Tode Nikoletić - Čarobna krila

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Tode Nikoletić - Čarobna krila

Post od branko »

TODE NIKOLETIĆ

ČAROBNA KRILA

IGRAJU:
SARA BUBAMARA
LEPTIRKO MIRKO
PČELICA JELICA
ZEKAN UŠEKAN
SOVA KOVA
MEDO ČEDO
VUK VUKOJE
CVETAN
CVETANA
SVITKO
CVETIĆI
SVITULJCI

Radnja se događa u šumi.
Scena: nekoliko stabala, dva panja, žbunje,

Prva pojava:
(Cvetići plešu uz laganu muziku.)
CVETAN:
Baš je ovaj život lep. Onde potok, ovde cvet...
CVETANA:
Tamo njiva, ovde sad,. Eno sunce, evo hlad...
CVETAN:
Draga, Cvetana, jeste li za jedan ples?
CVETANA:
O, jes!!!
( Plešu)
BUBAMARA:
Oprosite, dragi moji cvetići. Da li vam mogu prići i zaplesati sa vama? Tako sam sama.
CVETANA:
Izvoli. Svako je dobrodošao ko plesanje voli. ( Svi plešu na kratko)
CVETKO:
Vi tako zanosno plešete i tako vam je haljina fina. Mora da ste balerina.

BUBAMARA:
Hvala, lepi cvetiću. Ja sam, Sara Bubamara. I svaka moja šara od plesa još lepše boje stvara.
CVETANA:
Blago vama, Saro Bubamaro. Vi možete da letite i sva lepa mesta na svetu posetite. A mi smo vezani samo za jedno mesto. Zato smo tužne često.
( Cvetovi je okružuju)
BUBAMARA:
Da, ja imam čarobna krila kao vila i svuda sam na svetu bila. Ali ne tugujte cvetići što ne možete leteti ili ići. Vaša lepota je tako čarobna da vam može svako pozavideti. Zato vas samo na posebnim mestima ima. Jer umivate nam oči svima.
CVETAN:
Hvala, Saro. Ti si tako dobra i pametna. Ja sam, Cvetan i sada sam jako sretan.
CVETANA:
A moje ime je, Cvetana Cvetić. Hajde, zapleši čarobnim krilima i pokaži nam čarobni svetić.
(Plešu na kratko)
VUK VUKOJE:
Tako mi luka. Kakva je ovo buka!? Ko se usudio da nervira vuka!
Ceo život mi je od vas muka.
CVETAN:
Vuk. Bežiiii!
CVETANA:
Kako strašno reži! Bežimo cvetići. Ne sme nam prići!
VUK VUKAN:
Stoj! Da se niko nije pomerio da ga ne bih zubima izmerio!
Tako mi, njuške i oštrih zuba, vidim da ovde ima puno danguba.
U ovoj šumi neko mora zavesti red. A mene bez reda hvata jed! Bando jedna pokvarena! A ko si ti šarena?
BUBAMARA:
Ja! Ja sam....ja sam... ovaj.... Sara Bubamara.
VUK VUKOJE:
Šara Baba Mara! Svašta!
BUBAMARA:
Sara. Rekla sam, Sara Bubamara, hrabri vuče.
VUK VUKOJE:
Hrabri vuče! O, kako mi srce tuče. Slušaj luče, ja sam Vuk Vukoje, što sve u šumi tuko je. Svako u šumi zbog mene kuko je. A sve su prilike i neprilike da ćete i vi zakukati, ili mi morate nešto dati.

CVETKO:
Nemojte Vukoje. Mi smo cvetići..
CVETANA:
Nemojte Vukoje. Mi smo slabići!
VUK VUKOJE:
Pih. Vidi ti njih. Samo kukate i sve nas u šumi brukate. Zato ću uzeti od ove, Baba Mare krila. Jer ja sam zakon. Ja sam sila!
BUBAMARA:
Nemojte gospodine, Vule. Bez krila, ja bih do kraja života patila.
VUK VUKOJE:
Pa šta! I ja hoću da letim. A sada, krila mi daj i svi kažite guuuud baaaj! Ili vas jedem redom ko orase sa medom! Vauuuuuu!
( Vuk joj skida i svi beže. Vuk stavlja krila i pokušava da leti)
Šta je ovo? Ne rade! Nešto nije u redu. Mora da postoji neka caka. Ja imam krila laka i poleteću pre mraka. Idem na neki brdo gde nije tvrdo.




Druga pojava:
BUBAMARA:
( Noć. Bubamara seda na panj i plače)
Eh... Šta ću sada bez čarobnih krila? Neću nikad više biti ono što sam bila. Jao, meni sirotici. Ima li iko ko mi može pomoći ove noći?
SVITKO:
( Ulaze svici sa fenjerima)
Ne plači, Bubamarice. Imaš nas. Prijatelje svice.
BUBAMARA:
Blago vama, lepi moji svici. Mora da su vas privukli moji krici. Ostala sam bez krila i puno sam propatila.
SVITKO:
Mi ćemo ti pozajmiti naša krila. Čuvaćemo te i osvetljavati put gde god budeš bila. I ti ćeš ponovo da svetliš. Evo ti pola mog krila i probaj da poletiš.
BUBAMARA:
Ne vredi. Srce mi se od tuge ledi.
LEPTIRKO:
Čuo sam i ja da neko u šumi pati. Dozvolite mi da se predstavim. Ja sam, Mirko Leptirko, i ja ću joj svoja krila dati.

BUBAMARA:
Hvala Leptirko. Ti si pravi drug. Ali tvoja krila su isuviše laka da bih letetla bar jedan krug. ( Plače)
PČELICA:
Ko to tako glasno plače? Da nije neko napušteno mače?
SVITKO:
Nije, Jelice Pčelice. To je, Sara Bubamara. Oteo joj je krila, Vuk Vukoje. I još nešto, Jelice. Tuk'o je!
PČELICA:
Sram ga bilo! Čim ga sretnem pre nego što odem, ima da ga žaokom u dupe ubodem!
SOVA KOVA:
Tako mi mojih dugo isčekivanih snova, može li vam ikako pomoći, Sova Kova?
LEPTIRKO:
Mudra naša, Kovo, u šumi ništa novo. Opet je, Vule bio nevaljao. I opet je krao! Oteo je krila Bubamari i svima nam sada raspoloženje kvari.
SOVA:
Vule! Jao, kad ga zgrabim! Jao kad ga kljucnem! Jao li mu kad ga provučem kroz šake, ima tri meseca da nosi štake!

ZEKAN UŠEKAN:
Zdravo društvo. Čuo je i Zekan Ušekan šta je uradio zvekan. Isčupaću mu uši, sve da se puši. Gde je!?
SOVA:
Promoli se vučino slepa!
LEPTIRKO:
Vrati krila ili ćeš ostati bez repa!
ZEKAN UŠEKAN:
Nema od njega ni traga ni glasa. Al' je utrtio! K'o od čopora pasa.
Hajde da ga premlatimo i našoj, Sari Bubamari, krila da vratimo!
SVITKO:
Pokažimo mu da ga se ne bojimo. Hajde da se u kolo spojimo i razveselimo našu tužnu, Saru Bubamaru.
( Svi plešu oko Sare)
PČELICA:
A sada idemo po vuka! Hahaha. Kad ga bocnem biće mu muka!
CVETAN:
Ne vredi. Nigde ga nema. Sigirno negde drema.
CVETANA:
Drema i nove podvale sprema.

BUBAMARA:
Eto, nikad više neću poletiti. Idem u šumu da me pojede mrak. Hvala vam što ste mi želelo pomoći. Sada moram poći. Zbogom prijatelji moji. Život nije lak. Čuvajte se slogom. Zbogom.
VUK VUKOJE:
Ko je rekao da se, Vule, plaši? Buhahaaaaaa! Gotovi su životi vaši!
SVI:
Vuuuuuk!
VUK VUKOJE:
Ni makac! Stoooj! Sada ja vodim boj! Vreme je da se na ovu priču stavi tačka. Gore ruke! Ovo je pljačka!
( Svi dižu ruke)
Šta je, kukavice. Pobelelo vam je lice! E, pa treba da se zna ko je u šumi gazda.
( Iza leđa mu se pojavljuje Medo Čedo)
MEDO ČEDO:
Ja!
VUK:
Ko je rekao ja!? Tja! Izbubetaću ga ja!
MEDO ČEDO:
Ja sam rekao, reponjo repati!
VUK VUKOJE:
Medo Čedo! Leleleeee! Nastradaću kao tele! Bežiiiim!
CVETKO:
Šta je, Vule, sada žuriš. Je li! E pa braćo, juriiiiiiš!
( Svi ga jure uz veselu muziku)

Treća pojava:
VUK VUKOJE:
( umoran i zadihan seda na panj. Svi ga opkoljavaju)
VUK VUKOJE:
Jao! Jedva spasih rep i dupe. Užas! Svi žele da me lupe. A ja sam po prirodi dobar ko duša. Samo niko Vuleta ne sluša. Pitajte Crvenkapu, ona će potvrditi da imam nežnu šapu.
ZEKAN UŠEKAN:
Dolijao si lukava lijo! Govori gde si bio ako ti je život mio!?
VUK VUKOJE:
Nemojte braćo, ja nisam lija. Meni grubost ne prija.
Predajem se, prijatelji moji. Vule ne može više zbog straha da se znoji.
MEDO ČEDO:
A ne! Tek ćeš se sada preznojiti jer ću te od repa odvojiti!
ZEKAN UŠEKAN:
Bićeš ko kučence!
PČELICA:
Da. Da. Nastradaće ti dupence!
MEDO ČEDO:
Saro Bubamaro, priđi. Šta ti je uradio ovaj riđi?
BUBAMARA:
Ja sam, Medo, dobra bila, a, Vule, mi je oteo krila.
VUK VUKOJE:
Pozajmio na kratko, stvorenje slatko!
SVITKO:
Ua! Mutiii!
ČEDO:
Ti, Vule, ćuti! Hajde, gospodine drpiću, sada lepo vrati krila i izvini se ovom slatkom biću.
VUK:
Evo. Izvinjavam se nisam hteo. Ja sam želeo da letim, da budem kao i vi srećan. Da vidim svet ceo. Čitav život živim sam i slep. Dođe mi da pojedem od muke rep. Izvinjavam se svima. Naročito, Sari Bubamari, i Medi Čedi. Moj život bez krila ništa ne vredi.

BUBAMARA:
Nemoj da plačeš Vuče. Svako mora da nađe svoja krila, ako hoće da leti, a ne druge da tuče, da im krade krila i da im šteti. Tako pametni rade. I uvek se mudre izreke seti ...
SVI:
Sa tuđim krilima se ne leti.
CVETANA:
A sada svi u kolo, pa opleti! A ti nam draga naša, Saro Bubamaro, srećno poleti.
( Svi igraju u kolu, a Sara leti oko njih)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost