Luis Sepulveda - Kako je mačak naučio galebicu letjeti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Luis Sepulveda - Kako je mačak naučio galebicu letjeti

Post od branko »

Luis Sepulveda

Kako je mačak naučio galebicu letjeti

Prema prijevodu Janje Beč
Dramatizacija i jezička adaptacija: Ljubica Ostojić


Likovi:
ZORBA - debeli crni kućni mačak
GLAS DJEČAKA KENGAH - srebrna galebica
MAČAK I (GROF) - skitnica i huligan
MAČAK II (CAR)- isti takav
SEKRETAR - mršavi restoranski mačak i Pukovnikov tajnik
PUKOVNIK - mačak u godinama, šef lučkih mačaka
MATIA - šimpanza, sklon pivu i bedastoćama
DIDRO - mačak intelektualac i obožavalac enciklopedija
PTIĆ, ODRASLIJI PTIĆ, GALEBICA SREĆKA
SOPRAVENTO - mačak pomorac
BUBULINA - zgodna mačkica i Pjesnikova kućna ljubimica
PJESNIK

PRVA SCENA: GALEBICA KENGAH

(Dok lazi publika, mačak Zorba spava na balkonu. Na radiju svira glazba.)
GLAS IZA SCENE Hej, Zorba, žao mi je što te ostavljam samog!
ZORBA (pospano): Mijaaau...
GLAS IZA SCENE: Zorba, jesi li vidio moju podvodnu masku? Gdje je, je li?
ZORBA (pospano): Mijaaau?
GLAS IZA SCENE: Ne znaš ni kako izgleda, a? Zato što ne voliš vođu? Ali plivanje je sport.
ZORBA: Frrr...
GLAS IZA SCENE: Ćao! Vidimo se za četiri sedmicel Mislit ću na tebe. O.K.?
ZORBA: Mijao!
(Ponovo pokušava spavati)
SPIKER NA RADIJU: Vijesti. Nakon havarije tankera kod otočja Galapagos, ministar za okoliš zatražio je veću međunarodnu pomoć. Naftna mrlja se proširila na više od 1200 kilometara. Flora i fauna otočja je u opasnosti! Morska struja nosi naftu prema koloniji morskih lavova. Zastarjeli tanker «Jessica», sa više od 700.000 litara nafte, prošlog utorka...
ZORBA: Uh! Jezivo! (isključi radio) Hm. Četiri sedmice bit ću gospodar kuće... Onaj susjed će mi svaki dan otvoriti konzervu hrane i počistiti... hm... ono. Izležavat ću se, da. Pentrati se po krovu i starom kestenu, sastajati sa mačkovima. Neće mi biti dosadno ni sekundicu. Mijaaauuu...
(Naglo slijeće, gotovo pada na balkon srebrna galebica Kengah, perja slijepljena naftom. Zorba se vrlo iznenadi.)
ZORBA: Kakvo slijetanje?! Ocjena: Nula! Šta ti bi?
KENGAH: Nisam mogla drugačije... Nisam... ja...
ZORBA: Loše izgledaš, a i zaudaraš grozno. Što je to po tebi?
KENGAH: Stigao me je cmi talas, nafta, prokletstvo mora. Umrijet ću, gotovo je..
ZORBA: Umrijeti? Ama samo si umorna iprljava. Mijaau! Da odletiš do zoološkog vrta, blizu je. Tu bi ti pomogli... Čuo sam, dosta se o tome mjauče.
KENGAH: Ne mogu. Ovo mi je poslednji let. Nikad više. Pogledaj samo moja krila... Umrijet ću!
ZORBA: Nemoj umirati! Odmori malo. Da li si gladna,a? Čuj, ja bih ti pomogao, ali kako? Odoh se raspitati šta se radi sa bolesnim galebom...
KENGAH: Čuj, želim da snesem jaje. Ti si dobar mačak, hoćeš li mi ispuniti želju? Nemam više vremena. Odbrojavaju se posljednje sekunde! Hoćeš li? Brzo! Obećaj, molim te!
ZORBA: Obećavam što god hoćeš! Što mogu kad je tako.
KENGAH: Obećaj da nećeš pojesti jaje, da ćeš se brinuti o njemu dok se ne rodi ptić. I da ćeš ptića naučiti da leti!
ZORBA: Mijau?!!!
KENGAH: Posebno, naučiti ga da leti! Galeb koji ne leti kao da i nije galeb. Prijatelju, mačore, shvati me! Ovo mi je poslednja želja!
ZORBA: Obećavam da ću ga, mijau naučiti da leti. Odmori sad, a ja odoh tražiti pomoć. Mijau. (E, šta se sve može dogoditi jednom običnom, debelom, crnom kućnom mačkul Letjeti...?) Čekaj, sad ću ja!

SCENA DRUGA: DVORIŠTE

(Zorba sIlazi niz drvo. Dva mačka skitnice razbacuju smeće iz kante i prekapaju po njemu. Primijete Zorbu.)
MAČAK I: Ha, ha! Sto mu gromova, Care! Vidiš li ti što i ja? Ama kakav krasan debeljko!
MAČAK II: Kako je samo crn, Grofe, a? Kao lopta od katrana. Kud ćeš katranasta lopto?
ZORBA: Vidiš li ovaj nokat? Sviđa ti se? E imam još devet istih, hočeš li probati?
MAČAK I: Mojne, šefe! Kakav fin dan, je l' de?
ZORBA: A šta ti veliš?
MAČAK II: Predivan dan za šetnju. Samo kao malčice hladnjikav.
Zorba stane pred ulaz talijanskog restorana u dvorištu i tri puta mjaukne. Izlazi mršavi mačak Sekretar, vrlo poslovan.
SEKRETAR: Žao nam je, ali ako niste rezervirali... Krcati smo. Puni smo kak šipakl
ZORBA: Hitno želim promjaukati s Pukovnikom! Hitno!
SEKRETAR: Vidjet ću što se može, ako je tako hitno... (Nestane za čas i ponovno dolazi. Mačak Pukovnik za njim.) Pukovnik će te primiti. I to posve iznimno.
ZORBA: Oprosti ako smetam ovako, ali imam težak problem!
PUKOVNIK: Zorba, brate slatki! Raspolaži mnome. Sekretaru, počasti ga sa špagetima u paradajz sosu što su nam jutros dali!
SEKRETAR: Vi ste ih sami pojeli. Niste dozvolili niti da ih...
(Zorba objašnjava mrmljajući situaciju s Kengah.)
PUKOVNIK: Do vraga! Treba pomoći toj sirotoj galebici, ali kako?!
ZORBA: Mijao...?
SEKRETAR: Treba konzultirati Didroa.
PUKOVNIK: Ovaj mi svaki put uzme riječ iz usta!
ZORBA: Mijau. Dobra ideja. Odoh Didrou.
PUKOVNIK: Idemo skupa. Problem jednog lučkog mačka, problem je svih lučkih mačaka, mijau?!
(Dolaze pred odškrinuta vrata na kojim piše HARI, LUČKI BAZAR.)
ZORBA: Nema starog Harija. On uvijek ima slastan zalogaj kobasice ili barem lijepu riječ za mačke, a?
PUKOVNIK: (publici) Ako niste znali, Hari je stari morski vuk. Za pedeset godina pomorskog posla bio je u hiljadama luka i sakupljao razne čudne predmete koje je izložio evo ovdje. Sigurno barem milion predmeta. Osim našeg prijatelja Didroa, ljubimac mu je i...
(Izlazi šimpanza Matia s kriglom piva, pripit)
MATIA: Ne zvao se ja Matia ako se tu ne šunjaju, hik, one vreće buha, ha, ha. Najprije lovu, ovdje se ulaz plaća!
SEKRETAR: Otkad to i mačke plaćaju?
MATIA: Piše ti: Ulaz dvije marke, a? E pa, osam marki ili noga!
SEKRETAR: Gospodine šimpanzo, aritmetika vam nije jača strana.
PUKOVNIK: Pa da, uze mi riječ iz usta!
MATIA: Bla, bla... Dobro. Šest maraka. Svako može pogriješiti. Hik!
ZORBA: Vidi, Matia, ovu kandžu. lma ih još tačno devet. Zamisli da ih zabodem u tu tvoju crvenu stražnjicu, šta veliš?
MATIA: Ovaj put... pa ovaj, progledat ću kroz prste. Šta se može? Hik! Odoh po još pola, hik, cijelu pivicu. Ćao!
(Mačkovi uzdignutih repova ulaze.)

TREĆA SCENA: MAČAK ENCIKLOPEDIST

(U prostoru punom knjiga sivi mačak s naočalima, vrlo iznerviran nad nekom velikom knjigom ili atlasom.)
DIDRO: Strašno ! Grozno! Užasno! Užasno! Pa, ovo je...
ZORBA: Daj, Didro, nije valjda nešto ozbiljno?
DIDRO: Kako ne?! Ti prokleti miševi! Pojeli su čitavu stranu atlasa! Nestala je karta Madagaskara! Strašno!
PUKOVNIK: Sekretaru, podsjetite me da organiziram napad na miševe koji su požderali Masakar... Maskagar... no dobro, jasno što hoću reći!
SEKRETAR: Madagaskar.
PUKOVNIK: Samo nastavite uzimati mi riječi iz usta, dovraga! Mljau!
(Za to vrijeme Zorba mrmljajući priča Didrou slučaj sa galebicom Kengah.)
ZORBA: ... i tako sam je maločas ostavio u vrlo lošem stanju.
DIDRO: Užasna priča! Da razmislim čas, da, galeb... nafta... bolesni galeb... Da! Pogledati u enciklopediju!
TRI MAČKA: Mijao?! U šta?
DIDRO: U enciklopediju. Knjigu znanja. Svesci sedam i šesnaest. Pod G i N.
PUKOVNIK: Pa pogledajmo u tu empliko... empiko... kh, kh!
SEKRETAR: En-ci-klo-pe-di-ja.
PUKOVNIK: Upravo sam to htio reći! Vi jednostavno ne možete...
DiDRO: Mislim da smo na dobrom putu. Prevariti. Kabanica. Kavez. Kavez?! Grom i pakao! O, oprostite, ne mogu odoljeti enciklopedlji. Kad god zavirim naučim nešto... (lista, čita mrmljajući) Nešto korisno.
PUKOVNIK: Gospodine Didro, a u toj... emliko... enklimo... nema praktičnih savjeta? Naprimjer, kako odstraniti mrlje od nafte?
DIDRO: Genijalno! To je! Pod slovom O! Evo ga... mrlja se može odstraniti ako se obriše komadom meke tkanine namočene u benzin. Eto!
ZORBA: Bez veze! Otkud nam benzin?
PUKOVNIK: U podrumu imamo kantu benzina. Sekretaru, jasno?
SEKRETAR: Oprostite, ne razumijem vašu ideju. Pa ne kužim...
PUKOVNIK: Jednostavno. Umočit ćete rep u benzin i idemo se pobrinuti o toj jadnoj galebici.
SEKRETAR: A ne, to ne dolazi u obzir! To zaista nikako! Ispričavam se, ali niti pošto!
PUKOVNIK: Upozoravam, večeras je na jelovniku dupla porcija jetrice s pavlakom!
SEKRETAR: Rep u benzin! (publici) Da li je to rekao jetrica s vrhnjem, mijau?

ČETVRTA SCENA: JAJE I OPROŠTAJ OD GALEBICE KENGAH

(Zorba, Pukovnik, Sekretar i Didro na balkonu. Galebica leži nepomična.)
ZORBA: Prekasno.
SEKRETAR: (mašući repom namočenim u benzin) U ovakvoj prigodi trebalo bi joj sklopiti krila.
(Pukovnik to svečano/ceremonijalno izvodi.)
ZORBA: Gle , jaje! Uspjela je snijeti jaje! Šta ću sad?! Joj! Mjaaauu...
SEKRETAR: Sa jajetom se dade štošta napraviti. Naprimjer, kajgana, omlet, jaje na oko, hemendeks, sufle...
DIDRO: O, da! U enciklopediji, pod slovom K! Šesti svezak... Zatim pod O...
PUKOVNIK: Niti govora! Zorba je obećao toj sirotoj galebici da će se pobrinuti o jajetu i ptičetu. Časna riječ jednog lučkog mačka, obavezuje sve lučke mačke, mjao?!
DIDRO: Pogledat ću dvadest prvi svezak pod J. Tu je sve što treba znati o jajetu. A do tad savjetujem toplinu, tjelesnu toplinu u većim količlnama.
SEKRETAR: To jest, treba leći na jaje, ali tako da se ne razbije. Osobito pozorno.
PUKOVNIK: I To je upravo ono što sam htio reći. Zorba, ti ostani uz jaje. Idemo pogledati što veli emli... no dobro, jasno šta hoću reći. i vratiti se da tu Jadnu galebicu predamo plavetnilu. (Zorba ostaje sam i čini različite pokrete da legne na jaje: Mačkovi odnose galebicu, a Pukovnik s balkona drži oproštajni govor.) Poštovane mačke, u ovoj noći punog mjeseca opraštamo se od nesretne galebice čije ime nismo nikad saznali. Malo o njoj znamo, no osobito je značajno da je pred samu smrt stigla do Zorbe, a on je jedan od naših. I da je u njega položila svu svoju vjeru! Zorba je obećao da će se brinuti o jajetu i ptičetu, i naučiti ga da leti.
DIDRO: Letjeti? Dvadeset drugi svezak, pod L.
SEKRETAR: To je gospodin Pukovnik upravo htio reći, ne uzimajte mu riječ iz usta.
PUKOVNIK: Teška obećanja, da. Nastojat ćemo mu pomoći u svemu! Neka Zorba ne napušta jaje dok se ptiče ne izliježe. Didro će u svojok emplikope... emciompe... ta u onim knjigama istražiti sve o umjetnosti letenja. A sad kažimo zbogom galebici, žrtvi nesreće koju su izazvali ljudi! Istegnimo o vratove prema mjesecu, odmjaučimo pjesmu rastanka lučkih mačaka! (Pukovnik i Zorba počinju, Sekretar i Didro prihvate pa potom i dva Mačka skitnice, i sve prerasta u sve veći hor mačaka kojemu se pridružuju i psi, i ptice, čak i pijani Matia.) I te su se noći svi stanovnici pitali za razlog čudne tuge koja je iznenadno ovladala životinjama.

PETA SCENA: LEŽANJE NA JAJETU I ROĐENJE PTIĆA

(Zorba leži na jajetu i vrpolji se.)
ZORBA: O, otkad ležim i ležim i ležim... i ništa (osluškuje jaje) Ništa se ne čuje unutra. Zar ja, jedan veliki i debeli crni mačak, mogu tek tako jednostavno ležati na jajetu. Sakrivati jaje kad dođe susjed da me nahrani i počisti... mijao. Da odrijemam malčice. (Spava. Vrpolji se i probudi) Ko me to škaklji po trbuhu?! Ko to kuca?! (Uzima jaje među prednje šape i promatra pojavljivanje ptića.) To si ti?l
PTIĆ: Mama ? O, mama! Gladan sam, mama!
(Zorba iz kuće dokotrlja brzo jabuku. Ptić ne uspijeva već pada na leđa i plače. Zorba je izbezumljen.)
ZORBA: Brzo, hitro, odmah! Sad! Evo ti pileća kost, a? Konzerva, vidi je što je super! Cvijeće? Loptica? Hoćeš voćni jogurt? Rese od tepiha, a?
PTIĆ: Mama, Gladan sam! Mama! Gladan sam! Daj mi papicu, mamice!
ZORBA: Eh, čekaj, ono... ptice jedu i... šta li ono? Mjao. Pa da, insekte! Ulovit ću mu muhu, tako je! Čekaj mali, sad ću ja. Šuti! Samo se smiri! Mjao?
(Zorba pravi smiješne pokrete. Ulovi jednu muhu i hrani Ptića. Pa potom još jednu. Dva Mačka skitnice vide samo njegove pokrete i valjaju se od smijeha.)
MACAK I: Care, divi, debeli vježba ritmiku?! Ha, ha, ha! Joji Riknut ću od šege!
MAČAK ll: Oh, majko moja, Grofe! Pa on je građen za balet! Baletan! Baletančić! Prekrasno!
MAČAK I: Care! To on radi aerobik! Baš je sladak! Oh! Kakav stil, kakva elegancija! Ha, ha, ha!
MAČAK II: Hej, debeli, jesi li se to prijavio za misicu, a? Ne! Znam! Maneken za ljetnu sezonu!
PTIĆ: Papica! Još, mamice! Gladan!
ZORBA: Pet ti je dosta, kužiš? Bolit će te stomak i tako to. Puknut ćeš, maleni!
PTIĆ: Mamaaa... hoću spavati. (zijeva) Maleni hoće pava, da.
ZORBA: Može pava, ali... ja nisam tvoja mama. Mijao!
PTIĆ: Ti si moja dobra mama!
(Ptić zaspe pored zbunjenog Zorbe. Dolaze Didro, Pukovnik i Sekretar.)
DIDRO: O! Čestitamo, čestitamo! Krasan ptić! Koliko je težllo kad se ispililo?
ZORBA: Ama kakva su to pitanja?! Šta ja znam, nisam mu ja hm... majka!
PUKOVNIK: Zorba, sestro, takva se pitanja postavijaju u tim prigodama! Što se nerviraš? Uostalom, zaista predivan ptić.
DIDRO: Užasno! Jezivo! Strahotno! Pa maleni nemašto jesti!
ZORBA: Tačno! Morao sam mu davati mušice. Sigurno će uskoro opet biti gladan.
PUKOVNIK: Sekretaru, šta čekaš?
SEKRETAR: Oprostite, nisam pratio? Želite štogod?
PUKOVNIK: Trk u restoran po sardinu, Mjau?!
SEKRETAR: Zašto ja? Uvijek ja? Umoči rep u benzin, trči po sardinu.. Zašto ja i samo ja? (Oh, ah, uh, kakav usud jednog sirotog tajnika) Zašto?
PUKOVNIK: Zato, naprimjer, što večeras imamo lignje na žaru! Nije vam dovoljan razlog?
SEKRETAR: A rep mi još smrdi po benzinu... (Je li ono rekao lignje nažaru? Oho!)
(Ptić se probudi i prestraši privijajući se uz Zorbu koji se vrpolji. Taj divni debeli crni mačak odista mora biti komičan u ulozi mame.)
PTIĆ: Mama, ko su ovi...?
ZORBA: Uh! Frrr...
DIDRO: Mama! Zove te mama? Baš je sladakl Muci, muci,...
PUKOVNIK: Dobro, brate dragi, održao si prvo obećanje, počinješ i drugo, ostaje ti još samo treće.
ZORBA: Mijao! Najlakše, naravski! Još samo da ga naučim letjeti!
DIDRO: Uspjet ćemo! Marljivo izučavam enclklopediju. Ali taj rad zahtijeva vrijeme, znaš.
PTIĆ: Mama! Gladan sam! Puno gladan!
(Pukovnik vješto ulovi muhu. Ptić se raduje i smije. Didro ga pomiluje.)

ŠESTA SCENA: OPASNOST

(Dva mačka skitnice okružlli su Ptića na balkonu. Poigravaju se s 'njim prije nego li ga pojedu.)
MAČAK I: Care, vidi nam super doručka. Jest mali, ali izgleda ukusan i sočan. Oho! Fino ćemo ga klopnuti Care, a ?
MAČAK II: Najviše volim krilca kod ptica. I bataci su mu super! Punačak! Malo peršina i... prilog? Salata? Ama nije potrebno, Grofe. Samo bi
pokvarilo ukus. Dakle?
PTIĆ: Mama! Mama! Upomoć! (Zorba iskoči kroz prozor, uhvati mačkove za glave i prigne ih k tlu.) Mama! Htjeli su me pojesti! Skroz pojesti. Zaozbilje.
MAČAK I: Da pojedemo? Ne, gospođo! Nikad! Mali izmišlja, je li srce?
MAČAK II: Mi smo vegetarijanci, gospođo! Samo zdrava, makrobiotička ishrana, gospođo.
ZORBA: Nisam vam ja gospođa, idiotil (Pustl ih. I mačkovi ga prepoznaju)
MAČAK I: O, imaš krasnog sina, prijatelju! Bit će to znamenit mačak kad odraste! To je jasno na prvi pogled.
MAČAK II: I na drugi! O, krasno mače! Mac, mac... Joj, što je slatkiš, hoću reć', šarmantan mačić.
ZORBA: Nije to mačak , glupani! To je galebovo mladunče! Jeste li ćoravi?!
MAČAK I: Ja stalno govorim svom pajtosu: treba imati za djecu samo galebiće, je li tako? Galebići su nam uvijek potpora za stare dane.
MAČAK II: Naravski! To je ono pravo! Na njima svijet ostaje. Galebić! su naša svijetla budućnost.
ZORBA: Sad ću ja vama, kreteni jedni, dati svijetlu budućnost! (Tuče mačkove, grebe ih, vuče za uši. Ovi mjauču od bola i bježe.)
PTIĆ: Super! Bravo, mama! Ti si najhrabrija mama! Bravo! Živio! To! (Zorba se zamisli. Obraća se publici.)
ZORBA: (Hrabar? Maločas se zamalo nisam ukakio kad je susjed krenuo na balkon! Umalo nije sve prokužio) (Ptiću) Hodi mališa. (Uzme ga pažljivo.)

SEDMA SCENA: SELIDBA KOD HARIJA

(Zorba, Pukovnik, Sekretar i Didro razgovaraju, za to vrijeme Ptić šeće među prepatiranim pticama.)
ZORBA: Ma nisu meni opasni oni idioti od mačkova. Nego upravo susjed koji bi mogao ko zna što učiniti ako otkrije malog!
PUKOVNIK: Ljudi su ti nepredvidivi. Često u najboljoj namjeri naprave silne štete.
DIDRO: Groznol Jezivo! Eto Hari je čovjek zlatna srca! Ali kako on voli Matiu, a ovaj pivo, uvijek mu doturi novu bocu. Matia je postao pravi alkoholičar. Strašno!
SEKRETAR: Podsjetimo se samo na jadnu galebicu koja je umrla zbog njihove ludosti da more zagađuju smećem i naftom. Ljudi? Ma oni će zagađujuć! ovaj svijet uništiti. I sami sebe. Na nas oni i ne pomišljaju.
PUKOVNIK: Prediažem da mali živi ovdje dok ne nauči letjeti. Neka Zorba ode ujutro do svog stana kad dolazi susjed, pa se poslije vrati ovamo i brine o Ptiću. Mi, naročito gospodin Sekretar, brinut ćemo o ishrani! Didro? O ličnoj higijeni malog i naučnoj strani svega. Ja, osobno, pobrinut ću se o zdravom duhu u zdravom tijelu. Nastava i tjelovježba, mjau, mjau?
SEKRETAR: Trebalo bi mu dati neko ime. Ime, gospodo mačkovi, to je pod broj jedan.
PUKOVNIK: Navika da mi uvijek uzimate riječ iz usta jača je od vas. Ime, miao?!
(Svi uglas predlažu imena)
ZORBA: Samo... da li je žensko ili muško?
DIDRO: Samo čas! Šesnaesti svezak, pod P! (lista knjigu) Nažalost, ništa o polu kod mladih galebova. Užasno!
SEKRETAR: Galeb. Morska ptica... Sopravento! On bi to znao! On je vrstan znalac.
PUKOVNIK: Sopravento? Baš to sam htio mjauknuti! Zabranjujem vam da mi uzimate riječ iz usta, mjao?
ZORBA: (Mjao, Sopravento je pravi pravcijati mačak mornar. Maskota moćnog bagera HANS II koji radi na čišćenju voda. Sopravento, što taj zna mjaukati o avanturama sa putovanja...)
DIDRO: Užasno! Strašno! Mali spava, a nije ništa pojeoi
ZORBA: Pssst... Tiše. Neka spava, još je malen i nejak.
(Svi su okupljeni oko usnulo Ptića promatraju ga.)

OSMA SCENA: SPOL I IME

(Sopravento se gega i pjevuši neku mornarsku pjesmu. Na ulazu "Kod Harija" zaustavlja ga Matia s pivom i prilično pijan.)
SOPRAVENTO: Naprid, mornari! Dobro more!
MATIA: Hik! Kad ne znaš pozdraviti, ti... vrećo buha! Hik! Plati ulaznicu! Lovu na sunce! Hik!
SOPRAVENTO: Pineze, a? Oli meni dadu plaću, kretino? Budala na vidiku! Vrića buva, a? Jednom ću ti mjauknuti o vašima sa otoka Kakatua...
MATIA: Stoj! Bez ulaznice... Vidiš li šta tu piše? Dvije-tri marke, hik!
SOPRAVENTO: Biž, majmunel Diži sidro! Nalija si se ka majmun, pa ometaš plovidbu! (Dolazi u situaciju s kraja prošle scene)
PUKOVNIK: Stigao si, kapetane! Tri put mjao za Sopraventa!
ZORBA: Da znaš kako te trebamo, Sopravento! (Svi mu uzbuđeno i mrmljajući pričaju, on klima glavom).
SOPRAVENTO: Povera galebica, ma nije jedina! Crnila mu sipinog! Ovi su judi poludili. Oćedu od oceana učinit jednu šporkariju najveću na svitu. Ajme majko, sad smo čistili ušće Elbe. Za nevirovat! Izvukli smo bačve s insekticidima, gumene dušeke, plastične bidone na tone. To ti judi lipo ostave na plaži i odu ća!
PUKOVNIK: Sekretaru, donesite nam po duplo mlijeko s ledom. Red je da se nešto popije, a?
SEKRETAR: Da? Ja? Dakako, tko bi drugi. Bit ćete usluženi za čas.
MATIA: Može i meni pivica, a ? Zašto ne, gospodo mačkovi? Klipača!
PUKOVNIK: Znate, tu skoro, Karlo, šef sale kod nas, čitao je u novinama, da je u Sarajevu prilično zagađenje. Naročito na izletištu Vrelo Bosne koje je čudo jedno od ljepote. Ljudi dođu na izlet i ostave tone smeća. Čista ekološka katastrofa!
ZORBA: Sarajevo... aha! Metropola! Prijestonica Bosne, čuo sam i ja... A vele ljep grad i zgodne mačke.
SOPRAVENTO: Ama mjauka je meni osobno jedan Mjauković iz teg Sarajeva rodom. Imade, veli neka rječica Mijacka u sred mista. Kad je krenu čistit ma ni do pola nisu, a ono gori opet nakrcato smećem. Svake šporkarije! Ko bi tome sta u kraj? Judi su išempijani, ne more falit!
DIDRO: Strava i užas! Ako nastave, riječ "zagađenost" bit će zastupljena u cijelom devetom svesku enciklopedije pod Z!
SOPRAVENTO: A što mogu ja učinit za tu bidnu tičicu, a?
PUKOVNIK: Samo ti, kapetane moj, možeš saznati da li je ovaj ptić muškić iii ženskić, mjau?
(Sopravento podigne glavu usnulog ptića pa perje na repiću.)
SOPRAVENTO: Ovi van je tić zasigurno galebica. Za neko vrime bit će to lipa galebica i nesti jaja. Tako mi zubi morskog pasa!
PUKOVNIK: Kako je imala sreće doći pod našu zaštitu, predlažem ime Sreća!
SOPRAVENTO: Lipo ime! Zna san neku jedrilicu tamo na Baltičkom moru. Tako se je zvala i oličena bilon bojon bila nalik galebu, e?l
DIDRO: Jednog dana ona će učiniti nešto vrlo bitno i tad će se njeno ime naći u šestom svesku enciklopedije, pod S.
ZORBA: Pukovniče, ime je super!
(Svi prisutni mačkovi stanu na zadnje noge i uz neku vrstu rituala zamjaukaše formulu koju tom prigodom izgovaraju lučke mečke.)
SVI: Zdrava nam bila, Srećo, prijateljice mačaka!
SOPRAVENTO: Mirno ti more i dobar vitar!
SREĆA: (Gleda sve to začuđeno) Sreća? Jesam li to ja? (Zorba je lizne jezikom po glavici.)
ZORBA (kao pripovjedač) I tako... Naša Srećica odrastala je okružena našom mačijom pažnjom ljubavlju. Živjela je u "Harijevom bazaru" i kad bi neko od posjetilaca naišao, ona se primirila među prepariranim pticama. Postala je već mlada i vitka galebica svilenog, srebrnastog perja...)

