Tode Nikoletić - Ah, ta ljubav

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Tode Nikoletić - Ah, ta ljubav

Post od branko »

Tode Nikoletić

Ah, ta ljubav


Komedija za decu

LICA:
PERO DŽOMBA
ŠIŠKO
KRLE
GIGA STRAŠNI
MITA KREMPITA
JUCA DEBELJUCA
DUCA
DACA
LIZA
MAZA

Mesto događanja: Park
Rekviziti: Oglasna tabla, dve klupe, ljuljaška, drveće.

Ličnosti kao i sama radnja su izmišljeni, ali šo ne se nešto slično nije dogodilo u detinjstvu mnoge dece.

Autor

ŠIŠKO (Piše po oglasnoj tabli Mita krempita) Evo ti, Mito, za ono, Šiško upiško. Sad sam ti istom merom vratio. Svi će ti se smejati kada pročitaju. Mita krempita! Možda bi bolje bilo da sam napisao Mita smotanko, ali ne mari. Ni ovo nije loše. Joj, kad čuju u školi, ima da pukneš od bruke.
GIGA (Prikrada se i hvata ga za vrat) Tu si, ptico kukavico! Sad si moj! Najzad sam te uhvatio.
ŠIŠKO (Molećivo) Pusti me! Pusti me!
GIGA: Ne pada mi napamet da te pustim, jedva sam te uhvatio. Škrabalo jedno. Sad ćeš sve ovo lepo polizati ili ću te izlemati kao vola u kupusu.
ŠIŠKO: Pusti me kad ti lepo kažem. Mama! Maamaaa! (Doziva)
GIGA: Samo ti zovi, neće ti ni mama ni.tata, a bogami ni baba pomoći. A, evo ga i Mita. Sad si tek nadrljao. Crno ti se piše da ne može biti crnje.
MITA: Oho hooo! Vidi, vidi. Vidim li ja to dobro il' me oko vara. Zar to nije Šiško mamin upiško?
GIGA: Jeste, Šiško je.
MITA: Jesi li siguran, više mi nekako liči na prase.
ŠIŠKO: Pustite me! Tataaa!
GIGA: U pravu si, vidi ga što skiči: Pravo prasence!
MITA: Namesti ga, da mu opalim dve čvoke.
GIGA: Čekaj. Polako Mito, prvo pročitaj šta je napisao na tabli.
MITA (Čita na glas) Mita, Krempita? Mita krempita! Mita krempita!? Sto mu bubašvaba. Joj, al' ću da te tabam. (Zavrće rukav)
ŠIŠKO: Nisam ja.
GIGA: Jesi. Ne laži.
ŠIŠKO: Nisam!
GIGA: Jesi, jesi.
ŠIŠKO: Nisam, dabogda mi umrla pokojna baba ako sam.
MITA: Ne izmišljaj! Jesi. Poznajem tvoj rukopis. Zato ćeš dobiti tri šklempe, da ti više ne pada na pamet da švrljaš po oglasnim tablama. Namesti ga, Giga.
GIGA (Drži ga i broji) Jedna!
ŠIŠKO: Joj!
GIGA: Dve!
ŠIŠKO: Joj!
GIGA: Tri!
ŠIŠKO: Ajojoj!
MITA: Briši sada, i da te više nismo videli u našem parku.
ŠIŠKO (Kroz plač) Videćete vi zbog ovog kad vas uhvati Pero DŽomba. Dobićete po pet šklempi na svako uvo.
MITA: Pero DŽomba? Ha! E, baš si našao junaka.
GIGA: Ne bio ja Giga Strašni, ako vam obojici ne zavrnem uši. Izgledaće ko pertle na cipelama.
ŠIŠKO: Nisi se tako junačio kad je hteo da te lema.
GIGA: Čuješ ga, Mito?
MITA: Čujem, Giga.
GIGA: Mene da lema? Gigu Strašnog da lema. Gigu, tabadžiju, Gigu razbijača.
MITO: Gigu ubicu.
GIGA: Ubicu? Da, dobro si rekao, i ubicu.
ŠIŠKO: Ubicu. Ha! Čega? Žaba i bubašvaba.
MITA: Poruči ti lepo Peri DŽombi da ćemo ga isprebijati ko volusinu kad nam padne šaka. I još mu poruči, kad ga izlemamo da ćemo ga ponovo izlemati da ne zaboravi kad smo ga poslednji put izlemali. Je l' tako, Gilence?
GIGA: Odlično si mu poručio. I još poruči DŽombi da ćemo i tebe izlemati zajedno sa njim. I nemoj da nam se na oč i pojavljujete.
ŠIŠKO: Samo se vi hvališite! Kad vas uhvati DŽomba, zvaćete se Giga Trta i Mita Ćita! (Beži)
GIGA: Šta si rekao? Drž' ga, Mito!
MITA: Za njim, Giga! (Jure ga. Sa druge strane ulaze devojčice)
DUCA: Hej! Koji vam je vrag? Pazite malo, grubijani jedni.
DACA: Pusti ih, vidiš da jure blesavog Šiška.
JUCA: Šta li je ovaj put učinio da mi je znati.
DUCA: Zar je to važno, važno je da ga uhvate i da ga izlemaju. Šta on ima da traži u parku. Park je za šetače, ljubitelje prirode, obožavaoce ptica i sićušnih bubica. Park je izmišljeno mesto za zaljubljene.
DACA: Sigurno dolazi zbog mene. Već me nekoliko dana merka onim garavim očima. Sto posto se zaljubio.
JUCA: U tebe? Pre će biti da se zaljubio u mene!
DUCA: Ma nemoj... A zašto me onda satima gleda u školi?
JUCA: Sigurno hoće da ti kaže da je zacopan u mene. Eto zato.
DACA: Ne pričajte koještarije, šta vi uopšte znate o ljubavi?
DUCA: Kao da tu treba nešto posebno znati. LJubav je kad te neko voli i kad ti neko nešto kupi.
JUCA: LJubav je kad ti pokloni duplu porciju sladoleda i kupi tuce kolača.
DUCA: I kupi kokakolu.
DACA: Dobro da niste rekle i palačinke sa čokoladom. Eto, vidite da ne znate šta je ljubav.
JUCA: Ti, kao da znaš.
DACA: Dabome da znam. LJubav je kad osetite da se u vama nešto budi, kao sunce, kao dan kad se rađa. LJubav je kad vam se srce pretvori u pupoljak ruže koja nečujno cveta. Koja raste i raste sve dok ne prene poput maslačka. LJubav je kad vam se zvezde učine kao svici zbog nekih nemirnih trepavica. LJubav je kad ne možete da spavate, učite i jedete.
JUCA: E, ja ne mogu da volim na prazan stomak. Jednom sam probala i ne ide.
DUCA: Kako ne ide?
JUCA: Lepo. Ne ide i tačka. Možda bi i išlo da me creva nisu izneverila.
DACA: Greva?! Kakve veze imaju creva i ljubav. To prvi put čujem. Ništa mi nije jasno.
JUCA: Objasniću vam. Slušajte pažljivo. Sedimo Mita i ja jedne večeri, baš ovde na klupi. Noć se razvezdala, mesec se iskrivio poput kifle, cvrčci cvrče ko pržena jaja, a Mita me gleda ko zrelu lubenicu, samo što ne zine i ne pojede me. Najednom nemu i romantičnu tišinu prekinu njegov nežni glas poput cvrkuta ptice: "Oh, Juco kako si ti lepa."
DACA: Rekao ti je da si lepa?
JUCA: Nego šta!
DUCA: Kako je video u mraku? Taj mora da ima oči ko sova.
JUCA: Ne prekidajte me. Gde sam ono stala?
DACA: Meni na nogu. Pazi malo gde staješ.
JUCA: Oprosti. I taman da Mita spusti svoje tople usne na moje obraze, odjednom se začu: „Krrrrrrr!"
DACA: Krrrrrrr?
JUCA: Da. Krrrrrrr!
DUCA: Šta bi?
JUCA: Pa to, krrrrr!
DUCA: Ama, posle toga krrrr.
JUCA: Opet, krrrrrr.
DACA: Polako, polako, šta je bilo sa Mitom?
JUCA: Mitom? Kojim Mitom?
DUCA: Kako kojim Mitom! Zar Mita nije bio sa tobom?
JUCA: Nije.
DACA: Kako nije? Pa gde je onda?
JUCA: Taj je zbrisao posle prvog krrrrr.
DUCA: Zašto zbrisao?
JUCA: Mislio da reži vuk, pa napunio gaće.
DUCA: Eto ti ga sad. Takvi su naši dečaci, ništa ne razumeju, a najmanje ljubav. Pogledajte Šiška na primer, još juri ptice i hvata žabe. Draža mu je žaba od mene.
DACA: Ni DŽomba nije ništa bolji. Dao bi za loptu i rođenu glavu. Već sam mu tri ljubavna pisma poslala, a on ništa. Bar da ih je pročitao.
DUCA: Ne čudite se tome. U jednoj knjizi sam pročitala da dečaci sporije sazrevaju od nas.
JUCA: Svašta od tebe, Duco. Pa nisu oni kruške da sazrevaju.
DACA: E, vidiš, Juco, oni su ti ko kruške. Pre će istruliti nego sazreti, mislim odrasti. A često se nezrelo ponašaju samo da nam napakoste.
GIGA: Drž' ga! Za njim, Mito! (Projuri za Šiškom)
MITO: Juriiiiš! (Protrčaše)
DACA: Šta sam vam rekla.
DUCA: Pa šta da radimo da nas primete, tj. da odrastu?
JUCA: Hajdemo na klopu, posle ćemo razmisliti. Ne mogu na prazan stomak da mislim.
DACA: Samo misliš na jelo. Ako hoćete da znate, pročitala sam jednu knjigu o ljubavnim napicima.
DUCA: Čudna mi čuda, hoće li nam to pomoći?
DACA: Možda. Ako sve nabavimo za spravljanje ljubavnog napitka. U knjizi lepo piše, ko ga popije potpuno pošandrca od ljubavi.
DUCA: Oh, kako bi to bilo sjajno. Već zamišljam Šiška kako mi se udvara.
JUCA: Pa šta čekamo? Na posao!
DACA: Vreme je da izlečimo detinjaste dečake. Živela ljubav!
SVI: Živela! (Odlaze)
DŽOMBA: Stoj! Ni makac. Gde su? (Zaustavlja ih)
JUCA: Ko su, gde su. Šta su, gde su. Banane, šunke.
DŽOMBA: Ne pravite se, znate vi dobro, Mita i Giga.
DACA: Baš nas briga za Mitu i Gigu, imamo mi svojih problema.
KRLE: Ne mrdaj! Biću primoran da upotrebim silu.
JUCA: Ako te ja jednom tresnem, biće ti sila. Hajdemo devojčice od ovih balavaca. (Odlaze)
DŽOMBA: Ne bio ja DŽomba kostolomac, ako im ne polomim kosti kad ih uhvatim.
KRLE: Ne bio ja Krle zvani zub, ako nekog ne ugrizem.
ŠIŠKO: Bilo ih je sedam. Ne, devet.
KRLE: Devet, povlačim se.
DŽOMBA: Ne mrdaj, Krlence. Stojički ćemo poginuti. O nama će istorija pisati. A možda će nam baš ovde podići spomenik. Zamisli spomenik od belog mermera, a ispod lepim bronzanim slovima ispisano: DŽombi, Šišku i Krletu za junačku smrt.
KRLE: Joj! Smrt.
ŠIŠKO: Čekaj, DŽombo. Zar ne misliš da je kasno i da je vreme kući?
DŽOMBA: Nema kući dok ne rešimo ko je glavni. Zato se, braćo, moramo pripremiti, povratiti snagu, očeličiti mišiće. Pogledaj se, Krle, na šta ličiš, sama kost i koža. Vetar bi te oduvao ko papir.
ŠIŠKO: Ko list!
DŽOMBA: Ni ti nisi ništa bolji. Dupe ti se vuče po zemlji ko krokodilu rep. Zato za početak predlažem sklekove.
KRLE: Sklekove!?
DŽOMBA: Dabome. Lezite dole i na moj znak počnite.
ŠIŠKO: Ali...
DŽOMBA: Nema ali. Tri, četiri, jen, dva, tri, četiri, jen, dva, tri, četiri. Glavu gore, dupe dole. Šta si stao, radi vole. Jen, dva, tri, četiri.
KRLE (Premoren) Gotov sam, ne mogu više.
ŠIŠKO: Ni ja. Koliko sam ojačao muva će me srušiti.
DŽOMBA: A sada prelazimo na drugu vežbu. Hodanje na rukama.
ŠIŠKO: Hodanje na rukama!?
KRLE: Ja više ne mogu ni na noge, a kamoli na ruke, zato predlažem da se odmorimo i napravimo plan napada.
ŠIŠKO: Odlična ideja. (Seda)
DŽOMBA: Plan. Plan je već odavno napravljen. Slušajte pažljivo! Kad se pojave, ja udaram Gigu, Šiško skače na Mitu, a ti, Krle, šta ćemo sa tobom?
KRLE: Ja bih kući.
DŽOMBA: Da se nisi mrdnuo.
ŠIŠKO: Najbolje će biti da ih Krle izazove na megdan.
KRLE: Pa da me uhvate. Ne pada mi na pamet da ih izazivam.
DŽOMBA: Bez priče, Krle. Tvoj zadatak je da ih izazoveš, a Šiško i ja ćemo dotad pripremiti zamku. Posle ćemo svi zapevati pobedničku pesmu (Peva kao uz gusle)
Crna zemljo, crno ti se piše,
dve se silne vojeke sudariše,
Pera DŽomba i delije vite,
protiv Gige i Mite krempite.
Krv se prosu po zelenoj travi,
DŽomba Gigu ko kokošku davi,
Šiško Mitu mlati kao ćitu,
dok se Krle odmara u žitu.
KRLE: Otkuda ja u žitu, da mi je znati. (Čudi se)
DŽOMBA: Znači, dogovorili smo se. Svako na svoj zadatak.
KRLE:Čekaj DŽomba...
DŽOMBA: Nema čekanja, vreme je za odlučnu bitku. Šiško! Trkom po štapove, nek nam se nađu za svaki slučaj. (Odlazi) Još Giga ne zna ko je Pera DŽomba. Snažniji sam od njega dva puta. Ne. Pet puta. Joj dok mi padne šaka, tresnuću ga po onoj nosurdi da će puknuti ko balon. Šutnuću ga tako da će odleteti ko...
LIZA (Prekida ga) O, zdravo Pero. Baš sam se pitala hoću li te pronaći.
DŽOMBA: Šta ti imaš mene da tražiš. Eno ti Šiška pa njega traži.
LIZA: Htela sam nešto da te pitam.
DŽOMBA: Pitaj, ali požuri jer nemam vremena za bacanje.
LIZA: Umeš li ti da voliš?
DŽOMBA: Čudna mi čuda i te kako. Pekmez najviše.
LIZA: Nisam mislila na pekmez.
DŽOMBA: Volim ja i sarmu.
LIZA: Ostavi pekmez i sarmu za posle. Voliš li, na primer, voliš li Šiška?
DŽOMBA: Šta ja imam da volim Šiška. Ti, Lizo, mora da si pobrljavila. Svašta.
LIZA: Dobro, dobro. A voliš li, voliš li Jucu debeljucu?
DŽOMBA: Jucu debeljucu? Ko će nju voleti, ta bi sav pekmez i sve sarme na svetu pojela. Jucu ni malo ne volim.
LIZA: Opet ti o pekmezu i sarmi. Ništa ne kapiraš. Pitaj ti mene nešto slično.
DŽOMBA: U redu, nek ti bude kad si navalila. Voliš li, voliš li ti Jucu debeljucu?
LIZA: Gde baš nađe Jucu, pitaj za nekog drugog.
DŽOMBA: Ne ljuti se, polako... Znači Jucu ne voliš, sarmu i pekmez sigurno ne voliš, a voliš li, na primer, Gigu?
LIZA: Oh, pogodio si. Gigu, Gileta, Gigicu najviše na svetu.
DŽOMBA (Podrugljivo) Gigu, Gigicu. Dobro nisi rekla Gigi Gigicu, debelu prasicu. E, našla si koga ćeš da voliš.
LIZA: Sva zatreperim kada čujem njegovo ime. Srce mi zakuca jače, a neka trema i jeza me obuzmu po čitavom telu. Ne mogu da spavam, ne mogu da učim zbog njega.
DŽOMBA: A, ti onda lepo idi dva puta u isti razred. E, baš si poblesavila.
LIZA: Lako je tebi, ti se nikada nisi zaljubio. Drukčije bi govorio da voliš nekoga. Hoćeš da čuješ pesmu što sam je posvetila Giletu?
DŽOMBA: Hajde da čujem i to.
LIZA: Pa, Gile, moje slatko pile,
ja te volim čak iz petne žile.
Dani su mi dosadni i dugi,
dođi Gigo pa me bar poljubi.
DŽOMBA: Još ti nedostaje refren: Giga, Gile, gaće ti od svile.
LIZA: Ne dopada ti se...
DŽOMBA: Giga? Ni malo, srediću ga čim se pojavi. Zato se lepo gubi odavde da ne gledaš kako ga mesim.
LIZA: Ali, htela sam nešto da te zamolim.
DŽOMBA: Ako si došla moliti za milost, ne vredi.
LIZA: Htela sam nešto drugo.
DŽOMBA: Da čujem, reci.
LIZA: Sedi prvo na klupu da ne padneš.
DŽOMBA: Ko da padne? Jaa? Pera neuništivi. Samo ti reci šta imaš.
LIZA: Htela sam da te zamolim da mu predaš ovu pesmu.
DŽOMBA: Pesmu!? (Pada)
LIZA: Znala sam. (Šamara ga da dođe sebi)
DŽOMBA: Jesi li ti poblesavila. Pa ja se spremam da ga lemam, a ne da mu izjavljujem ljubav i koještarije. Ne dolazi u obzir. Gubi se!
LIZA: Ne mrdam odavde dok mu ne predaš pesmu.
DŽOMBA: Hajde, Lizo, ne mogu da ga bijem pred tobom.
LIZA: Jok.
DŽOMBA: Briši odavde.
LIZA: Neću u inat.
DŽOMBA: Reći ću te mami.
LIZA: Kaži kome hoćeš. Baš me briga.
DŽOMBA: Razglasiću u školi da si se zaljubila.
LIZA: Vrlo važno.
DŽOMBA: U redu. Nek ti bude, dosado jedna. Daj pesmu i da si se odmah izgubila odavde.
LIZA: Srce si. (LJubi ga i odlazi)
DŽOMBA: Gde baš mene da nađe... (Šeta) Kako da.mu uručim ove škrabotine? Auuuu... pući će bruka ako se pročuje. Propao sam, načisto. Ja, Pera zvani DŽomba, najljući protivnik Gige Strašnog, da mu nosim ljubavne pesme. Joj, nazvaće me Pera poštar. Kuku meni, šta da radim... Ali čekaj! Kad malo bolje razmislim. Pa daa! Setio sam se. Setio. Ovo je idealna prilika da ga obrukam pred svima. Zašto da se bijemo. Ima da ga uništim sa ovom pesmom. Još nešto ću dopisati da ispadne pravi smotanko. Al' će to biti fazon. A, evo ga i Šiško, baš fino.
ŠIŠKO: Jedva sam i ovo pronašao. (Donosi dve motke)
DŽOMBA: Šeprtljo jedna. Ni muvi ne bi sa tim motkama naškodio. Nego kad si već tu, pomozi mi da napišem ljubavnu pesmu.
ŠIŠKO: Pesmu? LJubavnu!? Čujem li ja to dobro?
DŽOMBA: Šta si se udrvenio? LJubavnu, nego šta!
ŠIŠKO: LJubavnu! Kome, ako nije tajna?
DŽOMBA: Gigi.
ŠIŠKO: Eto ti ga sad! Gigi?
DŽOMBA: Da. Gigi Strašnom.
ŠIŠKO: Svašta sam čuo u životu, ali da neko piše ljubavnu pesmu muškarcu, to još nisam. Da se ti, DŽomba, nisi slučajno udario u tu lubenicu od glave?
DŽOMBA: Nisam.
ŠIŠKO: A, da se nisi udario i izgubio pamćenje.
DŽOMBA: Nito.
ŠIŠKO: Kaži mi onda kako se ja zovem.
DŽOMBA: Magarac, eto kako. Ništa ne kapiraš, ne pišem ja ovu pesmu, već Liza. Shvataš.
ŠIŠKO: Aaaa... Liza. Tako znači, ti misliš da si Liza.
DŽOMBA: Ne lupaj, blesane jedan. Strpi se malo da ti objasnim. Liza se zaljubila u Gigu i napisala mu je pesmu koju ćemo mu mi svečano uručiti. Ali je mi nećemo predati, u stvari hoćemo, nešto izmenjenu. Kapiraš? .
ŠIŠKO: Ne kapiram. Ali osećam da je neka podvala. Zato ne smemo gubiti vreme. Na posao.
DŽOMBA (Čita) Giga, Gile, moje slatko pile, ja te volim čak iz petne žile. E, tu ćemo još dodati: Ja te volim ko majmun bananu, dođi Giga, popni se na granu.
ŠIŠKO: Odlično! Piši dalje: „Giga, Gile, zvezde mi se gase, ja te volim ko krmača prase." Je l' dobro?
DŽOMBA: Super. Na kraju ćemo dodati još i ovo: Srce mi se ko cigara puši, volim Giga tvoje duge uši. Hahahaha. Ovo na kraju ima da ga dotuče. Zbogom, Giga Strašni.
ŠIŠKO: Zbogom, Giga, zaljubljeni. (Ulaze Daca, Duca i Juca)
DŽOMBA: Šta je! Je l' igra mečka?
JUCA: Koliko vidim još stoji.
DACA: Pepice, šta to imaš u ruci?
ŠIŠKO: Nisi valjda slepa. Zar ne vidiš da je to ljubavno pismo?
DACA: LJubavno! Oh, kako sam uzbuđena. Da nije za mene?
DŽOMBA: Nije. Hajdemo Šiško, vazduh postaje sve ljubičastiji. Kidajmo.
DUCA: Balavci jedni slinavi. Čekajte samo, doćiće vreme kad ćete vi nas juriti. Patićete i vi kadtad.
DACA: Napitak je spravljen. Još nam samo ostaje da ga oprobamo.
JUCA: Ne mogu da verujem da će se zaljubiti u nas. Daco, jesi li sigurna da nije opasan po život?
DACA: Sto posto. Već vidim DŽombu kako kleči ispred mene i kako moli: „Oh, Daco, ljubav mi budi, hoćeš li mi dati ljubav iz grudi". A, ja njemu odbrusim za svu nepažnju: „Ne dam". On meni uplakano: „Ali umreću bez tebe". „Umri", kažem ja, „da vidiš kako je kad umreš bez ljubavi".
JUCA: Ista sudbina čeka i Mitu. Ima da ga obrćem ko ključić oko malog prsta. Neće bežati od mene ko od đavola. Kucnuo je čas da zaustavimo oluje u njihovim srcima.
DUCA: Vreme je da odrastu. Vreme je da se u njima probudi vihor nežnosti. Trenutak je za prvo ljubavno pismo, prvu nedorečenu pesmu prepunu nespretnih stihova. Zaplešimo poslednji ples detinjstva, kao leptiri na pragu jeseni. Zapevajmo kao ptice pred proleće. (Peva)
SONG:
Detinjstvo ko reka teče,
odlazi sa tračkama.
Zvezdice pali predveče,
i ljubav budi u nama.
Zeleni bregovi zbogom,
ostajte mlaćima radost,
mi smo već jednom nogom
na putu u tajnu mladost.
JUCA: Oh, Mito, Mito,
moje zlatno žito,
srce mi je zbog tebe
šuplje kao sito. (Sanjari)
DACA: Eh, DŽomba, DŽomba,
ti si moja bomba,
što mi srce bije
poput eksplozije.
DUCA: Hej! Kakva žita, sita i eksplozije. Saberite se malo. Ne smemo tim šeprtljama pokazati da patimo. Izdržite još malo, još koji trenutak i naši su. Nisu oni jači od prirode. Oduvaće i njih neki povetarac u slatko sanjarenje. Prevrtaće se i oni na jastucima zbog nekih dragih okica. Videćete. Evo ih dolaze. Pravite se kao da se igramo. (Igraju lastiš)
GIGA: Znali smo mi, Krle, da si ti pametan. Znali smo da ćeš preći u našu družinu. Kakav DŽomba, Šiško i banane. Mi smo prava družina.
MITA: Pravi hajduci. Ne bi se uplašili ni Turaka, a kamoli DŽombe i njegovih ćuraka.
KRLE: Ubedili ste me drugari. Ne preostaje mi ništa drugo nego da vam se zahvalim. Hvala vam za praćku i za klikere. To od DŽombe nikad ne bih dobio. Znao sam da ćete me primiti u družinu.
GIGA: Šta vi čekate, moliću lepo? Hajde brišite odavde. Biće gužve, pašće krv, a to nije dobro za vaša mišija srca.
JUCA: Ne dolazi u obzir.
MITA: Gubite se kad vam lepo kažemo.
DUCA: Kaži kako hoćeš. Ne mrdamo odavde. Imamo i mi pravo da se igramo.
GIGA: Hajde, Daco, ti si bar pametna.
DACA: Pametna jesam i zato baš neću.
MITA: Šta da radimo Giga, DŽomba samo što nije stigao.
GIGA (Došaptavaju se) U tom slučaju, moramo pristupiti operaciji „Belouška". (Vadi zmiju) Da vidimo ko od vas ostaje!
JUCA: Zmija! (vrišti)
DUCA: U pomoć! (Devojčice beže. Krle beži ispod klupe)
MITA: Izlazi Krle, šta si utrtao? Zar si se uplašio obične belouške?
KRLE: Nije. Sakrio sam se u zasedu, svaki čas može naići DŽomba.
GIGA: Tiše! Čini mi se da dolaze. Sakrijte se. (Ulaze DŽomba i Šiško) Ohoho. Zar to nisu DŽomba i Šiško.
MITA: Došli po batine.
DŽOMBA: Drži me Šiško, da nekog ne tresnem po njušci.
ŠIŠKO: Držim te, DŽomba.
GIGA: Priđi ovamo, priđi još samo korak ako smeš.
DŽOMBA (Plašljivo) Evo, prišao sam, hoćeš li još jedan?
GIGA: Nemoj, dosta je.
DŽOMBA: Čujem da si me tražio.
GIGA: Tražio? Tebe? Što bih te ja tražio? Možda je Mita.
MITA: Ja! Nisam, mame mi. Ja ne tražim ni ono što izgubim...
GIGA: Nego, da ti mene nisi slučajno tražio?
DŽOMBA: Nisam, ovaj...
GIGA: Čujem, priča se, da hoćeš da se biješ.
DŽOMBA: Isto to sam i ja čuo za tebe. (Zavrće rukav) Samo ne znam da li je to istina.
GIGA: Istina je, šta mi možeš.
DŽOMBA: Šiško, čuo si. Šta čekaš? Udri na njega.
ŠIŠKO: Udari ti prvi, ja ću za tobom.
GIGA: Mito, brani se, uz tebe sam. Ako te udare, vrati im.
MITA: Brani me ti, ti si duplo jači.
DŽOMBA: Napred, Šiško, navali! (Krije se iza Šiška)
ŠIŠKO: Polako, DŽomba, njih su dvojica, a ti i ja smo sami.
MITA: Trojica. Krle, gde je Krle? (Krle ispod klupe hleda) A... tu si. Navali na njih.
KRLE: Navalite sami, idem po pomoć.
DŽOMBA: Krle, izdajico jedna, dolazi ovamo.
GIGA: Da se nisi makao.
ŠIŠKO: Bolje ti je da se vratiš.
MITA: Samo probaj i ode ti glava. (Ulaze devojčice)
JUCA: Stanite! Prestanite, sram vas bilo. Prepirete se ni zbog čega.
GIGA: Samo si nam ti nedostajala, Juco debeljuco.
JUCA: Ponovi to još jednom, ako smeš.
GIGA: Juco debeljuco! (Juca ga šuta)
DACA: Lako ti je junačiti se pred Jucom. Kaži nešto DŽombi ako smeš.
GIGA: Ohoho. To mi na nešto miriše. Čim se ti javljaš, mora da je DŽomba tvoj princ iz bajke.
DACA: Ako baš hoćeš da znaš, jeste.
MITA: Daca voli DŽombu, tralalalala. Daca voli DŽombu, tralalalala. (Skakuće oko njih)
DŽOMBA: Kad smo već kod ljubavi, Šiško pročitaj nam pesmu.
ŠIGŽO: Sa zadovoljstvom. (Čita)
Pa, Gile, moje slatko pile,
ja te volim čak iz petne žile.
SVI: Auuu!
ŠIJŽO: Ja te volim ko majmun bananu,
dođi Gigo, popni se na granu.
SVI: Hahahahaha!
ŠIŠKO: Ima još, slušajte:
Pa, Gile, zvezde mi se gase,
ja te volim ko krmača prase.
GIGA: Dosta, prekinite sa tim!
ŠIŠKO: A, ne, sam si hteo.
Srce mi se ko cigara puši,
volim Gigo tvoje duge uši.
Potpis: Tvoja Liza
DŽOMBA: Čim se pomene Liza, uhvati ga Kriza.
MITA: Ni ti nisi ravnodušan kada se pomene Daca. Sav pocrveniš i porumeniš kao da si se na suncu pekao.
DŽOMBA: Ne izmišljajte. (Stidljivo)
SVI: Daca i DŽomba, to su srca dva...
DACA: Šta ga dirate, vi...
ŠIŠKO: Čini mi se da ovde ima još zaljubljenih. Koliko vidim, Juca ne skida oko sa Mite.
KRLE: Nisam izdajica, ali jednom sam ih video u parku kako se drže za ruke.
MITA: Krle! Dobićeš ti za ovo.
GIGA: Izgleda, Juco, da si pronašla nekog koga više voliš od sarme.
JUCA: Više i od pohovane patke, punjene sa žigericom. Nego kad smo kod ljubavi, red je da nešto kažemo i o Šišku. (Šiško se sakriva ispod klupe) Čini nam se da njegova izabranica upravo dolazi.
DUCA: Šta blenete, kao da nikad niste videli živo biće?
KRLE: Živo jesmo, ali toliko zaljubljeno kao ti još nismo.
DUCA: Otkud znate da sam zaljubljena?
GIGA: Saznali smo od Šiška. Upravo nam je rekao koliko te voli.
DUCA: Mazice moja, je l' to istina?
ŠIŠKO: Laž. Sve su izmislili.
JUCA: Me pretvaraj se, srce ne može da laže, a izgleda ni oči,
DACA: Još nam nedostaje Liza, pa možemo započeti prvi ljubavni sastanak.
LIZA: Tu sam. Jedva sam dočekala ovaj trenutak. Gde je moj Gilence? (Hvata ga)
GIGA: E, baš sam prasence. Jadan ja.
LIZA: Vreme je da zaplešemo tango detinjstva. Vreme je da bacimo klikere i krpice.
DUCA: Dovoljno smo odrasli da smemo da volimo, dovoljno mladi da podelimo tajne.
JUCA: Polako, polako. A ljubavni napitak?
LIZA: Ostavićemo ga za neke druge dečake i devojčice. Nama više nije potreban. Mi smo dobile ono što smo htele. Zaplešimo pod ovim zaljubljenim i razvezdanim nebom.
DŽOMBA: Zbogom detinjstvo, poginusmo bez ijedne kapi krvi. (Svi plešu)
SONG: "Detinjetvo ko reka teče..."
KRJTE: Svi plešete, a ja, šta ja da radim?
JUCA: Ne brini, i za tebe imamo jednu lepoticu. Mazo! Mazooo!
MAZA (Debeljuškasta) Dolazim! Tu sam.
KRLE: Kidaaaaaj! Upomoooć!
Dečaci beže, a devojčice ih jure.

kraj
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 13 gostiju