Mira Stanišev - Kad se vještica zaljubi

Mira Stanišev - Kad se vještica zaljubi

Postod branko » 19 Mar 2017, 10:40

Mira Stanišev

Kad se vještica zaljubi


Likovi
CICA mala princeza koju je vila Zločestica pretvorila u vješticu
PRINC razmažen, uobražen, „mamina pufna“
BAKA STAKA baka iz Šume svraka i vilenjaka
VILA pričalica i plesalica
DJEVOJČICA Cicina drugarica
GUSAR prinčev neprijatelj, a zatim prijatelj

I
Šuma svraka i vilenjaka.
Vila pleše sa dva vilenjaka. Nakon plesa, vilenjaci se izgube u šumi, a vila popravlja kosu i haljinu.
VILA:Dobar dan, draga djeco! Pogodite ko sam ja! Imam dugu kosu,čarobni štapić, ogrtač… Ja sam… Pa, naravno – ja sam vila! Dobra vila, što se vidi iz priloženog. Pitate se šta radim ovdje. Na jako dosadnom zadatku sam. Vidite onu tamo djevojčicu? (Dokazuje na Cicu koja nešto petlja oko metle,zatim se vila lupi po ruci) Ups, mama me je učila da nikad ne pokazujem prstom… To je Cica, Cica-vještica. Jaka mi je ona vještica kad ni na metli ne zna da leti! Ali – nije ona oduvijek bila vještica… Rođena je kao najljepša mala princeza. Povodom njenog rođendana, njeni roditelji su napravili najveće slavlje koje se i sad pamti. Eh, kakva je to žurka bila… Kad se samo sjetimkako sam plesala… (Vila pleše) Jedan lijevo, desno dva, jedan naprijed, nazad sad i okret… Uh, izvinite, malo sam zaboravila o čemu sam pričala… Ah, da… Na slavlje su bile pozvane sve vile, ali su zaboravili da pozovu zlu vilu Zločesticu. E, tu je nastao problem… Zločestica, da bi im se osvetila, pretvorila je kralja i kraljicu u žalosne vrbe, a princezu Cicu u vješticu, i ostavila je da živi kod jedne siromašne bake u Šumi svraka i vilenjaka. Čarolija će prestati samo ako Cicu poljubi neki princ. Ja treba dobro da pazim i da u tom trenutku mahnem čarobnim štapićem i: Puf!… Cica će se opet pretvoriti u princezu! Ali, koji princ će nju dapoljubi?! Čisto sumnjam da se taj rodio! Zato, idem ja malo da prošetam. Ako slučajno koji princ prođe ovuda, zovite me. Ćiri-bu, ćiri-ba, odlazim u šetnju ja.
CICA:Nikad neću naučiti da letim na ovoj glupoj metli!
DJEVOJČICA:(pjevuši) Cica-vještica, ne zna da leti, leti na metli…
CICA:Sva djeca mi se rugaju. Zar moraš i ti?! Mislila sam da simi drugarica…
DJEVOJČICA:Bila bih, ali mi mama ne da da se družim sa vješticama.Rekla je, ako me vidi da se družim sa tobom, neće mi kupitinovu haljinu… .
CICA:Kakva si ti drugarica? Drodala bi naše prijateljstvo zbogjedne obične haljine!
DJEVOJČICA: Nije obična! Da znaš kako je lijepa… Ima ovdje cvjetić,ovdje mašnu, ovdje dva volana…
CICA:Dobro, dobro… Ali, zašto si onda došla?
DJEVOJČICA:Mama je otišla na fitnes i neće me vidjeti. (molećivo) Akobi htjela da me malo provozaš na metli…
CICA:(uvrijeđeno) Sad si upravo rekla da ne znam da letim nametli.
DJEVOJČICA:Ma daj, samo sam se šalila. Naravno da znaš. Poznaješ li tineku vješticu koja ne zna da leti na metli?
CICA:Ja ustvari i ne poznajem nijednu vješticu – sem sebe. A takoju poznajem, tj. ja, baš i nije neki vozač formule na metli.
DJEVOJČICA:Da kako si položila metlački, tj. vozački za metlu?
CICA:Nikako.
DJEVOJČICA:(zaprepašteno) Voziš bez dozvole?!
CICA:(pravda se) Ma, ja ustvari baš nešto i ne vozim. Problem mije uzlijetnje. Doduše, malo sam se udebljala, pa je možda zbogtoga. Ali, hajde, pokušaćemo…
DJEVOJČICA:Joj, ja se malo bojim.
CICA:Nemaš čega da se bojiš. I ako se srušimo, nećemo dalje odzemlje.
DJEVOJČICA:Baš si me utješila. Ali – ko ne rizikuje, ne može dauspije…
CICA:Znači – polijećemo?!
DJEVOJČICA:čekaj, stani! Možda bi trebalo da kažeš neke čarobneriječi?
CICA:Kakve sad čarobne riječi?
DJEVOJČICA:Otkud bih ja znala?! Da ti si vještica!
CICA(zamisli se i slegne ramenima) Nemam pojma.
DJEVOJČICA:Da recimo šuć – buć – ćiribuć…
CICA:Ili, abraka – dabra…
DJEVOJČICA:Ili, bilidari – kolibari…
CICA:Ili, čarala – barala… Hej, letimo!
ZAJEDNO:Juuupiii!!!
Padnu sa metle i naprave veliku buku.
DJEVOJČICA: (plače) Nisi ti nikakva vještica! Joooj, sva sam se
ugruvala… Nikad se više neću voziti s tobom! A, moram i
mami da slažem da sam pala niz stepenice. A – lagati je jako
ružno! (demonstrativno odlazi)
CICA:Ja sam najnesrećnija djevojčica – pardon – vještica nasvijetu. Djeca neće da se igraju sa mnom jer sam vještica… A,kakva sam ja vještica – ni na metli ne znam da letim?!Baaakooo!!!
BAKA:O, Cico, pa ti plačeš! Šta se desilo, mila moja?
CICA:(šmrca) Pokušala sam da provozam drugaricu na metli isrušile smo se u žbunje i koprivu… Joooj, sve me boli… Adrugarica se više nikad neće družiti sa mnom. Ja samnajnesrećnija djevojčica – pardon – vještica na svijetu.Druge vještice su se tako usavršile da voze usisivač, a ja niobičnu metlu ne znam.
BAKA:Zato, Cico, što ti nisi vještica. Ti si princeza.
CICA:Da, da – pričaj mi malo o tome. Svaka unuka je za svoju bakuprinceza.
BAKA:Ozbiljna sam, Cico. Ti si prava pravcata princeza.
CICA:Da, prava pravcata princeza sa vještičijim šeširom i sametlom! Gdje mi je kruna?Gdje mi je dvorac ako sam princeza?!
BAKA:Začarala te zla vila Zločestica, ali, ako te poljubi nekiprinc, ponovo ćeš postati princeza.
CICA:A sve sami prinčevi stoje u redu da me poljube! Tog tvogprinca nema ni u romingu…
BAKA:Pojaviće se, Cico, samo budi strpljiva. Vidjećeš – kad senajmanje budeš nadala – ti se okreneš, a iza tebe stoji princ.
CICA:I moli me da me poljubi… Bla – bla – bla, ljiga!
BAKA:Da šta misliš, zašto se ona šašava vila mota stalnoovuda?
CICA:Možda hoće da mi mazne metlu? Ili neku čaroliju?
VAKA:Ti sa tom metlom možeš samo kuću da počistiš! A, što setiče čarolija, ne sjećam se da ti je ijedna upalila…
CICA:Sad mi se i ti rugaš…
BAKA:Ne, nego hoću da mi vjeruješ. Ti si princeza i kad te nekiprinc poljubi…
CICA:Da, kad me neki princ poljubi, kakav sam baksuz, prije ću janjega pretvoriti u žabu, nego on mene u princezu…
BAKA:Ma, pretvori ti njega i u buba-švabu što se mene tiče, aliima on tebe da pretvori u princezu! Ne zvala se ja baka –Staka iz Šume svraka i vilenjaka, ako ne uzmem stvar u svojeruke i ne pomrsim konce onoj zloj vili Zločestici. A znam ikako ću! Ja, baka – Staka, reći ću baki Joki, a baba Joka rećiće baki Paleksiji, a baba Paleksija babi Evdokiji, a babaEvdokija reći će babi Simonidi, a baba Simonida reći će…
CICA:Čekaj! Stani, stani… Dok ti smisliš kako ćeš reći babiJoki, a baba Joka babi Paleksiji, a baba Paleksija babiEvdokiji, a baba Evdokija bibi Simonidi, zaboravićeš štasi htjela reći. Doista, šta ćeš reći babi Joki da kaže babi Paleksiji, a baba Paleksija babi Evdokiji, a baba Evdokijababi Simonidi?
BAKA:Stvarno, šta sam htjela reći?
CICA:Kažem ja tebi.
BAKA:Pa, reći ći da puste glas po carstvu da u Šumi svraka ivilenjaka živi najljepša djevojka u cijelom carstvu. Takoćemo domamiti princa. Nema tog muškarca koji nije slab nažensku ljepotu.
CICA:I šta ćemo kad dođe princ? Da ga malo provozam na metli ikažem mu kako su se moja baka i njene mlađane drugarice samošalile?
BAKA:Neka on samo dođe. Nešto će se valjda dogoditi samo od sebe.
CICA:Sve može da se dogodi – da svrake padaju sa grana i da sevilenjaci pretvore u krokodile, ali da mene princ poljubi, eto – jok!
BAKA:Ne brini se kad ja uzmem stvari u svoje ruke. A sad, hajdemokući da mi pomogneš oko ručka.