DEVETA SCENA: MATIJINE INSINUACIJE

(Sreća, sad već kao mlada galebica i Didro koji lista po hrpi debelih enciklopedija.)
DIDRO: Let se sastoji u tome... da se vazduh potisne unazad... i prema dole. Super! Saznali smo pravu stvar!
SREĆA: A što ja baš moram letjeti?
DIDRO: Pa zato što si ti galebica, a galebovi, lete, znaš.
SREĆA: Ali ja ne želim! Ni da budem galebica. Hoću biti mačka, a mačke eto ne lete!
(Sreća dolazi u drugi prostor gdje Matia na biletarnici sjedi zavaljen i pijan, s bocom piva.)
MATIA: Šta mi tu kakiš na sve strane, hik, a? To jedino i znaju ptice, kakiti, da! Uostalom... hik!
SREĆA: Griješite. Ja sam mačak i to vrlo čist. Koristim istu kutiju sa Didroom...
MATIA: Ha, ha, ha, hik! Ubijedili te oni... Ama pogledaj se! Imaš dvije šape, oni četiri... Kako ono dalje... Aha, ti imaš perje, oni dlaku i... rep! Gdje je tebi rep? Glupačo! Ista si onaj grozni mačak što prevrće tu po knjižurinama: "Strašno! Grozno! Jezivo!" Ha, ha, ha...
SREĆA: Vi ste pijani, gospodine majmune!
MATIA: Ma nemoj?! Hik! Što te maze, a? Hrane te ko princezu. Hoćeš ovo? Ne? Papaj dušice! Hoćeš užinicu, srce? Još mladice, ispričat ću ti pričicu, još samo koji zalogajić! Oho - ho! Buca mala. Pa kad budeš fino debeljušna, napravit će gozbu, smazati te skupa s perjem u umaku od rajčica. Ha, ha, ha, Hik, ha... Glupača! Ptica! Eto ti!
(Sreća se pokunjena vraća u pređašnji prostor. Dolaze Zorba, Pukovnlk i Sekretar koji nosi tanjur s hranom.)
ZORBA: Jesi li gladna, Srećice? Hodi na večeru. Vrijeme je.
SEKRETAR: Gle, lignje na žaru. Specijalitet kuće! Kušaj, osobite su večeras!
PUKOVNIK: Brodet od cipola? Kako nećeš?
ZORBA: Sogan dolma? Moje naj jelo! Probaj!
SEKRETAR: Škampi na buzaru?
PUKOVNIK: Viskas. Govedina s puretinom u želeu.
DIDRO: Visokokalorično proteinski krekeri?
ZORBA: Nije ti dobro? Da nisi bolesna?
SREĆA: Želite me ugojiti, je li? E, neću! Ne! Neka umrem od gladi!
PUKOVNIK: Čuj, moraš, da budeš zdrava i jaka kad porasteš, mjao?
SREĆA: A onda ćete napraviti gozbu od mene... Specijalitet od Srećice, a?
ZORBA: Otkud ti takve gluposti?!
SREĆA: Matia... On kaže da... (plače.) Pojest ćete me u slast. Zato što ja i nisam mačka nego... nekakva hm, ptica... galebica! Oh, kako sam tužna!
MATIA: Ama nisam ja, časna majmunska! Izmišlja, fantazira, pije pivu, moju pivicu! Kakva ptica? Odmah se vidi da je...
ZORBA: Mjao. Šimpanza je bio u pravu kad ti je rekao da si ti galebica. Ali, samo u tome. Svi te mi volimo, Srećice. Nismo ti proturiječili kad si kliktala da si mačka. Zato što nam je bilo drago da hoćeš biti kao.
PUKOVNIK: Nismo mogli pomoći tvojoj majci, ali tebi da! Brinemo o tebi otkad si izišla iz jajeta i pružamo ti svoju ljubav bez namjere da od tebe stvorimo mačku, mjao?
ZORBA: Znamo da i ti voliš nas. Mi smo ti prijatelji i obitelj. Hm. Uz tebe smo naučili, da znaš, da volimo i poštujemo biće drugačije od nas.
SEKRETAR: Jednostavno je prihvatiti i voljeti nekog sebi sličnog. Ti si nam pomogla, malena. Da istinski volimo i drugačije od nas. Pa ti si naša ljubimica. Prije bih sebi odgrizao ovako elegantan rep negoli tebi nanio trunčicu boli.
PUKOVNIK: Baš sam to htio reći, ali ti trebaš slijediti svoju sudbinu galebice, mjao? Mjauuu... Nešto mi je upalo u oko... šmrc, šmrc.
DIDRO: Treba da letiš, znaš? Kad uspiješ, vjeruj mi, bit ćeš sretna.
ZORBA: Onda će naša osjećanja biti još jača i ljepša. Jer će to biti istinska ljubav posve različitih bića. (Vidi mene što sam nešto mudar?)
SREĆA: Ali... ja se bojim letjeti. Neću! Strah me je!
ZORBA: Mjau.. Kad dođe ćo toga... ja ću biti uz tebe. Možeš mi vjerovati. (Sreća se mazi i Zorba joj poliže glavu).

DESETA SCENA: NEUSPJEŠAN LET

(Svi mačkovi i Sreća jedu ribu. Sopravento je usred priče koju Sreća pomno prati.)
SOPRAVENTO: ... i kako san mjauka, vali su bili, ajme majko, nigdi obale na vidiku! Pet dana i noći, zubi ti od morskog pasa! Nit znadeš navigaš li kopnu il na otvoreno more! E, kad smo već imali kazat adio lipi živote, jato galebova! Pramac za njima i domalo kopno na vidiku! Ajme koje sriće od tih galebova! Bili su nam najliplji na cilomu svitu, svih mi srdela!
SREĆA: Čuj, Sopravento? Zar... galebovi lete po takvoj oluji?
SOPRAVENTO: Ma govneta ti jeguljina! Galebi su najsnažnije ptice na svitu!
(Sreća pomiče krila)
PUKOVNIK: Gle! Hoće letjeti!
ZORBA: Pa i vrijeme je. Ona je već jaka i velika galebica. Mjau. Želiš li letjeti, gospođice?
SEKRETAR: Probaj, Srećo. Eksperimentiraj, kaj ne?
DIDRO: Podsjećam, ja sam odgovoran za tehničku stranu leta! Eh, ove sam, hm, mačkove, angažirao kao tehničke pomoćnike. Potrebno je. Stvar je vrlo komplicirana. (Sreća na jednoj strani prolaza, Didro na drugoj, s enciklopedijom, ostali mačkovi na ormanu s knjigama.) Pogledajmo još jednom tehnička uputstva... Dobro! Provjeriti stabilnost potpornih tačaka a i b!
SREĆA: Proba potpomih tačaka a i b! (Skoči prvo na lijevu pa na desnu nožicu)
DIDRO: Perfektno! Provjera raspona tačaka c i d! Spremna?!
SREĆA: Proba raspona tačaka c i d ! (Raširi oba krila)
DIDRO: Odlično! Ponovimo sve od početka!
SOPRAVENTO: Sipina ti crnila! Pusti tičicu nek lipo leti. Tica je uvik tica!
DIDRO: Sve treba provjeriti! U suprotnom posljedice po našu Sreću bile bi... Strašno! Užasno!
SEKRETAR: Tačno. On zna što mu je činiti.
PUKOVNIK: Hoćete li ikad prestati uzimati mi riječ iz usta?!
DIDRO: Spremna za uzlijetanje?!
SREĆA: Spremna!
DIDRO: Njiši se po pisti odbacujući se tačkama oslonca a i b! (Sreća kreće naprijed) Povećaj brzinui Sad raširi tačke c i d! (Sreća raširi krila) Sad podigni tačku e! (Sreća podiže repić) A sad pokreni prema dolje tačke c i d, potiskuj vazduh prematlu i uvuci tačke ai b. (Sreća zaleprša malo i padne. Svi mačkovi u čas se nađu oko nje. Sreća plače i jeca.)
SREĆA: Ne mogu! Ne mogu!
ZORBA: Čuj, ne može se odmah uspjeti. Ali, uspjet ćeš, to ti ja obećavam! (Kao pripovjedač) Mijau. Sreća je u doglednom vremenu pokušala još sedamnaest puta. I isto toliko puta nije uspjela, uspjevši uzletjeti samo toliko. Pukovnik je odlučio da se prekine s eksperimentom jer je Srećica počela gubiti samopouzdanje. A to je moglo ugroziti njenu želju za letenjem. I Pukovnik je zakazao mačiji sastanak.)

JEDANAESTA SCENA: SASTANAK, DA Ll PREKRŠITI ZAVJET

(Sastanak. Svl su uzbuđeni i katkad govore u glas. Prisutni su i dva mačka skitnice.)
DIDRO: Ne shvatam! Proučio sam pomno teoriju letenja. I ništa! Strahotnol Užasno!
SEKRETAR: Možda je suviše dugo sa nama pa je izgubila moć letenja!
ZORBA: Mora letjeti! Obećao sam njenoj mami i njoj!
SOPRAVENTO: Lipo van velin, ona je galebica, a galebi svudje u svitu letu! Naturalmente!
PUKOVNIK: Tvoje obećanje, Zorba, obavezuje i sve nas, lučke mačke! Mjau?!
MAČKOVI: Tako je! Živio Pukovnik! Živjeli galebovi! Živjele lučke mačke! I leteće mačke, to jest galebovi! Svi treba da letimo! Mjao!
DIDRO: Letjeti je moguće ako se slijede uputstva i poštivaju aerodinamičkl zakoni. U enciklopediji...
ZORBA: Treba priznati da nismo uspjeli, i... treba potražiti pomoč izvan mačijeg svijeta. Hm.
PUKOVNIK: Šta hoćeš reći, brate dragi?! Šta bi to ti?
ZORBA: Da mi se dozvoli da prvi i zadnji put u životu... prekršim zavjet?!!! (Tajac. Mrmljanje i kostriješenje dlaka. Prijeteće mjaukanje.)
PUKOVNIK: Govoriti jezikom ljudi? To naš zakon zabranjuje. Šta bi oni učinili s mačkom koji govori?! (Reakcije prisutnih) Jasno, zatvorili bi ga u kavez i izložili najrazličitijim ispitivanjima. Zašto? Zato što su ljudi nesposobni pomiriti se s činjenicom da neko biće različito od njih razumije ih i pokušava da i oni razumiju njega. Jasno, tužna je sudbina delfina koji su zbog pokazane inteligencije postali klauni na predstavama na vodi, za ljudsku publiku. Zatim, lavovi, velike mačke, prisiljeni su živjeti iza rešetaka, ili da im u cirkusu neka ljudska budala tura glavu u ždrijelo! Pa zatim, papige, zatvoreni u krletke, imaju ponavljati beskonačno kojekakve bedastoće na ljudskom jeziku. Eto, jasno, zbog toga je mjaukanje na ljudskom jeziku postalo priličito opasno! (Burne reakcije i odobravanje mačaka na sastanku.) E, sad, gospodo mačkovi, neka Zorba ostane uz Srećicu, a ostali, neka se povuku i razmotrimo ovaj zahtjev, jasno?
(Buran aplauz, Zorba ostaje uz tužnu i pospanu Sreću.)
ZORBA: I eto tako, sate i sate otegao se taj mačiji sastanak. Srećica, naša galebica miljenica, ležala je uz mene, ne krijući tugu što nije uspjela poletjeti. Čekali smo, već je i noć pala nad lukom, i napokon, dok je Sreća duboko usnula...
PUKOVNIK: Mi, lučke mačke, donijeli smo odluku, dati, Zorba, prekršiš zabranu jedan jedini put! Da razgovaraš s jednim jedinim čovjekoml I da skupa odlučimo s kojim, jasno?
ZORBA: Mjao. Jasno.
(Aplauz ostalih mačkova koji bude Sreću, a Zorba je poliže po glavici i smiri, brižno i s ljubavlju.)

DVANAESTA SCENA: ODABIR ČOVJEKA

(Zorba, Pukovnik, Sekretar, Didro, Sopravento, Mačkovi skitnice.)
SEKRETAR: Dame i gospodo, Mačke i mačkovi, cijenjeni skupe! Predlažem samo jednu točku dnevnog reda ove izvanredne skupštine: ODABIR ČOVJEKA. Tko je za? Protiv? Uzdržan? Jednoglasno! Dakle...
PUKOVNIK: Rene, šef kuhinje, dobar je i pravedan. Redovito za Sekretara i mene odvoji kakvu deliciju. Ali, on je maher za svoje lonce i osobite začine.U našem slučaju, sumnjam, mjau?
DIDRO: I Hari je dobar i ljubazan sa svakim. Vidite šta sve dozvoli Matiji, čak i da se natapa parfemom pačulijem, onim što strašno, užasno smrdi. Zna i mnoge stvari o moru i plovidbi, ali o letenju... sumnjam.
SEKRETAR: Karlo, šef sale, dobar je čovjek. Nažalost, razumije se u fudbal, kosarku, odbojku, boks. Nikad nisam čuo da govori o letenju, zaista.
SOPRAVENTO: Oka mi od hobotnice! Moj Kapetan šestan je čovik. Jednom se u baru u Anversu sit namlatija nekih ibečija, ma che tipi! Ma livon rukon, capito?! Ali para mi se a se popne na funjestar zamantaje mu se!
ZORBA: Mjau... Moj Dječak bi shvatio, super je. Ali sad je na ljetovanju. Mjau. Uostalom šta dječaci znaju o letenju...
MAČAK I: Care, naš Smetljar kao na primjer je skroz super tip, a? Kad prazni kontejnere nema fali i za nas koji dobar griz klope što bace budalasti ljudi. Odvoji i mac šta bi o tome mjauknuo, a?
MAČAK II: Dragi Grofe, Smetljar je frajer i po! Ama vazda gleda u smetljaste donje strane. Otklen bi on letio matere ti mačke? Njemu smeće dolijeće ozgor, a ne leti gore. Kapiraš?
MAČAK I: Ma samo sam mislio...
MAČAK II: Promisli pa mjaukni! Pardoniram društvo i vrlo se ispričavam. Grofe, bolje umukni nego glupo mjaukni, mjau!
PUKOVNIK: Pa... lista mogućih ljudi je gotova, mjau?l
ZORBA: Mjau, ima jedan, mislim čovjek, koji nije na listi. Onaj koji živi kod one zgodne cme bijele mace, Bubuline.
SOPRAVENTO: A? Koja beleca od mačkicel Famoza!
PUKOVNIK: Onaj Bubulinin? Zašto on, brate dragi?!
ZORBA: Mjau. Ne znam. Imam povjerenja u njega. Siušam ga kad čita ono što piše svaki dan. Riječi. Bude u meni, nekako, kako bih mjauknuo...? Radost. Želju da ga ponovo slušam...
DIDRO: On je pjesnik! To što piše i čita zove se poezija! Šesnaesti svezak slovo P, u enciklopediji!
SEKRETAR: Šta te navelo na pomisao da baš on zna nešto o letenju? Ne kužim argumente!
ZORBA: Možda ne o letenju krilima ptica. Hm. Dok sam ga slušao nekako mi se, ovaj, učinilo da leti riječima. Tako nekako.
PUKOVNIK: Dobro. Ko je za to Zorba promjauče s tim čovjekom koju, kod kog zapravo živi Bubulina, neka digne desnu šapu! (Glasaju.) Nema protiv? Suzdržanih? Idi, brate, i promjauči!
SEKRETAR: S pjesnikom.
PUKOVNIK Upravo ste mi, kao i uvijek uzeli riječ iz usta.

SCENA TRINAESTA: S BUBULINOM I S PJESNIKOM

(Na balkonu, među pliticama cvijeća, sunča se lijepa i gracilna macica, Bubulina. Čuje se iz sobe klasična glazba. Zorba se uvlači preko drveta ili nekako, uglavnom, nemoguće i prestraši macicu.)
ZORBA: Pssst! Hej, Bubuiina! Gore sam! Ne straši se!
BUBULINA: Ko si ti? Šta hoćeš? Oh, kako mi srce lupa!
ZORBA: Ama ja sam tvoj susjed, Zorba! Treba mi tvoja pomoć, znaš? Mogu li da uskočim?
(Zorba uskače i sjeda. Bubulina ga onjuši.)
BUBULINA: Pfff... Vonjaš po knjigama, memli, staroj odjeći, ptici, prašini... ali dlakati je prilično čista.
ZORBA: Mirisi «Harijevog bazara». Možeš osjetiti i miris jednog šimpanze koji obožava pivo. Kakva divna muzika?
BUBULINA: Vivaldi. «Četiri godišnja doba». Šta želiš od mene?
ZORBA: Da me predstaviš čovjeku. Pjesniku. Važi?
BUBUUNA: Nemoguće. Pjesnik sad piše. Stvara. Ima inspiraciju.
ZORBA: Hitno je. Žalim što ometam, ali moram!
BUBULINA: A zašto to želiš? Daj, ne budi bedast.
ZORBA: Moram promjaukati s njim. Vrlo je neophodno, mlada damo.
BUBULINA: A zavjet? Odlazi isti tren! Prekršiti zavjet? Nikad nisam čula štogod slično I toliko suludo! Hajde, idi sad. Budi pametan mačić, važi?
ZORBA: Postoji dogovor, jednoglasno usvojen... ali ti mene ne slušaš, nisam Vivaldi, je li? Mijau. Dobro. Onda će on sam doći. Čuj, odpjevat ću ti nešto modernije.
(Iz sobe se stalno čuje kucanje pisaće mašine. Zorba krene mjaukati falš neku popularnu melodiju. Bubulina stavlja šapice na uši. Izlazi Pjesnik i prsne u smijeh.)
PJESNIK: Oh, Bože blagi! Kakav zavodnik! Ma sve mi se čini da se Bubulini ne sviđa tvoj koncert, a?
ZORBA: Hm. Grozno pjevam. Šta se može, niko nije savršen.
PJESNIK (frapiran): Go... go... govoriš?
ZORBA: I ti, pa se ja ne čudim. Daj, smiri se.
PJESNIK: J... jedan... ma... mačak koji govori?! Umoran sam...
ZORBA: Ama samo mjaučem na tvom jeziku. Umijem ja mjaukati na više jezika.
PJESNIK: To je umor. Običan umor. Priviđenje.
ZORBA: Jok. Pravi mačak koji s tobom mjauče. Nisi otkačio. Mi, lučke mačke, upravo smo tebe odabrale od svih ljudi. Imamo veliki problem.
PJESNIK: Veliš, mjaučeš na više jezika? Bon žur.
ZORBA: Pokasno je, bolje bon suar.
PJESNIK: Dobar danl
ZORBA: Ama šta ti je, čovječe? Dobro veče. Vjeruješ li sad?
PJESNIK: Da. Ako i sanjam, nema veze. Sviđa mi se ovaj san.
ZORBA: Pa da pređem na stvar, a?
PJESNIK: Apsolutno. Ne, čekaj, uzet ću čašicu konjaka, a tebi može zdjelica mlijeka? Bubulina?
BUBULINA: (pofvrdno) Mijau!
(Pjesnik donosi časicu konjaka i dvije zdjelice s mlijekom. Kucnu se.)
PJESNIK: E sad, promjaučimo o problemu. Slušam te.
(Zorba se popne Pjesniku na krilo i mrmljajući brzo i nerazgovijetno priča o problemu. Bubulina takođe sluša sa zanimanjem i komentira sa različito intoniranim mjaukanjem - upitno, začuđeno, sućutno, itd.)
ZORBA: Pa? Možeš li nam pomoći?
PJESNIK: Da. Mislim da mogu. Još večeras ili ove noći.
ZORBA: Noćas? Siguran si?
PJESNIK: Naravno. Pogledaj nebo! Oblaci. Cmi oblaci. Uskoro će i kiša Oluja možda?
ZORBA: Žao mi je, ali ne kontam.
PJESNIK: Čuj, pročitat ću ti pjesmu «Galebovi» pjesnika Bernarda Atsaga... Samo da pronađem...Aha, evo:
Ali je njihovo maleno srce
- isto što i akrobatsko -
ni za čim toliko ne uzdiše
kao za kišom neslanom
koju skoro uvijek vjetar donosi
i poslije nje se skoro uvijek
sunce pojavi.
ZORBA: Oh... Razumijem. Bio sam siguran da ćeš nam pomoći.
BUBULINA: Šmrc. Mijaaaaooooo...
PJESNIK: Hodi da se dogovorimo o detaljima. U ponoć. Pred vratima «Harijevog bazara«.
ZORBA: Odoh sve pripremiti. Ćao!

ČETRNAESTA SCENA: ODLAZAK

(Noć. Opća nervoza. Mačkovi nagovaraju Matiu da otvori vrata.)
MATIA: Ne! Neću! Nikad! I da mi svih pedeset kandži zabijete u stražnjicu! Neću otvoriti vrata, nema govora!
ZORBA: Ne deri se! Niko te ne dira! Pitali smo te da nam učiniš uslugul
MATIA: Fino piše: Radno vrijeme od devet ujutro do osamnaest poslije podne! To je pravilo! To je za mene zakon! Ne i ne!
SOPRAVENTO: Moržovih ti brčina! Nikad od tebe ne more bit lip i fin majmun! Kretino!
SREĆA: Ali, moiim vas, dragi gospodine majmune!
MATIA: Ne! Pravila zabranjuju da podignem zasun, hik! A vi, vreće buha mačije, nemate prste i ne možete otvoriti, ha, ha, ha...
DIDRO: Ti si grozan majmun! Strašno! Grozno! Jezivo!
SEKRETAR: Neki čovjek pred vratima gleda na sat.
ZORBA: To je Pjesnik! E sad nemamo više vremena za gubljenje!
PUKOVNIK: Pa šta ćemo, brate?
ZORBA: Evo šta (skoči kroz zatvoreno staklo i razbije ga, ponovno se vrati) Podignimo je sad... Pazi! Da se ne posiječe! Prihvati je... tako! (Pjesnik je prihvatio Srećku. Zorba ponovno iskočio. Matia je podivljao.)
MATIA: Banditi! Platit ćete mi za ovo! Hulje! Gadovi! Huligani! Mafijaši! MAČKE! U pomoć! Policija! Hik!
SEKRETAR: Sam si kriv! Šta će sutra misiiti Hari, a? Da si ti razbio staklo, dakako.
PUKOVNIK: Dakle, i ovog puta mi je uzeo riječ iz usta! To postaje nepodnosivo, jasno?!
SOPRAVENTO: Mornari! Na krov! Neka vidimo kako će naša lipa Srećkica navigavat po olujil
SVI: Na krov! Mljau za Sreću! M.I.J.A.U.!

PETNAESTA SCENA: LET

(Pjesnik pokriva pod mantilom Zorbu i Sreću. Vjetar je i kiša s kojima se bori.)
PJESNIK: Ti si ranjen? Vidim trag krvi na mantilu?
ZORBA: Nema veze, samo mi hajdemo.
SREĆA: Ti razumiješ ljude?
ZORBA: Da. Ovaj je super, pomoći će ti da poletiš.
PJESNIK: Ti razumiješ galebicu?
ZORBA: Da. Koliko još trebamo ići?
PJESNIK: Stigli smo. Dolazim katkad ovamo za olujnih noći. Razmišljam.
(Pjesnik, Zorba i Sreća su iza nekog zida. Pjesnik ih oboje spušta na zid.)
SREĆA: Joj! Strah me je!
ZORBA: Ipak hoćeš letjeti? Vidi! Eno «Harijevog bazara». I naši su prijatelji na krovu, pogledaj!
SREĆA: Mama! Strah me je! (Pjesnik uzme Sreću u ruke, ona se otima i kljuje ga.) Ne! Strah me je! Zorba! Zorba!
ZORBA: Čekaj! Stavi je tu!
PJESNIK: Pa nisam je ni mislio baciti dolje.
ZORBA: Sreća...(Poliže joj glavicu, a ona se privije uz njega). Čuj nje... Sad ćeš poletjeti. Udahni duboko. Osjeti kišu. To je voda! U svom životu imat ćeš mnogo razloga za sreću, znaš? Vodu. Vjetar. Sunce koje dolazi kao nagrada poslije kiše. Osjećaš li kišu? Hajde, raširi krila...
SREĆA: Kiša... Sviđa mi se.
ZORBA: E sad ćeš poletjeti...
SREĆA: Volim te! Ti si divan mačak, Zorbice!
ZORBA: Sad ćeš letjeti i cijelo će nebo biti tvoje.
SREĆA: Mijau. Nikad te neću zaboraviti. Ni ostale. Zaista! (Zorba je malko gurne i Sreća pada i podiže se u let) Letim! Letim! Ja umijem letjeti!
(Čuje se radosno mjaukanje mačaka iz daljine i Srećini radosni krici)
PJESNIK: Eto! Uspjeli smo! Čuj... mislim da želiš sad malčice ostati sam, a? Sačekat ću te dolje.
ZORBA: Mijaaaaao...
PJESNIK: ...i Zorba ostade da razmišlja o Sreći sve dok nije shvatio da nisu samo kapi kiše ono što zamućuje vid jednog odraslog, debelog, crnog mačka. Jednog dobrog i plemenitog lučkog mačka. Da. Bile su to istinske suze.

KRAJ

UVODNA

Letjela je iznad mora bezbrižna i sretna
S jatom svojim galebica perja boje srebra
Uništi joj krila mrlja, nafta, crna kuga
Bolesna je, iscrpljena, neće vidjet juga
Sletila je na balkon meni
Moram joj pomoći da opet leti
Ona bi željela da snese jaje
Da se iz njega izlegne galeb
Zauvijek misli da će da zaspi
Obeć'o sam joj ko mačak časni
Ako galebici se najgore desi
Brinut o ptiću i učit da leti.


LET (ZAVRŠNA)

Osjeti kišu, pomiluj vjetar (raširi krilo)
I začuj prirode zov
Misli na more, sanjaj o suncu
I kreni u život nov
Ovaj svijet je prijatelj tvoj
Neka te krepi nada
Ali ono što moraš naučit
nemoj se bojati pada...
Bojati pada... Galebice mala...
Vidi kako te miluje vjetar
Zaboravi pravila sva
Raširi krilo, nauči da voliš
On se zahvaliti zna.


BALADA

Hekada noć zna sakriti mjesec
Ptico mala to tebi se desi
Sprži ti krila mrlja od nafte
Nerazumna isto ko ljudski jezik
Ipak si uspjela snijet jedno maleno jaje
S njim tvoj život mora da ide dalje
Ideš a nisi nikome kriva
na posljednji let za koji ne trebaš krila
Leti u nebo i slobodna budi
Daleko od zla što ti načine ljudi.


MORNAR - GALEB

Slušaj šta ti kaže
Jedna pjesma stara
Galeb drug je pravi
Za svakog mornara
Na pučini dugo
Kad ne vidiš kopno
Samo bijeli galeb
Vjeran ti je osto
Galeb ti je prijatelj
U mraku ti je svijeća
Galeb ti je saputnik
Mornarova sreća
Strašna kad oluja
Natapa ti pramac
Galebova jato
Pokazaće pravac
I kad je bonaca
I kad je nevera
Galeba kad vidiš
Sretna su ti jedra.


RAP
Naš zakon, mačiji zakon on zaslužuje duboki naklon!
Slušati zakon je važan zadatak koji mora da poštuje mačak
Paziti valja zakona slovo mjauk da ne bude ko ljudski govor
Ljudi vole da koriste silu nametni jezik drukčijem biću
Prave se pametni, prave se fini, nastradaju lavovi i delfini
Ali ako je potreba, ali ako je muka uvijek u slovu zakona
Može se naći rupa...
Papige nesretne ljudi uvijek u kavezu drže
i onda one moraju da oponašaju ljude
I nakon zakona ostaje zakon
I nad zakonom ima "zakon"
Zakon je snažan, zakon je važan, punovažan, pravosnažan
Naš zakon, mačiji zakon on zaslužuje duboki naklon!

ROĐENDANSKA

Ptiću mali volimo te jako
Srećo naša, zvaćemo te tako
Nek ti bude sretno ovo ime
Da poletiš sretna u visine
Naša ljubav nek hrani ti dušu
Krila da ti polete ka suncu
Nađi svu sreću lipote svita
Mirno ti more i dobar ti vitar
SREĆO NAŠA!


UVODNA
Letjela je iznad mora bezbrižna i sretna
S jatom svojim galebica perja boje srebra
Uništi joj krila mrlja, nafta, crna kuga
otišla je, umrla je neće vidjet juga
Bolesna je, iscrpljena, neće vidjet juga.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta