je ovo? Kakvo je ovo čudo? Ova muzika me tera da igram. Noge mi se same pokreću.
MRTKO: I moje! Ne mogu da ih žauštavim.
TRTKO: Učini nešto, Mrtko! (Zadihano)
MRTKO: Ne mogu. Pokušaj ti.
TRTKO: Kako, kad ne mogu da se zaustavim.
MRTKO: Joj! Pa ovo je šve brže i brže... Plašim še da ćemo igrati do šutra.
TRTKO: Molimo te, mladiću, da nam oprostiš.
MRTKO: Verujemo da ši čaroban, šamo preštani ša mužikom.
TRTKO: Molim te.
SVIRKO: Neka vam bude. Nadam se da ste se uverili.
MRTKO: Črko šam, noge šu mi otpale. Uh!
TRTKO: Joj. Nikad u životu nisam ovoliko igrao.
SVIRKO: Oprostite što sam se tako ružno poneo. Nadam se da se niste naljutili.
TRTKO: Dobro, dobro... Objasni nam samo, ne razumemo, nije nam jasno, kako i šta? Je l' Mrle?
MRTKO: Interešuje naš, otkuda i kuda? Kad žnamo to što žnamo da tek šada ništa ne znamo. (Zbunjen)
SVIRKO: Objasniću vam. Slušajte pažljiio! Planeta sa koje dolazim je najveselija u vasioni.
MRTKO: Trle! Pa ovaj je pao ša Marša.
SVIRKO: Nisam pao sa Marsa. Moja planeta se zove Svironija.
TRTKO: Nije važno da li je pao sa Marsa ili Svironije. Nastavi mladiću.
SVIRKO: Zovite me radije Svirko.
MRTKO: Švirko! Šnirko švemirko. To je najlepše.
SVIRKO: Stanovnici Svironije živeli su mirno i spokojno. Svađe gotovo da nije bilo na planeti. Prepirke, bespotrebne zadevice i ružne reči bilo je zabranjeno upotrebljavati. Svaki stanovnik Svironije posedovao je neki čarobni instrument i probleme je rešavao muzikom.
TRTKO: Po ceo dan ste svirali?
SVIRKO: Naravno.
TRTKO: A kada ogladnite?
SVIRKO: Jednostavno, zamislimo neko jelo, odsviramo nešto lepo i skladno, ukusno i sočno jelo začas nam se nađe na trpezi.
MRTKO: Na vašoj planeti žive šve šami cvrčci, kad po ceo dan cvrkućete.
TRTKO: Šašavko! Gde si čuo da cvrčci cvrkuću. Dobro nisi rekao da kukuriču ili pućpuriču. I ne prekidaj više našeg gosta.
SVIRKO: Godine i decenije su prolazile u mnru. I dok su sve druge planete ratovale, mi smo svirali. Prekrasnim prostranstvima razlivali su se zvuci kao žubor reke. Na sve strane čula se muzika, meka i topla kao san. Od svih stanovnika Svironije najlepše je svirala princeza Ana, najlepša od svih princeza. Od njene prekrasne muzike, zvezde su treperile ko mali svici. Lepi i skladni tonovi prelamali su se kroz predvečerje kao miris proleća. Mesec se ljuljuškao na nebu kao maslačak na vetru. Uz Aninu muziku smo odlazili u san i budili se zorom. I tako iz dana u dan, iz noći u noć. Sve dok se nije pojavila Čara Vračara.
TRT, MRT: Čara Vračara!?
SVIRKO: Najokorelija i najopasnija od svih vračara u vasioni. (U pozadini odjekuje Vračarin smeh)
TRTKO: I šta se dogodilo?
SVIRKO: Ono najgore. Jedne prolećne noći, dok smo svi bezbrižno spavali, dojahala je na svojoj čarobnoj metli i otela je Anu.
MRTKO: Kuku!
TRTKO: Otela! Kako je otela?
SVMRKO: Kidnapovala. Odvela u svoje mračne dvore, ko zna gde. Plašim se da je nikad neću pronaći. Oh, jadan ja. Tuga se poput tamnih oblaka spustila nac Svironiju. Ugasnula je ona vedra pesma, sagorela kao sveća. (Očajava)
TRTKO: Ne očajavaj, Svirko. Tu su Trtko i Mrtko da pomognu. Pronaćićemo Anu.
MRTKO: Paži še Čaro, kad te žgrabimo ima da te pretvorimo u marmeladu.
TRTKO: Isteraćemo sve bubice iz tvoje šašave glavice. Pojavi se samo! Trtko i Mrtko te čekaju. nema kod nas, trtmrt! Ako treba idemo po Anu i u smrt!
MRTKO (Beži pod klupu) Ko je rekao šmrt!?
TRTKO: Ne plašite se, junaci, glave gore! Oterajmo strah. Zasviraj, Svirko. Pesma je jača od straha. Pronaći ćemo Anu...
SONG (pesma o Ani)
Negde u samoći uz šum crnih grana,
čeka nas princeza Ana okovana.
Čeka nas princeza, slobodi se nada,
čeka tri viteza, dok noć tamna pada.
Pazi se vračaro, pazi na figuru,
jer kad te ščepamo, dobićeš po turu.
TRTKO: A sada na zadatak. Dole ropstvo!
SVI: Doleeee!
TRTKO: Živela sloboda! Živela Ana!
SVI: Živelaa!
REFREN:
Pazi se vračaro, pazi na figuru,
jer kad te ščepamo, dobićeš po turu.
TRTKO: Mrle, imaš li neku ideju odakle da počnemo?
MRTKO: Švakako. Ža početak predlažem da šednemo i da nešto klopnemo.
SVIRKO: Nemamo vremema za jelo, ne smemo gubiti ni sekundu.
TRTKO: Ko o čemu, a Mrtko o jelu. Najbolje će biti da se podelimo na tri strane. Slušajte pažljivo, Mrtko ti pretraži desni deo šume.
MRTKO: A žašto ja dešni?
TRTKO: U redu. Svirko će desni, a ti levi.
MRTKO: Žašto ja levi?
TRTKO: Meni ostaje pravo. Onaj ko prvi pronađe neki trag neka se oglasi zviždukom. Je l' važi?
MRTKO: Važi. Al' ja ne žnam da žviždim.
TRTKO: Ti onda viči, skiči, njači k'o magarac. To znaš.
MRTKO: Ia! Ia!
Odlaze u potragu. Odmah zatim pojavljuje se Čara sa Anom, skrivena iza žbunja.
ČARA: Sve sam čula. Hihihihi! Sie videla. Hohohohoo! Budale! Glupaci! Hteli su nadmudriti najlukaviju od najlukavijih vračara. Sve ću ih pohvatati i sve pretvoriti u prasiće masne, ukusne, debeljuškaste. Biće čorbice! Hahahaa! Odavno nisam dobro klopala. Nipokon ću se dočepati i čarobne gitare. Biće moja, samo moja! Hahahahaa! A ti! Dolazi ovamo! Da vidimo šta ćemo sa tobom, umišljena lepotpce. (Šeta oko nje) Za jelo nisi. Previše si žgoljava. Za robinju još manje sa tako nežnim rukama. A za ukras mi ne trebaš.
ANA: Molim vas, starice, Poštedite me i sve ću učiniti za vas.
ČARA: Starice? Da te nisam čula! Nisam ja za tebe starica. Lepša sam od tebe, drsko derište, a uz to sam i zgodnija.
ANA: Oprostite mojoj nesmotrenosti. Svakako da ste lepi i zgodni. Ali ću vam rado pomoći da budete i dobri.
ČARA: Neću da budem dobra! Neću!
ANA: Pokušajte. Tek tada ćete otkriti tajnu čarobne muzike. U dobroti se skrivaju najveće tajne. Pokušajte.
ČARA: Neću! Ti ćeš mi otkriti tajnu čarobne muzike.
ANA: Rado bih to učinila, ali ne smem. U pitanju su životi svih koji veruju u dobrotu i ljubav.
ČARA: Kad je tako, onda se pripremi na večitu tamu i strah. Zaboravi na svog princa Svirka. Nikada te neće pronaći. Nikada!
APA: I u najvećoj tami mene će obasjati svetlost. Svetlost iz srca onih koji me vole. A vaš pomračeni um nikad neće obasjati zraci jer ste puni mržnje.
ČARA: Varaš se ako tako misliš. Dočepaću se ja čarobne gitare, videćeš. Gavro! Gavro, lenčugo lenja. gde si?
GAVRA: Ovde sam, Čarice draga.
ČARA: Opet spavaš, nesrećo jedna. Donesi konopac i veži ono tvrdoglavo čudovište.
ANA: Uzalud me vezujete. Ni najčvršći konopci vam neće pomoći. Pronaći će mene Svirko, a tad ste svoje odsvirali.
ČARA: Pretiš. Veži je, Gavro! Veži joj i usta.
GAVRO: Graa! A da joj zavežem i uši?
ČARA: Zvekane zvekasti. Ako te zgrabim za kljun iščupaću ti ga, pa nećeš: lupetati koještarije,
GAVRA: Gra! Gra! Nastradaću ja!
ČARA: Vreme je da se pripremimo za odlučujuću bitku. Gavro, moramo nešto smisliti da ih uhvatimo.
GAVRO: Gra! Najbolje da im namestimo zamku.
ČARA: Odlična ideja. Pala mi je na um dobra zamisao. Lezi ovde i pretvaraj se da ti je slomljeno krilo. Kada se pojave Svirko, Trtko ili Mrtko, zapraši ih ovim sprejom i krk! Naši su!
GAVRO: Gra! Pa ovo je sprej za muve.
ČARA: Za muve. Nego šta! Uništićemo ih ko muve. Jednim udarcem tri muve,
GAVRA: Graa! Genijalna zamisao. Jednom muvom tri udarca. Biće muva. Gra!
ČARA: Sve si pobrkao. Ne lovimo mi muve, već Svirka i ona dva probisveta. Za svaki slučaj ću pripremiti čaroban čekić. Samo da se setim čarobne formule... Čini mi se da je: klokati bokati truć buć. Ne. To je za čarobni ekser. Biće da je: Krekete, bekete, ekić vekić, neka se stvori čarobni čekić... (Čekić pada Gavri na glavu)
GAVRA: Jooj! Šta bi?
ČARA: To si i zaslužio, nesrećo jedna.
GAVRA: A, ko sam ja?
ČARA: Magarac. Eto ko. Sakri se brzo, čini mi se da dolaze.
TRTKO: Anaa! Anaa!
MRTKO: Aniceee! Ni traga. Kao da je u zemlju propala.
TRTKO: Ne smemo odustati. Traži dalje.
MRTKO: Dva dana i dve noći tragamo, ne mogu više. Umorio šam še.
TRTKO: Moraš. Moramo spasiti Anu. Izdrži još malo. Hajdemo... (Odlaze) Možda ju je Svirko pronašao.
ČARA: Hi hi hii! Nećete je pronaći, pacovi. Uhvatiće Čara i vas. Gavro! Gavro! Dolazi ovamo! Opet je zaspao, glupi Gavran. Gavro!
GAVRO: Graa! Neko me zvao?
ČARA: Pripremi se, kreštalo kreštavo.
GAVRA: Da se pripremim za gozbu?
ČARA: Vidi vraga, izgubio je totalno pamet. Gavro, znaš li ti koga mi lovimo.
GAVRA: Graa! Lovimo muve!
ČARA: Moraću ga još jednom zviznuti u glavu. Možda će mu se vratiti pamet, ako je uopšte ima Gavro, priđi mamici da ti nešto da.
GAVRA: Daj, daj, daj.
ČARA: Zažmuri prvo, pile moje.
GAVRA: Evo, žmurim.
ČARA: Evo ti, blesimetru kljunati! (Čara ga udara)
GAVRA (Peva)
Čini mi se da je mleko belo,
od svih jela najzdravije jelo.
ČARA: Ovaj je sasvim poblesavio. Moram ga još jednom zviznuti. Gavro! Gavro, probudi se!
GAVRA: Ko? Gde!? Šta? Gde su palačinke sa čekićem.
ČARA (Udara ga) Evo, čekić bez palačinki.
GAVRA: Huuu! Šta bi?
ČARA: Napokon je došao sebi.
GAVRA: Ko je došao? (Okreće se)
ČARA: Ti, glupa ptičurino.
GAVRA: Ja? Nisam nigde išao, ja sam...
ČARA: Sve znam. Ne počinji iz početka. Bolje da pripremimo zamku. Pazi da nešto ne zabrljaš.
GAVRA: Ne brini. Kad se pojave pošpricaću ih sa čekićem. Jednom muvom tri spreja.
ČARA: Počni polako da dozivaš u pomoć dok se ja sakrijem.
GAVRA: U pomoooooć! U pomooooć!
TRTKO (Dotrči) Gde je taj drekavac, što tako bolno doziva?
GAVRA: Ovde sam, siroti putniče. Pomozi jadnom Gavri.
TRTKO: Čudnog li stvora. Zanimljivo. Ni čovek, ni ptica, a glava mu ko lubenica.
GAVRA: Graa! Meni kažeš, glavati.
TRTKO: Da, nosati. Šta radiš tu, gušterčino jedna.
GAVRA: Priđi bliže da ti šapnem na uvce.
TRTKO: Kaži, kljunati. (Gavra ga zaprašuje, Trtko pada)
ČARA: Al' se strovalio.
GAVRA: Pao je kao klada. Graa!
ČARA: Pomozi, Gavro, da ga sakrijemo. Požuri, dolazi i druga ptičica.
GAVRA: Graa! Uhvatićemo i drugu ptičicu. Lov može da počne. U pomooooć! U pomooooć!
MRTKO: Ako še ne varam, nekom je potrebna pomoć.
GAVRA: Ne varaš se dobri putniče, pomozi sirotom Gavri i bogato ću te nagraditi čekićem!
MRTKO: Ne ražumem. Čekićem? Šta će mi čekić?
GAVRA: Pogrešio sam. Hteo sam reći, prvo ću te zaprašiti pa ću te opaliti.
MRTKO: Ništa te ne ražumem, al' ošećam da ti namere nišu najbolje. Žato kidam šmešta.
ČARA: Stani! Da se nisi pomakao. Drž' ga, Gavro! Ne sme nam pobeći.
MRTKO: Ve. Ve. Veštica! Mamaaa! (Beži, ovi ga jure)
GAVRA: Moj si. Moj! Imam ga, imam! (Prolazi mu kroz noge) Nemam ga.
ČARA: Ne preostaje mi ništa drugo, moram ga hipnotisati. Naređujem ti da staneš, skitnico odrpana.
MRTKO: Štao šam.
ČARA: Gledaj me u oči!
MRTKO: Oči.
ČARA: Ti spavaš, kapci su ti teški...
MRTKO: Špavam.
ČARA: Gavro, dodaj čekić.
GAVRA: Mogu li ga ja opaliti, mogu li...
ČARA: Ne dolazi u obzir. Promašio bi i slona. Drži ga. (Tada promašuje i pogađa Gavru)
GAVRA (peva)
Čini mi se da je mleko belo,
od svih jela najzdravije jelo.
ČARA: Opet je izgubio pamćenje.
GAVRA: Gra. Gra. Gra. Najlepši sam ja. (Beži)
ČARA: Stani, Gavro. Sve će upropastiti. Stani! Vratićeš se ti, čekaj samo. Biće najbolje da ove skitnice sakrijem. Da vidimo šta ćemo sa njima. Pretvoriću ih u žabe, ili u poljske miševe...
TRTKO (Budi se) Gde sam, šta se dogodilo?
MRTKO: Žarobljeni šmo, budalo. Čara naš je žarobila.
ČARA: Pretvoriću vas u kornjače. Hihihi! Najviše volim supu od kornjače.
MRTKO: Neću da budem šupa. Šmrde mi noge.
ČARA: Hoćeš, hoćeš. Još mi nedostaje Svirko. Glavna poslastica. A ti, lepotice, dolazi ovamo. Tebe ću ostaviti za salatu.
TRTKO: Ana! Živa si!
MRTKO: Prinčežo! Kako ši lepa!
ČARA: Prestanite! Neću da čujem da je lepa. Ja sam lepša. Naređujem da kažeš da sam lepša!
MRTKO: Ti ši najlepša na švetu. Ali žabetina, ona kreštava.
ČARA: Platićete mi za ovo. Poslednji put vas pitam za tajnu čarobne muzike! Govorite! Govorite ili ste gotovi.
ANA: Nikada nećeš saznati za nju, nikada. U tvome uhu svaka muzika je cika i škripa.
ČARA: Kad je tako, onda se pozdravite sa životima. (Počinje sa bajanjem)
O, vetrovi sšrašni i mračne oluje,
đavoli rogati i opake guje!
O, štakori, crvi i zli lešinari,
siđite iz pakla, pomozite Čari!
O, bućava vodo, otrovno cveće,
silo venne tmine, pokreni drveće!
(Drveće otvara usta)
Čara će ti dati izobilje hrane
da nahraniš svoje izgladnele grane.
MRTKO: Mamaa! Ovo drveće ima žube. Gotovi šmo.
TRTKO: Ovo je kraj. Nema nam spasa. Žao mi je, princezo, što ti nismo bili od pomoći.
ČARA: Ti! Dolazi ovamo!
MRTKO: Ko, je l' ja?
ČARA: Da, ti! Ne pravi se lud.
MRTKO: Nemojte mene. Mogu li ja drugi, evo, Trtko je malo deblji.
ČARA: Smesta da si došao!
MRTKO: Trtko, druže moj. Odlažim. Možda še nikad nećemo videti. Hvala ti ža šve lepe trenutke u životu. Žbogom. Nikada te neću žaboraviti.
TRTKO: Zbogom, prijatelju moj. Budi hrabar.
ANA: Zbogom. Osvetiće nas Svirko.
ČARA: Uzalud se nadate, niko vam ne može pomoći. Niko. Svirko će proći gore od vas. Samo da ga se dočepam. A sada si ti na redu. Ulazi unutra, skitnico.
TRTKO: Ne plašim se, odvratna njuško. I tebi će doći kraj.
ANA: Zbogom, hrabri sanjaru. Zbogom.
ČARA: Sada si ti na redu. Ulazi! Niko vas neće osloboditi mađije sve dok ne saznam tajnu čarobne muzike. Klopaj šumo, klopaj! Hi hi hihihi hi. Baš sam šašava
GAVRA:Čini mi se da je mleko belo,
od svih jela najzdravije jelo!
ČARA: Tu si, dangubo jedna. Dolazi ovamo.
GAVRA: Oh, koga to vidim. Moja baka.
ČARA: Ovaj je načisto blesav. Umislio da sam mu baka. Čekaj, Gavro, dok baka dograbi čekić...
GAVRA: Otkad te nisam video, draga bako...
ČARA: Zažmuri, Gavro, pa ćeš videti i dedu i sve zvezde. (Udara ga)
GAVRA: Šta bi? Nešto je puklo!
ČARA: Pukla ti je tikva, tikvane jedan blesavi. Slušaj dobro: uzmi ovaj čekić i čekaj ovde. Za to vreme ću potražiti Svirka. Ako naiđe na ovu stranu a ti ga opali čekićem. Kapiraš.
GAVRA: Jasno ko noć.
ČARA: Pripazi, nemoj slučajno da zadremaš. Znaš šta te u tom slučaju očekuje.
GAVRA: Ne brini, biću budan kao sova.
Čara odlazi u potragu za Svirkom.
GAVRA: Ode. Sad mogu malo da odremam. Ko zna gde je taj Svirko. A i dosadilo mi je da slušam Čaru. Te, Gavro, ovo. Te, Gavro, ono. Uradi ovo, uradi ono. Sve Gavro. E, ne može tako više. Jok. Odead će Gavro samo da pajki. Ovakoc... Hrr. Hrr, hrr.
SVIRKO: Anaa! Aniceee! Anaa! Ni traga ni glasa od nje. Nikada je neću pronaći. Gle? Čudnog li stvora, bruji ko vasionski brod. Možda mi on može pomoći. Hej, prijatelju. Prijatelju, probudi se.
GAVRA: Boranija, krastavci, krompir...
SVIRKO: Probudi se, prijatelju. Ti sanjaš.
GAVRA: Ah, da. Ko?
SVIRKO: Da te pitam, da nisu možda ovuda prošla dva čudna tipa?
GAVRA: U pocepanim frakovima?
SVIRKO: Da, u frakovima.
GAVRA: Sa dugim šeširima?
SVIRKO: Da.
GAVRA: Da se ne zovu, slučajno, Trtko i Mrtko?
SVIRKO: Upravo tako.
GAVRA: Nisu. Laku noć.
SVIRKO: Molim te još samo nešto. Za čega ti služi tako veliki čekić?
GAVRA: Nisam lud da ti kažem da očekujem nekog Svirka. Čara bi me zato živog oderala.
SVIRKO: Ma šta mi reče. Čekaš Svirka. Baš dobro i ja ga tražim.
GAVRA: Odlično, zajedno ćemo ga lakše uhvatiti. Lezi ovde pored mene. Pazićemo zajedno.
SVIRKO: Laku noć, stranče.
GAVRA: Hrr! Brljubrlj! Hrr! Brljubrlj!
SVIRKO: Ono što si meni umesio, sam ćeš kusati. (Udara ga)
GAVRA: Čini mi se da je mleko belo,
od svih jela najzdravije jelo!
SVIRKO: Ohoho! Ptica se raspevala.
GAVRA: Svirko, sanjam li ili si ti Svirko!
SVIRKO: Budan si, prelepi Gavrane.
GAVRA: Dođi da te zagrlim, kako je na Svironiji?
SVIRKO: Žalosno, moj Gavrane. Žalosno da žalosnije ne može biti. Otkad je nestala Ana, Svironija je zanemela.
GAVRA: Ana. Ana je zarobljena u ovom monstruoznom drveću.
SVIRKO: Zarobljena?
GAVRA: Zajedno sa dve skitalice. Niko ih ne može osloboditi magije, osim vračare.
SVIRKO: Znao sam da je ona umešala svoje otrovne prete u ovu otmicu. Od prvog dana sam sumnjao. Ali, smislio sam plan kako da ih oslobodimo. Samo mi moraš pomoći.
GAVRA: Sve ću uraditi za princezu. Samo reci.
SVIRKO: Slušaj pažljivo, pretvaraćemo se kao da si me uhvatio. Kada se Čara pojavi, pokloni joj ovu čarobnu gitaru.
GAVRA: Gitaru? Ali?
SVIRKO: Ne brini, lažna je. I dok se Čara bude radovala trijumfu, ti dograbi njenu čarobnu metlu i beži. Ostalo sve prepusti meni.
GAVRA: Dogovoreno. Lezi pokraj mene i pravi se ošamućen. Odmah ću je pozvati. Čarooo! Čaricee!
ČARA: Tu sam, nakazo, šta želiš? Ohoho! Vide li dobro moje zle oči? Zar to nije Svirko, čarobni svirač? Najzad u mojim rukama. Gavro, dođi da te zagrlim. Zaslužio si za ovo poljubac. Dođi da te cukim.
GAVRA: Graa! Nemoj me ljubiti, Čaro. Imam kijavicu, prehladićeš se.
SVIRKO (Budi se) Oh, gde sam...
ČARA: Moj si, svemirko. Uhvatila sam te. Ovamo gitaru.
SVIRKO: Da se prvo nagodimo. Oslobodi moje prijatelje.
ČARA: Ne dolazi u obzir. Daj gitaru!
SVIRKO: Prvo ih oslobodi.
ČARA: Nikako. Hoću prvo gitaru.
SVIRKO: Kako da znam da me nećeš prevariti.
ČARA: Časna vračarska reč. Pitaj decu (publiku)
SVIRKO: Imam predlog. Gitaru ću dati Gavri. Kada ih oslobodiš, Gavra će ti je dati, pa idi sa milim vragom.
ČARA: Pristajem. Daj.
SVIRKO: Pazite se ako me prevarite. (Daje gitaru Gavri)
ČARA: Gavro! Ovamo gitaru! Ovamo! Naša je, naša! Hi hi. Prevarili smo te, naivni mladiću. Prevarili. Nikada ih neću osloboditi. Osim toga ostao si i bez gitare.
Gavra uzima metlu i beži.
ČARA: Gavro! Ostavi metlu. Gavro, nesrećo!
SVIRKO: Znao sam da ti ne treba ništa verovati, ti pokvarena Veco. Ni ja nisam bio iskren. Gitara je lažna. Metlu više nemaš i ne možeš mi pobeći... Sada ti i ja, sami...
ČARA: Nemoguće! Ne verujem ti. (Pokušava da svira)
SVIRKO: Uzalud se mučiš. Pokazaću ti kako deluje prava čarobna gitara. (Počinje polako sa sviranjem)
ČARA: Prestani! Dosta! Pretvoriću te u šišmiša.
SVIRKO: Ne vredi ti da pretiš. Čarobna gitara je jača od tvoje magije.
ČARA: Ti, drzniče...
SVIRKO: Igraj, igraj, veštice. Igraćeš pet dana.
ČARA: Smiluj se.
SVIRKO: Oslobodi moje prijatelje.
ČARA: Nikad!
SVIRKO: Onda nastavi da igraš. Brže, još brže. Deco! (Publici) Da li je dosta? Nije.
ČARA: Milost, milost. Pustiću ih.
SVIRKO: Pazi! Ako pokušaš sa nekom podvalom, biće to tvoj kraj.
ČARA: Oh, moje nogice. Ne plaši se, oslobodiću ih. Potreban mi je i Gavra. Gavro! Gde si?
GAVRO: Htela si nešto, Čarice.
ČARA: Drži ga, Gavro. Šta čekaš? Navali!
GAVRA: Ne pada mi na pamet. Dosta si me mučila. Dosta sam ti robovao. Najzad sam se i ja dočepao slobode. Sviraj, Svirko, zaslužila je dobru lekciju.
ČARA (Igra još) Platićeš mi, kunem se. Dosta! Dosta! Predajem se, predajem.
GAVRA: Joj što lepo igra, daj meni malo da sviram.
ČARA: Predajem se. Buu. (Plače)
SVIRKO: Dobro. Ovo ti je poslednja šansa.
ČARA: Ne plašite se. Samo da se setim formule. Aha!
O, demoni, predajte se,
pokori se vatro vodi.
O, drveće, otvori se,
zarobljene oslobodi.
SVI (Radosno istrčavaju) Sloboda! Uraa!
SVIRKO: Ana!
ANA: Svirko moj!
SONG:

Nema više Čare,
nema više čini,
lete bubamare
u plavoj visini.
Promolilo cveće
stidljivo iz trave,
zemlja se okreće,
svi sa pesmom slave.
Sunce zrake sipa,
poskakuje voda.
Zapevajmo složno,
živela sloboda. (2h)

MRTKO: Uhvatili šmo najžad ovu bežobražnu vešticu. Šta ćemo ša njom. Da joj ražbijem noš!
TRTKO: Bolje da od nje napravimo strašilo.
GAVRA: Nemojte strašilo. Bolje da je obesimo.
ANA: Čekajte. Najbolje je ipak da je pustimo.
MRTKO: Da je puštimo? Ne dolaži u obžir.
SVIRKO: I ja mislim da je najbolje da je oslobodimo. Nije ona tako zla kako nam se čini.
GAVRA: Pustimo je pod uslovom da obeća da će se popraviti.
ČARA: Pristajem. (Skida polako sa sebe odelo veštice i pretvara se u baku) Shvatam gde sam pogrešila i zaslužila sam kaznu. Kajem se, gorko se kajem. Svojom dobrotom i plemenitošću pokazali ste mi pravi put u životu. Obećavam da ću od danas biti dobra. MRTKO: Ne žnam žašto ali u ovakvim trenucima uvek mi pođu šuže.
TRTKO: Hoćeš reći suze.
MRTKO: I ja šam rekao šuže.
ANA: Srećan ti put, bako.
BAKA: Zbogom, deco.
SONG:
Nema više Čare,
nema više čini,
lete bubamare
u plavoj visini...

kraj
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju