Tode Nikoletić - Jesenja sonata

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Tode Nikoletić - Jesenja sonata

Post od branko »

Tode Nikoletić

JESENJA SONATA



IGRAJU:
ZEKA PEKA
MEDO ČEDO
VEVERICA GRICA
LASTA PLAVIČASTA
JEŽIĆ BEŽIĆ
LIJA PRIJA

Radnja se događa u šumi.
SCENA:
Raznovrsno drveće u jesenjim bojama. Drvena klupa sa strane. Dva panja obrasla mahovinom.
Čuje se kiša. Zeka izlazi sa kišobranom. Plače.



ZEKA:
Plače i sve vreme kroz plač mrmlja nerazumljivo.
VEVERICA:
( Nosi kišobran)
Jao, Zeko Peko, što si se ti raspekmezio i iskezio. Zašto plačeš? Kaži, možda ti mogu pomoći.
ZEKA:
Jaubraugnjau..... ( još jače) a uuuuuu!
VEVERICA:
Jao! Pa ti ni sam ne znaš šta si otplakao! Jau Brau Gnjau. Jel to japanski jezik?
ZEKA:
( Plačei dalje)
Abu dabu ... dau, žau, blau!
VEVERICA:
Abu dabu. Hoćeš žabu!?
ZEKO:
Aaaaaa,...
VEVERICA:
Evo Mede Čede. On je intiligentan. Možda može pomoći da budeš sretan .


MEDO: ( Nosi kišobran)
Ko se to tako derinja? Da nije divlja svinja?
VEVERICA:
Nije, Čedo. Zeko se raskmezio i zubiće iskezio!
MEDO:
Šta je zekane? Ostao si bez šargarepe mekane!
ZEKO:
Ajau, glau, bau dau!
MEDO:
Šta ovaj trabunja. Glau bau! Da ga nešto nije zviznulo u glavu?
VEVERICA:
Plače ko da će drveće da sruši. Gledaj , Čedo, kako su mu se oklembesile uši.
LASTA: ( Nosi kišobran)
Pa dobro šta je ovo? Zašto je Zeka tako ljut? Ne mogu kofere da spremam za put.
MEDO:
I mi se pitamo. Iz njega reka suza pada kao sa vodopada. Mora da je seo na Ježa i dobio bocu.
JEŽ: ( Nosi kišobran)
Ma kakva boca. On samo po šumi lenčari i zvoca!
LIJA: ( Nosi kišobran)
Znam ja zašto tako kmezi i grakće.
SVI:
Zašto?
LIJA:
Upiškio se u gaće.
MEDO:
Ti si lijo pameti još kraće. Vidiš da Zeko Peko nema gaće!
LASTA:
Hajde da nešto oplešemo pa da ga nasmejemo!
VEVERICE:
Hajde!
( Svi otvaraju kišobrane i igraju na neku veselu muziku igru oko Zeke. Zeko je i dalje tužan)
JEŽURKO:
Ne vredi. Zeko samo sedi.
VEVERICA:
Hajde svi da plačemo i da podelimo sa njim tugu.
MEDO:
Pametna ideja. Pomozimo našem drugu.
( Svi glasno plaču)
ZEKO:
Ama! Prestanite da kmezite i da mi se kezite.

JEŽ:
Samo smo ti hteli pomoći da više ne sliniš.
LIJA:
Zašto to činiš?
ZEKA:
Zašto? Kao što vidite prolazi jesen i donosi hladnu klimu ,a ja se nisam spremio za zimu.
VEVERICA:
A, zato si plako. To ćemo srediti lako. ( Veverica ih sve poziva u krug i nešto se došaptavaju, a zatim odlaze svako na svoju stranu)
ZEKA:
Eto, svi su me napustili. Baš sam jadan. Ostaću sam i gladan. Preostaje mi samo da se sedim i čekam da se sledim. Svi su izgledi da ću crći od samoće i gladnoće.
VEVERICA:
A ne, Zeko Peko. Evo ti malo lešnika i oraha, i nema straha.
JEŽ:
Evo i ja ti donosim korpu žira da nađeš u zimi mira.
LASTA:
Od mene Zeko za te, evo malo zelene salate da izlečiš tugu. A ja odoh ka jugu.
MEDO:
Tu sam i ja, Meda Čeda, sa košnicom meda i sa kruškama zrelim koje ću sa tobom da podelim.
LIJA:
Jao, Zekane, ja nemam hrane. Ali tako mi repa čim počne vetar duvati. Dajem ti časnu reč da ću ti hranu sačuvati.
MEDO:
Odbi lijo slepa jer ćeš ostati bez repa!
ZEKO:
Hvala vam dragi moji prijatelji. Pomogli ste mi u nevolji ali i pokazali da se na vreme spremim za zimu.
VEVERICA:
Zahvali se jeseni jer je bila rodna. Ona svima daje svoja blaga plodna.

( Završni song „Jesenja sonata“)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost