Aleksandra Lukić - Princ bez miraza

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Aleksandra Lukić - Princ bez miraza

Post od branko »

Aleksandra Lukić

Princ bez miraza


Komedija za djecu

Igraju:
PRINC RISTO
KRALj RISTIVOJE
KRALjICA RISTIVOJKA
PRINCEZA SAFALADA
SLUŽAVKA MANDARINA
SLUŽAVKA JAGODA
KRALJICA SALAMA
KRALJ SAFALADIN
VJEŠTA KREŠTA
DVORJANI:
SLUGA
VITEZ
SAVJETNIK
GLAVNI KUVAR
DVORSKA LUDA

Radnja se događa u dvijema propalim kraljevinama u jednom propalom vremenu sa propalim narodima.
Kraljevska dvorana izuzetno ofucana i siromašna: presto sa tri klimave stolice
po zidovima su okačeni polupani grbovi i štitovi,a sa strane vise pocijepane ratne zastave
kostim: uobičajen za vrijeme dešavanja ali u jadnom stanju.

PRVA SCENA

( Luda ulijeće biciklom koje ima zvonce i stalno zvoni ) :
LUDA: Dolaze, dolaze, ljudi dolaze!!!
KUVAR: Gdje su?
VITEZ: Koliko ih je??
DADILJA: Čime dolaze?
LUDA: Nogama! Eno ih kod Striborove šume, ima ih tri puta korijen iz dvjesta šest plus osamdeset!
Panika
(Dvorjani metu,sklanjaju stvari, dovikuju se, naređuju jedni drugima.)
VITEZ: Ludo, zovite njegovo visočanstvo!
LUDA:Njegovo visočanstvo, njegovo visočanstvo!
VITEZ:Budaletino! Rekao sam da zoveš kralja!
LUDA:Riiiiiiistiiiiivojeee! Ooo , Ristivojeeee!
KRALJ RISTIVOJE:(Smušen) Šta se dogodilo sto mu brkatih žaba?
Da nije zagorio pasulj? Ili, ne daj bože, presušilo bure sa vinom?!
KRALJICA:(Panično) Mužu, kralju moj, da nije udarila inflacija?
DADILjA:Dolaze kićeni svatovi sa mladom, vašom budućom snajkom, o kralju moj
KRALJ:Kićene snajke sa budućim svatovima! Dajte sluge, brže hranu, zovite vino!!
SLUGA:Kralj halucinira. Opet je bio u podrumu!
KRALJICA:Jaoj, biću baba!!
KRALj:Bićeš Đedo!
KRALjICA:Baba, gluvoje!
KRALJ:Viteže, dovedi mog hrabrog nasljednika, mog sina jedinca Rista trećeg.
VITEZ:Kralju, Ristivoje, mislite na Rista drugog.
KRALJICA:Mužu moj, nikako da ne zaboraviš miraz. Tražimo dva džaka brašna, petnaest glavica kupusa kisjelog, znaš da svi volimo kisjeli kupus, četiri funte kvasca, bijeli luk obavezno i molim te da spomeneš i guske, samo domaće nikako tovljene, od tovljenih puštam gasove
KRALJ:Ja ne jedem bijeli luk, od njega sanjam žute krave.
KRALJICA:Dobro, dragi, onda uzmi crnog luka , pasulja, šargarepe (Ulaze vitez i princ)
PRINC:Tata,tata, upiškio sam se
KRALJICA:Dušo mamina, ako si, samo da se nisi ukakio
KRALJ:Sine moj, došlo je vrijeme za ženidbu.(Grli Viteza)
VITEZ:Izvinjavam se , ovo je vaš sinčić!
KRALJ:Što je sladak!
PRINC:Jao tajo, opet se ženiš?
KRALjICA:Puj,puj, daleko bilo!
SAVJETNIK:Kralju, imaju 300 svinja provjereno, 13 gusaka, a kokot da ti ne pričam, kokoške sve dobiju temperaturu ( namiguje ). Imaju dvije oklagije, oranice, zeljanice, a ćerka odlična.
KRALJICA:A jel obrazovana?
SAVETNIK:Kćerka?
KRALj:Ne. Svinja?
SAVJETNIK: Joj, još pitaš. Ima 80 diploma. Šminkanje, spavanje, lakiranje noktiju. Da ti ne nabrajam. Zna da svira klavir. Jede za dvojicu. Umije da stavi ruku kad zijeva. Ne ide na časove, sve sama uči.
KRALJ:Ništa ne razumijem?! Svinja svira klavir!?
KRALJICA:Dragi , ovo je prava prilika da se dočepamo njihovog bogatstva. Znaš da smo bankrotirali.
KRALJ:PSSSSST (kašlje da niko ne čuje kraljicu) Svadbu! Spremajte svadbu!
PRINC:Svadbu! Ko se ženi, blago meni!?
SAVJETNIK:Biće da ste vi u pitanju, vaše upišano veličanstvo.
RISTO:Neću da se ženim!
KRALJICA:Hoćeš. Hoćeš...
RISTO:Neću! Tata, ne daj me!
KRALJ:Ženim se! Ženim se!
KRALjICA:E, nesrećo jedna. Opet si se nacugao! Ne ženiš se ti već Risto! Pjesmu, hoću pjesmu!
VITEZ:Od izvora dva putića!
SVI:Umukni! (Vitez bježi) (Svi pjevaju)
DRUGA SCENA
(Kraljevstvo Kralja Safaladina, izuzetno ofucano i otrcano.. Dvorana se razlikuje u bojama ,grbovima štitova, zastavama. Sve je raštimano)
SAFALADIN:Salamu! Hoću Salamu! Dovedite mi Salamu!
MANDARINA:Oprostite vaše veličanstvo, hoćete li Parizer ili Alpsku salamu?
Samo da znate, nemamo ni jednu ni drugu.
SAFALADIN:Ne blesavi, Mandarinice. Pozovi mi moju suprugu , a vašu gospodaricu kraljicu, Salamu.
MANDARINA:Ne mogu je probuditi. Eno, hrče ko testera.
SALAMA:Budna sam, ne gačite. Ne mogu da zaspim na prazan stomak.
SAFALADIN: Ne kukaj, kao da je moj puniji. Otkad smo bankrotirali, nismo pošteno jeli dvije godine.
MANDARINA:Nijeste ni meni dali platu dvije godine.
SALAMA:Ne kukumavči. Pa jedeš besplatno.
MANDARINA:Jeste. Svaki treći dan u drugoj nedjelji.
SAFALADIN:Ne brinite,drage moje, uskoro ćemo da jedemo do mile volje.
SALAMA:Kako?
SAFALADIN:U našu šćer se zagledao sin kralja Ristivoja, i kraljice Ristivojke, princ Risto!
SALAMA:Pa to je sjajno.
MANDARINA:Pa da nećemo imati za ručak princa Rista na Francuski način?
SAFALADIN: Nećemo Rista, ali hoćemo njihovo bogatstvo, ako budemo malo pametni.
SALAMA:E, jesi pametan, mužu moj. Pa šta predlažeš?
SAFALADIN:Slušajte ovako. Udaćemo našu mezimicu za Rista, a onda ćemo im je oteti. Šu...šu...šu...
SALAMA:Genijalno! Mandarina, pozovite našu ljepoticu.(Mandarina odlazi)
Mili moj, odraćemo ih do gole kože. Otećemo im šunke, kobasice, ovčetinu i to sušenu...
SAFALADIN:Mmmmmm. Slaninu, rebarca... jajca, koke nosilje...
MANDARINA:Evo je , njeno veličanstvo princeza, Safalada.
SAFALADA:Mamaa, gladna sam.
SALAMA:Otkrila si mi Ameriku. Umukni! Vidi kako si debela. Drži malo dijetu.To je sada moderno. Prinčevi vole fit princeze.Vidi kako si se otromboljila. Hajde prošetaj malo da vidimo kako hodaš manekenski.
SAFALADA:(Hoda kao rahitična i pada i puzi po podu. ) Hoću kiflu!
SAFALADIN:Imaćeš šćeri koliko hoćeš kifli. Al prvo moraš malko da se udaš.
SAFALADA:Malko. A za koga?
SAFALUDIN:Reci joj draga.
SALAMA:Udaćeš se za princa Rista.
SAFALADA:Za onog šmoklja i štroklja! Nikad!
SAFALUDIN:Ali, šćeri, umrijećeš od gladi.
SAFALADA:Ako, bolje da crknem od gladi nego da se udam za onog žgoljavka.
SALAMA.E, pa, crkni, pukni. Udaješ se i kvit. Hajdemo da ga upoznamo.
TREĆA SCENA :
Dvor kralja Ristivoja.
SLUGA:Njegovo veličanstvo kralj Safaladin i kraljica Salama
Fanfare
KRALj RISTIVOJE:(obraća se Safaladinu) Dobro došao dragi prijatelju.
KRALjICA RISTIVOJKA:( gura laktom muža) : Ne zaboravi guske..
KRALj RISTIVOJE:Vidim, dobro se držiš. A kako su guske?
SAFALADIN:Pardon?
KRALj RISTIVOJE:Hoću reći kako su vaša supruga i ćerka? (prekorno gleda ženu) Šta sam rekao? Ah , da, nema ničega bez čvrste muške ruke...
SALAMA:(šapuće mužu): Znala sam, misle samo na miraz.
SAFALADIN: (tiho ženi): Ne miješaj se u državne poslove. (Kralju) Da, da, kruške, rodile, prerodile, ali ubi ih slana..šteta..
RISTIVOJKA:(zlobno) Malo vam je punačka ćerka. Jel čačkate zube sa njom?
SALAMA:Eh, zimogrožljivo dijete, malo smo je obukli više, preporučio doktor..
SAFALADA: ( Sisa prst) Tatice, ja sam gladna!
SAFALADIN:Duša tatina,voli slatko. Promijeni prst, šćeri moja.
RISTIVOJKA: (Zvoni) Poslugu, poslugu molim!
SLUGA:Šta izvoljeva gospoda. Nema ništa.
SAFALADIN:A šta ima?
RISTIVOJE: Ništa posebno. Dobro smo. A vi?
SALAMA: Šta nudite, to pitamo?
RISTIVOJKA:Jao, imamo čistu izvorsku vodu.Sjedite prijatelji. Slugo donesi vodu.
SLUGA:Nemamo čaše. Imamo jednu stolicu nek se malo stisnu. (daje stolicu)
SAFALUDIN:(Ženi) Al’ su se stisli.
SALAMA: Mi smo se stisli (guraju se sve troje na jednoj stolici.)To im je taktika. Neka, ne treba. Nijesmo žedni.
RISTIVOJE. Ni gladni. Mislim, to se uvijek doda uz žedni.
SAFALADA:Mama, gladna sam!
RISTIVOJE:E, pa prijatelju, kao što vidiš, naš sivi soko je stasao za ženidbu. Dosada smo odbili bagdadsku princezu, šeikovu ćerku i jorkširsku prestolonaslednicu jer nemaju dobre preporuke.
SAFALADIN:Ni naša šćer nije bez preporuke. Vrlo je podvučena, probirljiva i blaga po naravi pa nije primjetna. Jagnje jedno. Bagdadski princ je nogu polomio zbog nje.
RISTIVOJKA:Kome?
SALAMA:Sebi.
RISTIVOJKA:Ludak!
RISTIVOJE:A jel imala zauške?
SAFALADIN:Zdrava je ko jabuka. A vaš glisto, pardon, Risto?
RISTIVOJE:Jednom je samo posjekao prst.
SALAMA:Prst!?
RISTIVOJE.Da. Dadilji. Ustvari odsjekao joj je.
RISTIVOJKA:Dobrica mamin.Koliko se sjećam odgrizao ga je.
SALAMA:A gde je mladoženja? Vrijeme je da se djeca upoznaju.
SAFALADA:Mama, gladna sam!
RISTIVOJKA: A da nema mala gliste. Stalno je gladna.
SAFALADIN: Šali se dijete. Jelo je prije...
SAFALADA:Dva dana.
SALAMA:Ćut’! Nego hoćemo li vidjeti sokola?
RISTIVOJKA:Evo ga, mamino sunce.
RISTO:Dobro jutro mama. Dobro jutro tata. (Sjeda mami u krilo)
SALAMA: (Gleda u sat) Malo je mali poranio. Tek je pola dva.
RISTIVOJE:Nedjeljom spava do dva sata.
SAFALADIN:Vrijedan je, nema šta. Znaće da vlada iz fotelje.
RISTIVOJKA:Hajde djeco, pozdravite se.
SALAMA:Priđite.
RISTIVOJE:Pruži ruku , gospojici!
SAFALADIN:Budi muško.
RISTO:(Stidljivo, pruža ruku.)
SAFALADA:Joj!
RISTO:Jaa sam, ja.
SAFALADA: A ja sam ja.
RISTA: Milo mi je da si ti ti.
SAFALADA: A ja sam mislila da ti nisi ti.
RISTO: Ja sam, kao što rekoh, Risto.
SAFALADA.A ja sam gladna kao glista. Ovaj zovem se Safalada.
RISTO:Marmelada!
SAFALADA:Gdje je marmelada? ( zamračenje)
ČETVRTA SCENA
(Služavka ulazi sa kofom vode i riba. Svi spremaju dvoranu.)
SLUŽAVKA:Pa da, dok oni uživaju, neko mora da rinta. Peri, peglaj, čipkaj, kuvaj ručak,uzvari, kuvaj vodu, donesi drva, posuši veš. E ,tajo moj, zašto si mi otišao na onaj svijet! Zašto mi nijesi bar mamu ostavio.
SLUGA:(ulazi sa drvima) Samo kukaš. Takav je život nas sluga. Uživanje je za vlastelu. Oni se znaju lijepo ponašati, lijepo oblačiti, igrati društvene igre. Lijepo pjevati. Mi smo sirotinja.
KUVAR:Nikome nijesmo dragi, pa ni Bogu. Dobro je da imamo makar koru hleba.
LUDA:Više je nemamo nego je imamo.
VITEZ:Ja bih pojeo mastan papir koliko sam gladan.
KUVAR:Evo vam svima po jedno parče hleba.Izvoli. (dijeli im)
SLUGA.Ovo je mrva a ne parče.
SLUŽAVKA:Hvala. Hleb je dobar. U hlebu se krije dobrota.
SLUGA:Ovo nije dovoljno ni za mrava. Gladan sam k’o vuk.
SLUŽAVKA:Evo ti moje parče. Evo i tebi Viteže.
SLUGA:A ti, ti nijesi gladna?
SLUŽAVKA:Jela sam juče.
KUVAR:Ti si tako dobra i plemenita, a ipak nesrećna.
SLUŽAVKA:Neko je srećan kad ima jednu mrvu. A nekog ne može usrećiti sav hleb ovog svijeta. Sve treba podijeliti u životu. Uvijek treba ostaviti mrvu nekom ko je na nebu i kome je potrebnija od nas.
SLUGA:Ti samo blebećeš i pametuješ, vidi se da si sirotinja .
SLUŽAVKA:Ih, kad bih se ja obukla bila bih k`o princeza.
SLUGA:Ti da se obučeš. Idi molim te. Bila bi kao krava u štiklama. Princeze znaju da pjevaju, kao što rekoh.
SLUŽAVKA:Pa i ja znam da pjevam. (uzima metlu i kreće)
Pjesma Ulazi Risto sa Safaladom
SAFALADA:Šta njačeš, odrpana! Pogledaj se! Praviš budalu od sebe. Bolje idi i donesi nam bokal vode.
RISTO:Nemoj, sirotica nema nikog.
SAFALADA:Baš me briga, nije joj dosta što jede i spava besplatno, nego sad još treba i da je sažaljevamo. ( služavki ) Šta čekaš, princa na bijelom konju! (slugi) A ti, šeprtljo, idi i loži tu vatru. Ne mogu da vjerujem, ništa ne vrijede, izležavaju se po cio dan. Dangube! Sve njih treba motkom. Treba da im odbiješ pola plate.
RISTO:Pa oni i nemaju platu.
SAFALADA:Onda im odbijte jedan obrok.
RISTO:Pa samo jedan i imaju svaki treći dan.
SLUŽAVKA:(nosi vodu) Izvolite, poštovani prinče. Izvolite cijenjena princezo.(spotiče se pred Safaladom, i posipa je)
SAFALADA:Šeprtljo! Trapava, trapo, vidi šta si uradila. Ovo je nečuveno! Sramota! Uflekala si mi najdražu haljinu!(odlazi)
RISTO:Čekaj, nije bilo namjerno.
SLUŽAVKA:Izvinjavam se, nanijela sam Vam veliku štetu.
RISTO:Ako si..milo mi je da je otišla, debela kobasica! Baš joj lijepo stoji kao da se upiškila. (služavki) A kako se ti zoveš?
SLUŽAVKA:Jagoda
RISTO:Jao, obožavam jagode. Hej, znaš li da igraš trule kobile?
SLUŽAVKA:Znam trule kobile i klisa..
RISTO:Pa hajde onda.. (zamračenje)
PETA SCENA:
Safaladinov dvor
SALAMA: (šeta nervozno) Safaladineee! Dolazi ovamo!
SAFALADIN:(ulazi) Koji mandrak kokodačeš k`o da si snijela jaje?
SALAMA:Dobro znaš da moramo udati ovu našu, a ovi se nećkaju.Pretvaraju se ko pusta sirotinja. Sakrili su bogatstvo cicije. Al neće im uspjeti. Smisli nešto.Kralj si, za čega ti služi ta velika glava.
SAFALADIN:Da mi ne pokisne stomak.
SAFALADIN:Samo misliš na stomak. Najbolje je da porazgovaramo sa Vješticom. Ona zna da baja, prebajaće nešto i mladom princu.
SALAMA:Dušo moja, pametna, svaka ti je na mjestu.
Kralj odlazi
SALAMA:Nećeš Ristivoje, kako si mislio! Uzećemo ti i princa i dvorac. Ne znaš ti kakva je vrdalama Salama!
Ulaze Vještica i Kralj
VJEŠTICA: Tandara mandara i vrdalama, šta želi kraljica Salama?
SALAMA:Da smućkaš nešto onom kepecu od princa, Ristu kržljavom.
VJEŠTICA:A, da izvini kraljice, ja ne radim džabe.
SALAMA: (zadirkuje) A za njihovog dvorskog savjetnika? Šta kažeš, a?
VJEŠTICA:Sad se razumijemo. Kraljica zna moje intimne želje.
SALAMA:Idi i spremi napitak, (Kralju) a ti , mužu moj, pozovi Ristivojev dvor i traži savjetnika.
SALAMA:Šćeriiiii!! Šćeriiiii!! Ubio je bog gluvu!! Gdje si nesrećo? Safaaaaladoooo!
SAFALADA: (jede kiflu i mumla) Mmmmmm..
SALAMA:Eeee....vidjela si mladoga princa, pa da kažeš mami dušoo, kako ti se dopada?
SAFALADA: Mršav je k`o glista, škrt je, druži se sa slugama, nema manire.
SALAMA: Pa šta?! Ni tvoj otac nije imao manire, važan je miraz.
SAFALADA: Neću tog žgolja!!
SALAMA:Ma ko tebe pita. Hoćeš nego šta ćeš!
Safalada odlazi ljutito
Ulaze Safaladin i Savjetnik i Vještica.
SAFALADIN: Evo nas draga, Savjetnik je voljan da nam pomogne.
SAVJETNIK:Sve za ljubav i pare. Recite šta da uradim pa da zaslužim ruku ove ljepotice.
VJEŠTICA:Gde je ljepotica? (Okreće se) Ja! Oooooo, ko se to meni nabacuje!
SALAMA:Dragi, odvedi Vještu Kreštu do trepezarije neka smućka napitak. Moram nešto da popričam sa Savjetnikom.
Kralj odlazi
SALAMA:Slušaj savjetniče..kako bih ti rekla...ti si tako pametan, a ja, hm, zgodna zar ne? (prilazi mu bliže)
SAVJETNIK:Što jes` jes`...malo si povelika, al` ja i volim tako..pričaj, šta ti je namjera kraljice moja.
SALAMA:Vidi pilence, ti meni pomogneš da opljačkamo onog bezveznog Ristivoja, a ja tebi nudim svoju ruku (pruža mu ruku)
SAVJETNIK: Svašta, šta će mi ruka, imam svoju.
SALAMA: (publici) Mali je bistar nema šta....(Savjetniku) nudim ti brak, pola kraljevstva.
SAVJETNIK: Aaa too...hmm, može, može..pristajem. Ali....Kralj Safaladin? Šta ćemo sa njim?
SALAMA: Ništa se ti ne brini, daću mu razvod braka. Zbog tebe! (Sva slatka trepće očima)
Ulaze Safaladin i Vješta Krešta
VJEŠTA KREŠTA:Evo napitka. (obilazi oko Savjetnika)Oooo, nešto smo se danas proljepšali.
SAVJETNIK: A to! Malo sam se kvarcao. Ljubim ruke Vješto Krešto (ljubi ruku) vidim nadogradila si nos..dobro ti stoji.
VJEŠTA KREŠTA:Mmm..dopada ti se ?
SAVJETNIK:Aha, ko pečen kukuruz!
SALAMA:Savjetniče, odnesi ovaj napitak od kojeg će Risto poludjeti za našom milom Safaladicom.Samo pazi, napitak ćeš poslužiti na svadbi i nemoj nešto da zabrljaš u protivnom ćeš ostati bez Štrece... (namiguje mu povjerljivo)
SAVETNIK:Hoću, mislim neću, ako mi kraljica dopusti da Vještu Kreštu cmoknem u divnu nosurdu.
VJEŠTA KREŠTA: Oooooo, naravno, naravno. Hajdemo do mene da ti pokažem šta sam još nadogradila...
(Odlaze )
ŠESTA SCENA:
Risto i Jagoda igraju trule kobile (preskaču se )
RISTO:Pobijedila si me već treći put. Hvala ti što si me naučila.
JAGODA:(smije se) Ti si najbolji učenik koga sam imala.
RISTO:Da, zadovoljstvo mi je učiti od tako lijepe učiteljice.
JAGODA:Da , ali Vi ste zgodniji.
RISTO:Možda, ali nemam tako lijepe oči.
JAGODA:Mmmmm...da , ali Vaš osmjeh je nešto posebno.
RISTIVOJKA:Pobogu Risto, još se nisi dotjerao, a svatovi samo što nijesu došli. Dosta je bilo, a ti bi mogla nešto i da radiš! Samo dangubiš. Lijena bubo. Kad se vratim hoću sve da je čisto! Jel jasno?.
Risto odlazi.
JAGODA: Jasno, vaše veličanstvo.Kako sam nesrećna ja..niko me ne voli, nikome nijesam draga .. Ja sam samo jedna služavka.
PATULJAK : Ja te volim, princezo. (glas iz offa)
JAGODA: Ali ja nisam princeza.
PATULJAK:Ako nijesi, ne mora značiti da nećeš biti.
JAGODA: Ko ste vi?
PATULJAK: Ja sam patuljak mrvuljak .
JAGODA:Ali, gdje ste!? Ne vidim vas! (Okreće se)
PATULJAK: Ne možeš me vidjeti jer sam manji od zrna prašine.
JAGODA:Ali, zašto mi pomažete? Čime sam to zaslužila.
PATULJAK: Dobrotom. Sjetite se da ste mi pomogli kada ste ostavili onu mrvu hleba. To me je spaslo gladi. Zato ću vam pomoći da budete ono što jeste.
JAGODA: Meni niko ne može pomoći.
PATULJAK: Može. Pođi sa mnom.
JAGODA:Ne smijem ostaviti poslove. Grdiće me Kraljica.
PATULJAK:Ne plaši se. Imaš prijatelje koji će te odmijeniti.
(Ulaze sluga, vitez, luda , kuvar).
SLUGA:Idi princezo. Mi ćemo zamijeniti tvoje vrijedne ruke.
LUDA:Zbogom i nemoj nas zaboraviti.
VITEZ: Hvala ti za dobrotu kojom si nas hranila kad smo bili najgladniji.
JAGODA: Nikad vas neću zaboraviti. Zbogom.
SEDMA SCENA:
RISTIVOJE:Dobro mi došli dragi prijatelji.
RISTIVOJKA:Srećne oči koje vas vide. (Ljube se)Slugo, daj gostima piće , pa da nazdravimo.
SLUGA:Izvolite, stigao je sok od jagode. (Sipa svima)
RISTIVOJE:Pa, mili gosti, nek je nazdravlje!
SVI:Živjeli!
SAVJETNIK:Al je dobar sok. Odakle ste ga nabavili.
SLUGA:Pa ti si ga donio.
SAVJETNIK:Molim! Izvinjavam se , poštovana gospodo, ja bih da se povučem.
SALAMA:Pa prijatelji, dragi , vi imate sina, mi imamo šćer, djeca se vole, pa je red da završimo tu stvar.
RISTIVOJKA:Što jes` jes` gdje je miraz?
SAFALADIN:Pa , red je da vi ponudite miraz.
RISTIVOJE:Pa ne udajemo mi Rista , već vi udajete Salamuru.
SAFALADIN:Ne vrdajte, miraz na sunce. Sunce li vam škrto!
RISTIVOJE:Vadite pare, cicije!
SALAMA:A ne, prvo brak, pa onda sve drugo.
RISTIVOJE:Nek vam bude. Šta tražite?
SAFALADIN:Kupus kiseli, guske domaće, ono parčence od tri hiljade hektara šume pored vašeg dvora, krave muzare, nešto u zlatnicima, obveznice i tu i tamo pola kraljevstva.
RISTIVOJKA:A da vam to nije malo?
SALAMA:Da, da, u pravu si, ergelu sam zaboravila. Mužu, piši i ergela
SAFALADA:Mama, hoću i njegove igračke.
RISTO:Evo ti šipak! (plazi joj se)
SAFALADA:Evo tebi dva šipka! (prilazi mu i hvata ga za okovratnik i vrti ga )
RISTO:Nemoj da te zgazim!
RISTIVOJKA:Ne diraj mi moga viteza!
SALAMA:To šćeri, istjeraj ga iz gaća!
RISTIVOJKA:( Salami): Kuš, cicijo, ili ću te opaliti po labrnji!
SAFALADIN: Čik pipni je torokušo!
RISTIVOJE:Kome ti torokušo?
RISTO:Zvizni je mama!
SAFALADA:Zgnječi ga tata! (počinju da se gužvaju)
RISTO:Neću da se udam za tebe!
SAFALADA:Neću ni ja da se oženim za tebe.
RISTO:Crkni! (zamračenje)
OSMA SCENA
RISTIVOJKA:Eto nesrećo, sve si upropastio. Sad nemamo ništa.
RISTIVOJE:A ja se ponadao da ću se najesti ko čovjek.
RISTO: Ali ja volim drugu.
RISTIVOJKA:Pa od čega ćemo živjeti, nesrećo?!
RISTO:Od ljubavi.
RISTIVOJKA:Drži me mužu dok ga nisam zgnječila!
RISTIVOJE:Polako, polako. Hajde najprije da vidimo ko je ta druga.
RISTO:To je Jagoda.
RISTIVOJKA:Ne pitam te voliš li jagode ni trešnje, već za ime te djevojke koja ti je uzela pamet.
RISTO:Jagoda. Služavka.
RISTIVOJKA:Slu-ža-vka.(Pada u nesvijest)
RISTIVOJE:Eto, ubio si mamu. Hajde kaži da je sve šala.
RISTO:Neću!
RISTIVOJKA:Nećeš! Pokazaću ti ja! (Juri ga)
JAGODA:( U prekrasnoj haljini)Ne dirajte moga Rista!
RISTIVOJKA:Ko je ova?
RISTIVOJE:Auuuu, kakva ljepotica!
RISTIVOJKA:Ko si ti djevojko?
JAGODA:Jagoda. Vaša bivša služavka.
RISTO:I buduća snaja. (prilazi i uzima je za ruku)
RISTIVOJE:Ali otkud ti biseri, zlato i dijamanti?
JAGODA:Od mrvica hleba.
RISTIVOJKA:Od mrvica hleba. Jel’ ti to nas zavitlavaš?
JAGODA:Ne poštovana kraljice, uz ljubav se sve može steći. Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača.Tako poslovica kaže. Mržnja sve kule ruši.
RISTO:A ja i Jagoda ćemo od ljubavi napraviti najveće kule.
JAGODA:Uz vaš blagoslov.Nadamo se.
RISTIVOJE:Neka vam bude djeco!
RISTO:Mama, šta ti kažeš?
RISTIVOJKA:Ne može! (Malo ćuti) ne može bez pjesme. To kažem!
(Svi izlaze i počinje slavlje)

KRAJ
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 13 gostiju