II
Odaja u dvorcu.
PRINC:(ogleda se) O, Bože, kako ja lijepe oči imam… Ovaj mojzanosni pogled oborio bi svaku djevojku s nogu. Kad pogledamovako… Ne, ne! Ovako… Ja sam najljepši mladić u cijelojcarevini. A, tek što sam hrabar… Ničega se ne bojim!
KRALJICA: Pufnice!
PRINC (uplašeno poskoči) Uf, što me uplaši!
KRALJICA: Ma, šta radi mamina slatka pufnica?
PRINC (duri se) Rekao sam ti da me ne zoveš tako.
KRALJICA: (tepa mu) Da ko se to ljuti na svoju mamu? LJepoto mamina…Ti si naljepši mladić u cijeloj carevini.
PRINC: (djeci) A? Šta sam vam rekao?! Da li ste čuli? (kraljici)Nisam čuo, mama, šta si rekla.
KRALJICA: (glasnije) Rekla sam da si najljepši mladić u cijelojcarevini.
PRINC: (djeci) A? Šta kažete?
KRALJICA:A, znaš li šta je mama čula? Mnogo ćeš se obradovati.
PRINC: A šta je to mama čula i od koga?
KRALJICA: Rekla mi je baba Eufelija, a njoj je rekla baba Milenija, ababi Mileniji baba Sofrenija, a babi Sofreniji babaSimonida, a babi Simonidi baba Daleksija…
PRINC: (djeci) Ima li ovo kraja? (kraljici) Stani! Stani! Šta sičula od tih silnih baba? Kako se štrika džemper od čisterunske vune?
KRALJICA: A, ne. Čula sam, pufnice moja, da u Šumi svraka i vilenjakaživi najljepša djevojka na svijetu.
PRINC: (blesavo zine) A? Šta kažeš? Najljepša djevojka na svijetu?
KRALJICA: (lukavo) Ne smeta ti što te zovem pufnica?
PRINC:Ama, pusti sad pufnicu! (nestrpljivo) Pričaj mi o tojnajljepšoj djevojci.
KRALJICA:E, pa sad… Ne znam mnogo. Znam samo da je najljepša.
PRINC:Dolazim tamo smjesta! Ni ona sigurno neće odoljeti mojojzanosnoj ljepoti! Samo – šta ću kad dođem tamo i kad jesretnem? Šta ako je zavolim? Kako da joj to pokažem?
KRALJICA:(pjeva)
Ako nekog voliš, pokloni mu osmijeh,
ako nekog voliš, pokloni mu srce,
ako nekog voliš, pokloni mu ljubav,
ako nekog voliš, pokloni mu poljubac…
PRINC:Misliš?
KRALJICA:Naravno. Da li si upamtio?
PRINC:Kako si ono rekla, mamice? (pokušava da otpjeva) Ako nekogvoliš… Hajdemo zajedno!
KRALJICA I PRINC: (pjevaju)
Ako nekog voliš, pokloni mu osmijeh,
ako nekog voliš, pokloni mu srce,
ako nekog voliš, pokloni mu ljubav,
ako nekog voliš, pokloni mu poljubac…
PRINC:A sad idem. Sve je jednostavno, ali – poljubac… Nikad do sadnisam poljubio nijednu djevojku…
KRALJICA:Samo naprijed, samo hrabro, pufnice mamina. Sve jejednostavno kad nekog voliš! Srećno!
Princ odlazi, a kraljica mu maše maramicom.

III
Šuma svraka i vilenjaka.
Bezuspješno pokušavajući da leti na metli, Cica ugleda princa.
CICA:(zadivljeno) Al’ je lijep!
PRINC:(prestravljeno) I – ju! Vještica! (pokušava da pobjegne,Cica sa metlom trči za njim)
CICA:E, stani, stani… Nisam ja prava vještica! Nisam potpuno!
PRINC:Ma, jok! Ti si samo onako – malo vještica…
Cica mu podmetne metlu pod noge, princ se saplete i padne.
CICA:(pruža mu ruku da ustane) Ja sam princeza!
PRINC:(odbija sa strahom njenu ruku i ustaje sam) Ma, da – a ja samslon!
CICA:(djeci) Pa on mene uopšte ne shvata ozbiljno. (princuuvredljivo) Ličim li ja tebi na vješticu?
PRINC:Da, ličiš!
CICA:(mazno) Kunem ti se da sam princeza. Rekla mi je baka.
PRINC:(ironično) E, kad ti je to rekla tvoja baka, onda je to stvarnoozbiljno…
CICA:Ali ja doista jesam princeza! Zla vila me je začarala ičarolija će proći ako… (zastane)
PRINC:Šta ako?
CICA:(mazno) Stid me da ti kažem…
PRINC:Pa kaži kad si već počela…
CICA:Zažmiri, nemoj da me gledaš pa ću ti reći.
PRINC:Dobro, sa zadovoljstvom ću da zažmirim. Ja jesam jako hrabar,ali, malo se plašim da gledam vještice.
CICA:(djeci, šapatom) Ako se plaši da me gleda, kako će onda dame poljubi? (princu, glasno) Ako me poljubi neki princ!
PRINC:(otvara oči) Šta – ako te poljubi neki princ?
CICA:Pa – to! Čarolija će prestati samo ako me poljubi nekiprinc!
PRINC:(zbunjeno) Pa,pa – to bi bilo zgodno… Samo što ovudavjerovatno ne prolaze baš često neki prinčevi… Pretpostavljam… A i ja upravo odlazim…
CICA:Hej, stani da ti nešto kažem…
PRINC:Hajde, brzo kaži, pa da idem… (djeci) Da li je ona normalna?NJu da poljubim?
Čuje se bakin glas.
BAKA:Cicooo! Večeraaa! Dođi odmaah!
PRINC:(drhte mu noge od straha) Ja sad odoh… Žurim… Imamnekog posla u ovoj šumi, pa ako ćeš reći to što si htjela…
CICA:Eto, sad sam zaboravila… A, i baka me zove… Moram da idem.(uzdahne,djeci) Uf, baš je lijep!
Cica odlazi zaljubljeno se osvrćući. Princ odahne, vadi ogledalce i ogleda se. Čuje se muzika – tema Pirati sa Kariba. Princ se uplašeno osvrće oko sebe. Iza leđa mu se prikrade gusar.
GUSAR:Ruke uvis! Daj pare!
PRINC:Kako ću ti dati pare ako dignem ruke u vis?!
GUSAR:Ne pametuj, nego lovu na sunce!
PRINC:Kakvo sunce te spopalo? Vidiš da je oblačno!
GUSAR:Onda lovu na oblake, na maglu, na kišu, na šta hoćeš, samodaj lovu!
PRINC:Ma, ko si sad pa ti?
GUSAR:Diži ruke uvis! Ja sam razbojnik! Zar ne vidiš?
PRINC:Više mi ličiš na gusara.
GUSAR:Da ja i jesam gusar! Šta su gusari, nego razbojnici?! Nisuvaljda prodavačice čokolade?!
PRINC:Onda si ti, jarane, malo zalutao. Gdje ti ovdje vidiš more?
GUSAR:Nigdje, pa šta?! Šta će mi more? Nisam krenuo na plažunego u pljačku.
PRINC:Gusari pljačkaju brodove po moru – koliko se ja sjećam – imornare na brodovima… Ličim li ja tebi na mornara?
GUSAR:Pa, ne ličiš baš, al’ nema veze… Ipak ću te opljačkati!
PRINC:Ama, čovječe, lijepo ti kažem – ja nisam mornar, ja samprinc!!!
GUSAR:Čekaj, čekaj… (češka se po glavi) Pa prinčevi su bogatiji odmornara… Bar sam tako mislio…
PRINC:Mislio si? I nije te boljela glava?
Dolazi Cica.
CICA:Ej, sjetila sam se šta sam htjela da ti kažem… (opazi gusarakoji drži uperen pištolj u princa) Hej, ti glupi gusaru,ostavi mog princa na miru! (tresne ga metlom po glavi iovaj se sruši)
PRINC:Šta je sad ovo?! (djeci) Između vještice i gusara, ipakbiram vješticu… Ona nema pištolj!
CICA(uplašeno obilazi oko gusara) Kuku meni, da li sam ga ubila?!Još ću zbog ovoga da idem u zatvor…
PRINC:Zar je to sad važno?! Meni si spasila život!
CICA:Ti, sebična, razmažena pufno!
PRINC:Eto, sad i ona! (djeci) Da li ja doista ličim na pufnu?
CICA:Joooj, al’ ako sam ga ubila…
PRINC:Nisi, pogledaj, mrda nogom!
CICA:Hvala Bogu da je živ. Kako da letim na metli kojom sam ubilačovjeka? Doduše, ja baš nešto i ne letim…
PRINC:Nego… kako ja tebi da zahvalim? Evo – daću ti ovu vrećicublaga! (vadi iz džepa vrećicu)
CICA:(prenemaže se, glumeći skromnost) Ma, jok… Ne dolazi uobzir… Ja sam to učinila… Eto… Onako…
PRINC:Znam… Znam! Evo – uzmi ovaj moj zlatni medaljon!
CICA:Ma ne… Ne treba meni medaljon…
PRINC:Da kaži kako da ti zahvalim. Hej – nije mala stvar nekomspasiti život! Kaži kako!
CICA:(i dalje se prenemaže) Stid me da ti kažem… (šapuće djeci)Recite mu da me poljubi!
ČUJE SE GLAS:Poljubi je!
PRINC:Da je poljubim? Da kako ću poljubiti vješticu?
CICA:(djeci) Kažite mu da sam mu spasila život!
PRINC:(pomirljivo) Da, doista, spasila mi je život… (Cici) Ma,poljubiću te, makar umro!
CICA:(skače od sreće) Poljubiće me! Poljubiće me! (djeci) Zovitevilu! Zovite vilu!
Dotrči vila.
VILA:Da li me je neko zvao? (osvrće se oko sebe) Hej, pa to je pravipravcati princ! ljudi, poljubiće je! Ne mogu da vjerujem!
PRINC:Ni ja!
VILA(strogo) A, ne. Nema odustajanja! (djeci) Kad će ovuda opetproći neki smotani princ koji će htjeti da poljubi vješticu,pa nek’ nije ni prava?!
PRINC:Možda bi bilo bolje da zažmirim?
VILA:Da zažmiri i poljubi je već jednom – pretvoriće se u svojubaku, čekajući da je ti poljubiš!
PRINC:E – pa ja počinjem!
CICA I VILA(uglas, nestrpljivo) Da, počni već jednom…
Princ poljubi Cicu.
VILA(maše čarobnim štapićem)
Ćiri – bu, ćiri – ba,
Cica više nije vještica…
Ćiri – bu, ćiri – ba,
Cica je sada najljepša princeza…
PRINC:(zadivljeno gleda Cicu) O, pa ti si stvarno princeza! Kako silijepa…
CICA:(mazno) Misliš?
Cica i princ plešu uz pjesmu Zaljubi se Cica u princa.
PRINC:Ali, kako je ono mama rekla? Šta uradiš kad nekog voliš?Ne mogu da se sjetim…
GUSAR:(koji je sve vrijeme ležao na zemlji) Znam ja! Reći ću ti ako meova tvoja princeza neće opet tresnuti metlom po glavi. A – ako hoće, bolje da se i dalje pravim mrtav!
PRINC:Kaži… šta uradiš kad nekog voliš?
GUSAR:(pjeva, a princ tupavo ponavlja za njim)
Ako nekog voliš, pokloni mu osmijeh,
ako nekog voliš, pokloni mu srce,
ako nekog voliš, pokloni mu ljubav,
ako nekog voliš, pokloni mu poljubac…
PRINC:Poljubac… Poljubac… Poljubac… Već sam joj pokloniopoljubac! Dosta ljubljenja! (gusaru) Jao,stidim se… Što me onako gleda onim svojim velikim očima?!
GUSAR:Možda se i ona u tebe zaljubila… Možda čeka poljubac…
PRINC:Ma, daj, šta ti je?! Ko o čemu, ti o ljubljenju… I, uostalom,ko se u koga zaljubio?! Ja se nisam zaljubio! A, ne, ne zaljubljujem se ja tako lako! Ja sam najljepši, najhrabriji, najpametniji… Ako ne vjeruješ, pitaj moju mamu!
GUSAR:Ama,čovječe,vidi kako te gleda!
PRINC:(uobraženo) Da ima i koga! Ja sam najljepši, najpametniji…
GUSAR:To smo već čuli! Nego, hajde, poljubi je.
PRINC:Stidim se, ne mogu… Vidiš koliko je djece ovdje?! Moždaneki drugi put… Sad baš nešto žurim… Ajd’ zdravo, odoh ja svojoj kući!
GUSAR:(trči za njim) Nećeš valjda?! Ama, stani! (djeci) Trebalo jeda ga opljačkam…
CICA:(ostaje sama) Da on je otišao… Da, on je otišao… (trgnese, podigne glavu) Uostalom – i nije nešto lijep… Takvih prinčeva ima stotinu… Hiljadu… Ima ih milion! Baš me briga za njega! Ja sam sada princeza: najljepša, najpametnija… A i hrabrija sam od njega! Spasila sam ga od gusara, A on meni tako! Pih! (lupi nogom od pod i ljutito otrči)

IV
Park ispred Cicinog dvorca.
VILA:Šta da vam pričam?! Sve možete pretpostaviti i sami: Cicaje postala princeza, njeni roditelji su se od žalosnih vrba ponovo pretvorili u kralja i kraljicu. I baku – Staku je povela u svoj dvorac, ali… Cica je veoma tužna. Mnogo tužnija nego dok je bila vještica. Pitate se zašto. Pa, pogledajte sami…
Cica glasno uzdiše.
BAKA:(zabrinuto) Cico, pa ti opet nisi jela…
CICA:(uzdahne) Ne mogu, bako.
BAKA:Zašto, mila moja? Spremila sam ti krompiriće baš onakokako ti voliš. I palačinke sa nutelom i plazmom. I kuglice od kokosa…
CICA:(uzdahne) Ne mogu, bako… Nisam gladna.
BAKA:A da se ti, Cico, nisi zaljubila?
CICA:Šta je tebi, bako? U koga bih se ja zaljubila? Još se nijerodio taj u koga bi se Cica princeza zaljubila!
BAKA:Da, da, svakako… Nego – ne zvala se ja baka – Staka iz Šumesvraka i vilenjaka ako ne uzmem stvar u svoje ruke! Ja, baka Staka, reći ću baki Joki, a baba Joka babi Paleksiji, a baba Paleksija reći će babi Evdokoji, a baba Evdokija reći će babi Simonidi, a baba Simonida…
CICA:Ama, dosta sa tim tvojim babama!
BAKA:Jedino ako mi uzmemo stvar u svoje ruke, može saznati onaj kotreba da sazna da si ti tužna zbog njega.
CICA:A zbog koga sam ja to tužna? I, uostalom, da ti i tvojedrugarice babe niste uzele stvar u svoje ruke, ja nikada ne bih upoznala onog zbog koga sam tužna!
BAKA:Da – pa bi i dalje bila vještica! Mi radimo sporo, aliefikasno. A sad – idem u akciju! Akcijaaa!!! (otrči)
CICA:Čekaj, bako! (djeci) Da li sam se ja to stvarno zaljubila? Ma,ni govora! Smotan je, plašljiv, pa i ružan je… Ima i klempave uši! (uzdahne) Ali ja ga ipak volim…
DJEVOJČICA:(dolazi joj iza leđa) Hej, koga voliš?!
CICA:Ma, nikoga… Šta je tebi?
DJEVOJČICA:Čula sam da nekoga voliš.
CICA:To ti se samo učinilo.
DJEVOJČICA:Nije mi se učinilo! Rekla si (uzdiše, imitirajući Cicu) Ali, ja ga ipak volim…
CICA:(svađalački) Dobro – volim ga! Da šta?!
DJEVOJČICA:Da ništa. Nego – koga voliš?
CICA:(važno) Jednog princa.
DJEVOJČICA:Ni manje, ni više nego baš princa!
CICA:Da šta?! I ja sam princeza!
DJEVOJČICA:Da – vidim. Šteta… Nema više našeg vozanja na metli…
CICA:A, jesmo se i vozale, pa pravo – tras u koprivu! Nego… Štada radim? Ja se zaljubila, a on otišao…
DJEVOJČICA:Ma, vratiće se on, vidjećeš. U međuvremenu, dok čekamo da se vrati, hajde da smažemo one palačinke sa nutelom. Srela sam tvoju baku – rekla mi je da je pekla palačinke.
CICA:(uzdahne) Ne mogu ja ništa da jedem otkad sam se zaljubila…
DJEVOJČICA:I meni bi dobro došlo jedno zaljubljivanje – malo sam se udebljala. Ali, moraš da jedeš! Hoćeš li da budeš kao špageta?! Tek onda se taj princ nikada neće vratiti.
CICA:Misliš?
DJEVOJČICA:Naravno! Zato – juriš na palačinke!
CICA:Juriiiš!!!
Uhvate se za ruke i otrče.

V
Odaja u dvorcu. Princ uzdiše.
KRALJICA:Pufnice mamina, pa ti opet nisi ništa jeo!
PRINC:(uzdahne) Ne mogu, mama.
KRALJICA:A mama ti je spremila krompiriće, baš onako kako ti voliš.
I palačinke sa nutelom i plazmom. I kuglice od kokosa.
PRINC:(uzdahne) Ne mogu, mama, nisam gladan.
KRALJICA:A da se ti to, pufnice mamina, nisi zaljubio?
PRINC:Šta je tebi, mama? U koga bih se ja to zaljubio? Još se nijerodila ta u koju bih se ja zaljubio! Ja sam najljepši,najpametniji, najhrabriji… Da, znaš i sama.
KRALJICA:E, pa – onda dobro. Ja sam mislila da si se zaljubio – pa, k’ovelim, da ti kažem – rekla mi je baba Eufelija, a on njojrekla baba Milenija, a babi Mileniji baba Sofrenija, ababi Sofreniji baba Simonida, a babi Simonidi baba Paleksija…
PRINC(nestrpljivo) Stani! Šta si čula?
KRALJICA:Da sad i nije važno pošto ti nisi zaljubljen…
PRINC:Ma, možda i jesam… Malo… Malčice… Ne muči me – kažimi već jednom šta si čula!
KRALJICA:Čula sam od babe Eufelije…
PRINC:(nestrpljivo je prekine) Stani! Preskoči babe! Zanima sesamo šta si čula!
KRALJICA:E, pa čula sam – da preskočim babe, kažeš – e, pa čula sam daje jedna mala princeza tužna zbog tebe. I da ništa ne jede –čak ni kuglice od kokosa…
PRINC:Čak ni kuglice od kokosa?! Onda je baš jako tužna… A kakose zove?
KRALJICA:Rekla mi je baba Eufelija…
PRINC:(prekida je, sad već ljutito) Ime! Kaži mi samo ime!
KRALJICA: Cica.
PRINC:(razdragano) Cica! Kažeš Cica?! Dođi, mamice da tepoljubim! (skače od sreće) Ona je tužna! Ona je tužna! Zbogmene je tužna! Jupii! (počinje da pjevuši) Ona je tužna, onaje tužna, ona je tužna…
KRALJICA:Pobogu, dijete, kako možeš da se raduješ kad je neko tužan?
PRINC:Ali, mama – ona je tužna zbog mene! Ona me voli! Daj tepalačike sa nutelom, pa da idem do nje! A, kako si ono rekla?Kada nekog voliš…
KRALJICA:(pjeva)
Kada nekog voliš, pokloni mu osmijeh,
Kada nekog voliš, pokloni mu srce,
Kada nekog voliš, pokloni mu ljubav,
Kada nekog voliš, pokloni mu poljubac…
Princ odlazi, kraljica mu maše maramicom…

VI
Princ se osvrće na sve strane tražeći princezu. S leđa mu na prstimaprilazi gusar.
GUSAR:Ruke uvis! Daj lovu!
PRINC:Evo ga, opet ovaj! Dazi, metla!
GUSAR:(trgne se) E, pa to si ti! Uplašio sam se da mi ona tvojavještica nije za petama…
PRINC:Neću više da te čujem da tako govoriš o njoj! Ona nijevještica, ona je princeza! Najljepša na svijetu…
GUSAR:O, vidi, vidi…
PRINC:Ali je nešto tužna… (važno, u povjerenju) Znaš – zbog mene.
GUSAR:O, vidi, vidi… Da se mi to nismo zaljubili?
PRINC:(zaprepašteno) Ko? Ja? Zaljubio se? Ma, daj… Ja samnajljepši, najpametniji…
GUSAR:To sam već čuo! A da li si ti čuo da je Dinokiju porastao noszato što je lagao? Znaš, kad ljudi mnogo lažu, izraste im nos– ovoooliiiikiii… (pokazuje rukom i kao slučajno udariprinca i ovaj umalo da padne)
PRINC:(opipava uplašeno svoj nos) Stvarno? Ti se šališ?
GUSAR:Ma – jok! A ti se samo igraj – ako ti poraste nos –ovooooliiikiii (ponovo ga udari) – neće te pogledati
nijedna vještica, a kamoli princeza. Zato te pitam jošjednom: Da se mi to nismo zaljubili? Malo? Malčice?
PRINC:Da – malčice možda…
GUSAR:(lupi ga po leđima) E, takvog te volim! I? Šta ćeš sad?
PRINC:Idem do nje. Da joj poklonim (nabraja na prste) osmijeh,srce, ljubav i… (stidljivo) poljubac! Znaš – to poklonišonom koga voliš.
GUSAR:Znam! Koliko se sjećam ja sam ti to rekao prije nego što ćešpobjeći od princeze glavom bez obzira.
PRINC:Nije lijepo od tebe da me sad podsjećaš na to!
GUSAR:Zato sad idem sa tobom. Možda ti mogu biti od pomoći – barda ne pobjegneš kao prošli put…
DRUNC:Hajdemo! Moramo požuriti! Ona je mnogo tužna. I ništa nejede. (važno) Zbog mene.

VII
Dark ispred Cicinog dvorca.
CICA:E, jesam se najela!
DJEVOJČICA:I ja. Kažem ja tebi – mnogo je lakše podnositi ljubav kadnisi gladna.
CICA:Da. A sad mogu da nastavim da patim zbog njega. Smazala sampalačinke i sad mogu da nastavim da uzdišem…
Princ i gusar im se prikradaju i gledaju iz prikrajka.
GUSAR:(ironično) Da li je to ta princeza koja ne jede zbog tebe? Kakosam čuo, upravo je smazala palačinke…
PRINC:(ljutito) Pa neće valjda da umre od gladi?!
CICA:(uziše) Oh, kako ga volim…
GUSAR:(gura princa) Hajde, sad je pravi trenutak!
CICA:(uzidše) Oh, kako ga volim…
GUSAR:(nestrpljivo) Hajde!
PRINC:(zbunjeno) A šta ću sad?
GUSAR:(već vidno iznerviran) Otpjevaj joj nešto!
PRINC:Sve sam pjesmice zaboravio… Kako je ono mama rekla? Kadnekog voliš… Zaboravio sam… Idem da pitam mamu!(pokušava da pobjegne)
CICA:Oh, kako ga volim…
Gusar, potpuno izgubivši strpljenje i u strahu da će princ opet pobjeći, hvata ga za ruku i gurne pred Cicu.
CICA:(sprema se ponovo da udahne) Oh… (ugleda princa)
CICA I DJEVOJČICA:Priiinc!!!
PRINC:(zbunjeno počinje da pjeva)
Ako nekog voliš, pokloni mu osmijeh,
Ako nekog voliš, pokloni mu srce…
Pridružuje mu se prvo gusar, a zatim i Cica i djevojčica.
Ako nekog voliš, pokloni mu ljubav,
Ako nekog voliš, pokloni mu poljubac…
Privučene pjesmom, dolaze vila, baka i kraljica i pjevaju zajedno.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
 
Postovi: 10620
Pridružio se: 08 Dec 2010, 17:14

Povratak na POZORIŠNI TEKSTOVI ZA DECU

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju