Mirjana Ojdanić - Tajna, kći carice Mrvice

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Mirjana Ojdanić - Tajna, kći carice Mrvice

Post od branko »

Mirjana Ojdanić

TAJNA, KĆI CARICE MRVICE


Inspirisano srpskom narodnom bajkom
i latinoameričkim serijama za narod

l i c a :

NEZNADAR, car potpuno a cicija delimično
SPLETKO, njegov sestrić (polubrat), plemić i spletkaroš
DARKO, dete carsko *kao beba, kao dečak, kao momak
TAJNA, kći materina *kao beba, kao devojčica, kao devojka
MRVICA, mama-devojka, roditeljka Tajnina, kasnije carica
LJILJA, dadilja, vrlo stara, dadiljala dva-tri cara
PUSTINJAK
ČOBE, momak čobanin
VILANELA, vilinska kraljica
STEFANELA, prva vila pratilja
NIKOLETA, druga vilinska dvorska dama
MILANETA, treća pratilja vileća

1.
Kroz livadu, kraj đerma, išao nekakav nadmeni nakićeni plemić, a za njim sirota devojka s detetom na sisi.

SPLETKO: Pusti me na miru, dosadna devojko, ne vuci mi se više za petama!
MRVICA: Kako ću ćerčicu hraniti?
SPLETKO: Neka sisa... Mleka, hvala Bogu, imaš (kao krava)... Idi!
MRVICA: Ne može doveka sisati. A ja? Zar da ostanem mama-devojka?
SPLETKO: Bolje i mama-devojka, nego baba-devojka, hahaha!
MRVICA: Pa, kakav si ti to plemić, zaboga? Kamo nestadoše sva ona pusta obećanja što si mi davao kad si me ljubio?
SPLETKO: Ništa ja tebi nikada nisam davao! (vadi mač i vežba)
MRVICA: Pa i nisi! Ti si me lagao samo dok mi ljubav i čast uzmeš?!
SPLETKO: Pravo da ti kažem, od tvoje ljubavi ništa dosadnije pod kapom nebeskom nema! I šta će meni tvoja čast, imam ja svoju! Plemićku!
MRVICA: E, neka ti je na čast, tvoja prokleta čast! Dabogda bolje nemao!
SPLETKO: Dao sam detetu ime, šta hoćeš još?
MRVICA: Prezime! Prezime detetu od oca treba, a ime joj i sama mati može dati.
SPLETKO: E ja sam joj dao ime, a ti daj prezime, i gubi se!
MRVICA: Žaliću se caru, da znaš! Car je dobar, pravedan i ...
SPLETKO: I glup! Ama, luda devojko, ne mogu se ja tobom ženiti! Ja sam carski sestrić, a ti si obična...
MRVICA: Nisi ti nikakav carev sestrić, nego polubrat! Tebe je pokojni car Curohvat Razvratni napravio jednoj dvorskoj pralji k’o i ti što si meni ovo siroto detence...
SPLETKO: Pssst!
MRVICA: To zna cela carevina!
SPLETKO: Misliće car da želim njegov presto!
MRVICA: I ti si neželjeno dete, gde će ti duša ako i Tajnu takvom učiniš?!
SPLETKO: Ko sam da sam, službeno sam carski sestrić i ne mogu da te ženim, jer si prosta seljančura!
MRVICA: Mooolim!? Sad sam ti seljančura? A dok si me zavodio gorska sam ti vila bila?!
SPLETKO: Seljančura! I to s detetom!
MRVICA: Ali dete je tvoje!
SPLETKO: Dokaži!
MRVICA: Sram te bilo...
SPLETKO: Ako nastaviš da me gnjaviš proglasiću te za vešticu i spaliće te na lomači!
MRVICA: Zbogom! (penje se na bunar, sve sa bebom u naručju, beba zaplače)
SPLETKO: Bacićeš dete u bunar?
MRVICA: Ne! Skočiću zajedno s njom...
SPLETKO: To je veliki greh, da znaš! Samoubice idu u pakao! ... Samo ti skači... ionako ne znaš da plivaš, a u paklu ti plivanje i ne treba, tamo ćeš da goriš...
MRVICA: (Ćuti i tiho plače, neodlučna, boji se da skoči. Beba zaplače.)
SPLETKO: Šta je? Ne ide ti se u pakao?
MRVICA: Žao mi devojčice... Hoće li i ona ... tamo?
SPLETKO: Maloletna je... mora sa majkom...
MRVICA: Oh! Šta da radim?
SPLETKO: Znam! Imam ideju! Udaj se za cara!
MRVICA: Tebi je još i do surove šale!? Bezdušniče!
SPLETKO: Ne šalim se! Carica je rodila sina i na porodu izdahnula...
MRVICA: Nisam znala... jadna carica, siroto carsko siroče... O Bože...
(Silazi sa bunara i govori bebici. Beba prestane sa plakanjem) Tajno, kćeri moja, ima i veće nesreće od naše... Uvek ima i veća nesreća.
SPLETKO: A car Neznadar je takva cicija da ne zna šta će sa sinom koji po vasdan, gladan, plače i traži sise...
MRVICA: Imam ja mleka, mogu da mu budem dojilja...
SPLETKO: O, neće car da plaća i dojilju i dadilju i pazilju, nego će rađe da se ženi sirotom devojkom koja daje dobro mleko...
MRVICA: Ama otkud devojci mleko, je li car lud?! Mleka imaju samo porodilje!
SPLETKO: E, nije baš lud, ali je glup i škrt! Nego slušaj ti mene...
MRVICA: Neću da te slušam... pusti me... (zatamnjenje)

2.
Na dvoru, car se sprema za lov. Stara dadilja ne može da ućutka carevića, koji plače, mada već prilično tihano... Očito kmeči već dugo... To se vidi i po caru i po LJilji. Jedva se drže na nogama od pospanosti, a vidi se bogme i po posluzi ako kogod, iz nekog rediteljskog razloga, prođe odajom...
Ako ima stražara oni su okešani o halebarde i svaki čas samo što se ne sruče od umora... pa se trgnu... pa opet...

NEZNADAR; Ućutkaj ga, LJiljo, ne mogu više da ga slušam...
LJILJA; Gladuje siromah... To nigde na svetu nema! Carević, u kadifu povijen, u svilu piški, a gladan jadan...
NEZNADAR; Podaj mu nešto nek’ jede... imamo međedovine... pršute...
LJILJA; Ne može da jede dok mu zubići ne porastu, mora da sisa...
NEZNADAR; Onda mu daj da sisa...
LJILJA; O care Neznadare, najgluplji si u celoj svojoj carevini. Pa zar ti ne znaš da stare žene više nemaju mleka? Žene, kao i sve ženke sisara, imaju mleka dok doje mladunče, a moj je najmlađi sinčić, Trto, već prevalio pedesetu godinicu! Mali moj Trtica... Sad bi mogao tebi ćaća da bude, a bio je isti ovolcki...
NEZNADAR; Pazi ti kako razgovaraš sa vladarem, znaš! Misliš ako si matora i slaba da ti ja ništa neću... A koliko treba da mu zubi porastu?
LJILJA; Bar tri meseca...
NEZNADAR; Tri meseca će ovako da urla? O, jadan ja! A već se dere puna dva! Meseca!
LJILJA; Moraš da mu nađeš dojilju.
NEZNADAR; Gde da mu nađem dojilju, k’o da dojilje po drveću rastu, dosadna babo! Jesam li mu kupio ovcu?
LJILJA; Ovčije je mleko prejako za ovako malog bebca...
NEZNADAR; Kupio sam i kravu...
LJILJA; Od kravljeg mleka povraća, ne znam zašto... razređivala sam s vodom...
NEZNADAR; I kozu sam nabavio...
LJILJA; Kozje je mleko još jače od ovčijeg... pa se siromah ukaki...
NEZNADAR; A šta je juče jeo? Ptičjeg mleka?
LJILJA; Juče sam mu dala kobiljeg, ali danas neće ni da proba...
NEZNADAR; Izbirač nađe otirač! Ako neće, neka plače, ja idem u lov!
LJILJA; Sram te bilo, ostavljaš sina jedinca sa nerešenim prehrambenim pitanjem!
NEZNADAR; Gladan, gladan, kad mu ništa nije dobro! Kako su Romul i Rem sisali vučicu, pa porasli momci ko gora i osnovali Rim, onoliki grad!
LJILJA; E idi u lov, i nađi mu vučicu, budalo carska!
NEZNADAR; Zauzdaj tu jezičinu, babetino! Pazi, da me ne naljutiš!

3.
Dolazi Spletko, spreman za lov.
SPLETKO: Mili care, rođače, kako si spavao, jesi li oran za lov?
LJILJA; (za sebe) Evo prokletinje! Uf!
NEZNADAR; Nisam oka sklopio! Darko se stalno derka!
SPLETKO: Koji darko?
NEZNADAR; Moj sin i naslednik prestola. Zar si zaboravio kako se zove mladi carević? On je meni, dar od Boga pa sam mu nadenuo ime Darko.
SPLETKO: Ja zaboravio? Ja? Pa ja sam njegovo plemenito ime zlatnim slovima u kremen kamen uklesao i u srcu ga po vazdan nosim.
LJILJA; Nosiš kamen u srcu? Nosio ga u bubregu, dabogda! Izrode!
(Spletko ne obraća pažnju na LJilju, kao da je nema)
NEZNADAR; Ko bi rek’o, par kila mesa, a dere se ko bik! Ne da oka sklopiti. Niko na dvoru nije trenuo. Vidiš kako se svi vuku k’o prebijeni. A gde si ti noćivao, kad si tako oran i odmoran?
SPLETKO:(da izbegne pitanje, govori o bebi) Carska je to krv!
Vidi se, gospodarski, carski glas...
NEZNADAR; Jeste, jeste... ali ipak mu je lepši glas kad ćuti...
SPLETKO: Ne znam dal’ da ti kazujem...
LJILJA; Ne zna dal’ - al’ već razjapio gubicu...
SPLETKO: Čuo sam da ima neka devojka sa prvoklasnim mlekom...
NEZNADAR; Ozbiljno?! Gde?
LJILJA; Devojke nemaju mleka, glupanderu! Samo porodilje! A porodilja ima svoje dete i dok ono ne ojača ne može tvoje dojiti...
SPLETKO; (caru)Ona to caru kaže “glupanderu”!?
LJILJA; (caru) Ne caru, daleko bilo, nego ovom lažovu!
NEZNADAR: Ne smeš ni o rodu carskom tako govoriti!
LJILJA: Nije on rod, nego izrod! (odlazi sa bebom)
SPLETKO: Do zla boga mrka i drska baba, zašto je ne oteraš?
NEZNADAR: Gde ću je sad, pod stare dane?! Bila je dadilja moja, i moga oca i dede, a eto i sina mi pazi...
SPLETKO: Nije dobro za vladara da je tako meka srca, k’o ti što si...
NEZNADAR: Znam da bi ti bio tvrđa srca, al’ srećom ti nisi car! Idemo u lov! (obojica odlaze. Car premoren, a Spletko oran za spletke. Mrakčić.)

4.
Na izvoru ili na istom onome đermu (velikodušno ostavljam rediteljsku slobodu) Mrvica punila dvanaest testija, ili tikava, ili kantica (jel’ dosta te rediteljske slobode?) kad naiđoše Neznadar i sestrić-polubrat Spletko.
Mogu peške, mogu na konjima, mogu kako hoće... Caru duša spava i lako ga je žednog preko vode prevesti, čak i ako nije glup.
Kad ugleda cara, Mrvica se baci ničice na zemlju, s poštovanjem i strahom. Tajna spava u korpici negde u blizini i ne haje ni za cara ni za carevinu, a pogotovo ne za poštovanje, ni strah...

SPLETKO: Gle sveže vode, care Neznadare! Da se umiješ i rasaniš malko.
Pa uze jednu posudu vode Mrvičine i pljusnu je Caru pravo u lice ne bi li ga rasanio.
NEZNADAR: Aha!.... Brrrr! Šta ovo bi, rođače Spletko?
SPLETKO: Umio si se svetli care, ne bi li oči odškrinuo. A gle, kraj vode, lepote devojke!
NEZNADAR: Ah, da odmorim malo... malo da se naslonim samo....
MRVICA:(tiho, Spletku) Ja ne mogu. Stid me je gospodara lagati...
SPLETKO: Ti samo klimaj glavom, ja ću sve, vidiš da jedva gleda.
NEZNADAR: Hrrrr... (če)
MRVICA: (moli se) Bože, oprosti mi grešnoj...
SPLETKO: (preglasno) O, Care, Neznadare, vidi kakva cura k’o gora!
NEZNADAR: Hrk! Aha, da, da... Hrrr...
MRVICA: Pusti ga da odspava...
SPLETKO: Ama pogledaj samo kakve grudi ima devojka! Lepota od lopti!
MRVICA: Sram te bilo...
NEZNADAR: (bunovno) Grudi? Ko je rekao grudi? Mleko? Darko... Joj spavanjac...
SPLETKO: Prvoklasno mleko! Dugotrajno!
NEZNADAR: A? Šta kažeš, Spletko? Dugotrajno mleko? Punomasno?
MRVICA: (za sebe) Otvori se, zemljo, progutaj me!
SPLETKO: Devojačko mleko, care Neznadare, tačno to što si tražio za svoga sina jedinca!
NEZNADAR: Devojke nemaju mleka, glupanderu! Samo porodilje! Hrrrr...
MRVICA: Nije on tako glup...
SPLETKO: (dere se) Ova ima, care! Evo cure, evo grudi, a evo i bebe koja se na tim grudima hrani. Pogledaj samo kakva rumena bebica. I gle kako slatko spava!
NEZNADAR: A? Beba koja spava... da vidim bebu koja spava! O divna li je beba kada spava! A od čega ovako slatko sanja i ćuti, mislim ne kmeči?
SPLETKO: Najela se! Nasisala se bebica mlekca maminoga i spavucka!
MRVICA: Da... da... najede se pa spava... a onda se ovaj opet, najede i spava.
NEZNADAR: I ne dere se? Joj divote, joj sreće... Ne vrišti?
MRVICA: Ne... samo sisa i spava... mislim, kada je zdrava....
SPLETKO: A zdrava je k’o dren čim je dojiš materinjim mlekom...
NEZNADAR: Blago njenom ocu! Seljak, a dete mu po svu noć mira daje! A ja carevinu imam, a sna nemam... ah...
SPLETKO: O, nema oca sirota devojčica! Zamisli, care! Spava a niko ne uživa u njenom spavanju!
MRVICA: (vrlo gorko) Istina je, nema oca, siroto moje dete!
NEZNADAR: Je li? Kako to da nema tatu?
MRVICA: Nikad ga nije ni imala!
SPLETKO: Ma ne! Šali se seljanka! Otac je detetov u ratu poginuo!
NEZNADAR: U kom ratu? Nismo ratovali odkad sam ja nasledio moga oca Curohvata Razvratnog! On je bio poslednji krvoločni ratnik u našoj dinastiji... U kakvom je, onda, ratu stradao otac ove bebice?
SPLETKO: Hteo sam da kažem, stradao je u lovu, od dušmanske ruke, odnosno, pala mu je saksija na glavu, pa mu slomila nogu...
MRVICA: Dabogda!
NEZNADAR: Kaži mi, mlada ženo, zbilja, kako to da dete nema oca?
Mrvica ćuti a Spletko je gurka.
SPLETKO: Odgovori caru!
MRVICA: Otac moje kćeri Tajne... To joj je ime: Tajna... njen otac je...
Spletko je s leđa pritisne ili prisloni nož (ah te slobode!)
MRVICA: (Spletku) Grom te ubio!
SPLETKO: Pa da! Grom ga ubio! Mislim oca, to jest tatu dečijeg. P-p-p! Daleko bilo! I majka ostala samohrana sa punomasnim mlekom... a bez muža.
(beba zaplače, on za sebe zahvalno) O fala ti, dete moje...

Bebica je samo malo kmeknula. Mrvica je pošla da je podoji i okrenula je muškarcima leđa. Car pak fasciniran time što se dete utišalo čim mu majka priđe, zaobilazi ih i gleda, s lica, kako Mrvica doji. Ona sedi na sopstvenim tabanima ( i okrenuta leđima publici). Lepo se vidi kako se Car zaljubljuje u Mrvicu na prvi pogled, pošto se zapravo tek probudio... Spletko, ostaje gde je bio i blene u njih. Nešto jače od njega, tera ga da ipak, kao automat, govori ranije pripremljeni tekst spletke, bez obzira što to više nije potrebno...

SPLETKO: Ha, šta kažeš, Neznadare kakvo je to čudo prirode! Ovakva sirota devojka, a takvo bogatstvo ima! A ovamo nema šta da jede, sva sreća što nije alava i lakoma, nego eto, napuni ove testije vodom, odnese do sela, raznese vodu po kućama, u svakoj kući dobije po jednu mrvu hleba i tim mrvama sebe hrani, mleko proizvodi i dete doji. Zamisli Neznadare, samo dvanaest mrva na dan jede, ma divota jedna. Ti misliš da si bogat što imaš carevinu, a ona ništa nema - a od tebe je bogatija...

NEZNADAR: Nikad u životu nisam video ništa lepše... Moja draga carica nikada nije podojila našeg sina Darka. Čim ga je donela na svet ispustila je svoju plemenitu dušu... On zbog toga i dan-danji plače...
Car pruži devojci ruku. Ona ustaje, obriše mu suzu sa lica i odlazi s njim. Ni car ni Mrvica ne obraćaju pažnju na Spletka, ali kad oni krenu, ide i on za njima kao robot i klepeće..

SPLETKO: Znao sam da ću te usrećiti rođače... Znao sam da je to divna jedna mlada žena. Da da. Srećan si ti Neznadare... Da sam bar ja imao sreće da upoznam takvu devojku, takvu prekrasnu ženu... Da sam je barem ja oženio... Mislim... ovaj... Bože, kako je lepa! (i sruči se tupo, tamo gde ga je stigla ova misao. Mrak)

5.
Desetak godina kasnije. Na dvoru. Darko i Tajna su srećno porasli, i slažu se kao brat i sestra. Mnogo se vole. Čak malo previše za svoju situaciju.

DARKO: Neka uzmi je ti, ja sam muško, ne igram se lutkama...
TAJNA; Ali ja hoću da ti nešto poklonim...
LJILJA; Ama, muškaraci mnogo kasnije počinju da se igaju lutkama. Mnogo, mnogo kasnije... kad omatore...
DARKO: Ne mogu da je primim, ti si je dobila od mame...
TAJNA; Ajde onda da se igramo mame i tate, a ona je kao naše dete... i neka se zove...
LJILJA; E, ne možete da se igrate mame i tate!
DARKO: Zašto? Svi se igraju mame i tate...
TAJNA; Čak i mama i tata se igraj mame i tate... videla sam!
LJILJA; Svi nek se igraju, vi ne smete! Igrajte se brace i seje.
DARKO: Ali to je dosadno.
TAJNA; Svaki dan smo brat i sestra.
LJILJA; Onda se igrajte nečeg drugog!
DARKO: ‘Oćeš da se igramo doktora?
LJILJA; Kakav doktor, jel’ to igra za carsku decu!?
TAJNA; Onda ništa, nego da se igramo rata...
LJILJA; E jeste, to je vladarska igra...
DARKO: Ali ja ne volim da se igram rata...
TAJNA; Ih kakav si ti muškarac! Darko nije muško! Utata!
LJILJA; Dobro dobro, smirite se... Tajna! Prinče!
DARKO: Videćeš ti ko je muško, samo dok te uhvatim!
TAJNA; Ako me uhvatiš!
LJILJA; Deco, deco... ehej jurite se polako!
Oni istrče, a LJilja se odljulja za njima.

6.
Još par godina kasnije. Na dvoru. Carica Mrvica, na primer veze đerđef, pošto ne može carica, valjda, turšiju da sprema. A možda i može... Svakako, oko nje skakuće omatoreli Spletko i saleće je, sve pazeći da ga kogod, osim nje, ne čuje...

CARICA MRVICA; Smešan si, rođače Spletko, pusti me na miru!
SPLETKO; Tebi je smešno što sam ja nesrećan? Kako si okrutna!
CARICA MRVICA; Nije mi smešno što si nesrećan, nego što si budala. Uostalom, sam si kriv. Idi u manastir!
SPLETKO; Ja da idem u manastir?! Ja! Idi ti u manastir, ti si bezgrešnica, a ja sam siroti grešnik koji osamnaest godina ispašta jedan jedini mali, malecki grehčić iz mladosti! Pa, je li to pošteno?
CARICA MRVICA; Ako nije pošteno, a ti nemoj više da ispaštaš!
I ostavi me na miru, dosadan si kao svrab! Salećeš me po ćoškovima dvora k’o loša savest, već skoro dve decenije!
SPLETKO; Lud sam za tobom. Obožavam svaki tvoj prstić na nogama, svaku tvoju vlas na glavici. Svaki tvoj pogled u nebo, i u zemlju. Imaj mrvicu milosti - udaj se za mene!
CARICA MRVICA; A da ti zovnem lekara? Zbilja si lud! Ja sam udata za cara! Srećno udata! Ti si me tako udomio, ako si zaboravio!
SPLETKO; Da, da ja sam kriv! Ali ja ću da ispravim grešku! (strogo pov.) Ubiću cara i oženiću se tobom! Ja te volim, ne mogu da živim bez tebe.
CARICA MRVICA; Nemoj da živiš, ko te tera?!
SPLETKO; Ti znači, želiš da ja umrem?
CARICA MRVICA; Ne, al’ ako ti je muka da živiš, mislim što da se mučiš...
SPLETKO; (osvrne se, oslušne, pa u poverenju) Rešio sam da ubijem cara. Ubiću rođenog brata radi tebe i oženiću se tobom, jer te obožavam!
CARICA MRVICA; Ubio bi polubrata koga mrziš još iz pelena,
i oženio bi se njegovom udovicom, caricom! I tako bi od puste ljubavi prema meni - ti postao car!
SPLETKO; Pa... to bi bila nužna, slučajna posledica, ja bih te uzeo za ženu i da si prosjakinja...
CARICA MRVICA; Ha, ha, ha! U laži su kratke noge, ali je jezik bogamu dugačak!

7.
Dolazi Car Neznadar.
NEZNADAR; Čemu se to tako slatko smeje moja ljupka carica?
CARICA MRVICA: Nudi mi tvoj rođak Spletko da te ubije i da me uzme za ženu... Voleo bi on malo da caruje!
NEZNADAR: Misliš da je to laka stvar - biti car?!
SPLETKO: Šali se milostiva carica, milostivi care...
NEZNADAR; Ha, ha, ha! Ali tebi je stvarno krajnje vreme da se ženiš! Već si se potpuno ofucao, sparušio se i omatoreo. Još dve dlake ako ti otpadnu sa glave ni jedna te više neće hteti...
CARICA MRVICA: Ni jedna ga neće ni ovako! I nije stvar u frizuri nego u duši!
SPLETKO: (otrovno) Ipak me tvoja kćerka Tajna vrlo milo gleda, da znaš!
NEZNADAR; Ozbiljno? Naša kći te milo gleda? Pa... ne znam šta da mislim o takvoj ideji... Ti jesi plemenitog roda ali naša Tajna je mlada...
CARICA MRVICA: (jako uzrujana) Mogao bi da joj bude otac, gospodaru. Tri godine je stariji od tebe!
NEZNADAR: Da. Mogao bi da joj budeš otac. Znaš kako je uvek govorio moj pokojni tata car Curohvat Razvratni? On je uvek govorio mladim devojkama: Svaki muškarac koji MOŽE da ti bude otac - možda ti i jeste otac! Ha, ha! Bio je jadan jezivo odvratan i neprijatan. Moj tata...
CARICA MRVICA:(hladno) Zaboravićeš ovu groznu ideju, rođače, odmah!
SPLETKO:(carici) Zašto? To je među plemstvom uobičajeno! A Tajna uostalom i nije plave krvi. (caru) Ona je seljačko dete, a ti si je gospodaru u svojoj milosti samo usvojio...
NEZNADAR: Ona je moje dete! Idemo na užinu!

8.
Dolaze Darko i Tajna držeći se za ruke. Nisu više deca, već momak i devojka
DARKO: Oče, imamo nešto važno da vam kažemo...
TAJNA: (stidljivo) Može i posle užine...
NEZNADAR; Kaži sine!
CARICA MRVICA: (sluteći, uplašena) Može li posle užine?!
SPLETKO: Možda je hitno...
DARKO: Dadilja LJilja veli da mi Tajna nije prava sestra i da si je ti samo usvojio...
TAJNA: Kaže da sam ja kći jednog seljaka koji je poginuo u lovu kad mu je pala saksija na glavu, jer ju je pogodio grom...
NEZNADAR; Ne znam kako je poginuo, ali sve ostalo je istina...
CARICA MRVICA: Ti si moja kći Tajna, a otac nije bitan!
SPLETKO: Carica Mrvica misli da ni poočim nije bitan, gospodaru!
DARKO: Ako nas dvoje dakle nismo pravi brat i sestra...
TAJNA: Odnosno, ako nismo krvni srodnici...
NEZNADAR; Dobro, niste krvni rod i idemo na užinu!
CARICA MRVICA: Razgovaraćemo posle...
SPLETKO: Zašto posle, ja nisam gladan?!
DARKO: Onda mi možemo da se venčamo!
(šok na dvoru. Tišina)
TAJNA: Jer... mi se zapravo ne volimo bratski nego onako...
NEZNADAR: Kako?
TAJNA: Drukčije...
NEZNADAR: A ti si tvrdio, Spletko, da Tajna tebe milo gleda! Tebe, matoru drtinu! Ovakva lepojka! Ha!
SPLETKO: Šalio sam se...
NEZNADAR; Moga sina ona miluje. Tako i priliči!
CARICA MRVICA: Ne priliči gospodaru...
SPLETKO: Što, baš su zgodan par! Seljančica i princ. K’o i vas dvoje što ste bili...
NEZNADAR; Jesu, lepa su deca i lepo se slažu... Baš fino... Ne bih morao da se navikavam na neku nepoznatu snajku i zeta...
CARICA MRVICA: Ali ne priliči gospodaru, odrasli su zajedno...
živeli su kao rod rođeni...
NEZNADAR: Tim bolje! To nema veze...
SPLETKO: Ma nema veze, normalno, nek’ se venčaju deca...
CARICA MRVICA: Spletko! Umukni! Ne može! Ne dozvoljavam!
TAJNA: Ali, mama...
SPLETKO: Zašto? Bićeš bakica! Dobićeš unuče sa svinjskim repićem ili sa tri uveta, šest prstiju... ha, ha... Možda neku još grđu nakazu.
NEZNADAR: O čemu on govori?
CARICA MRVICA: Gospodaru, da li je ovaj Spletko tvoj sestrić?
NEZNADAR: Tako kažu...
CARICA MRVICA: Ili je, kao što cela carevina priča, on zapravo tajni sin tvoga oca Curohvata Razvratnog, napravljen jednoj pralji i uzet na dvor, kao rezerva, zato što tadašnja carica još nije rodila legitimnog naslednika?
NEZNADAR: Čuo sam tu priču, ali to je bilo, ako je uopšte bilo, pre mog rođenja pa ne mogu da znam da li je tačna.
DARKO: Znaće dadilja LJilja, ona sve zna i pamti!
TAJNA: Ja sam čula da je pola carevine kopilad Curohvata Razvratnog, zato je i ušao u istoriju pod tako groznim imenom! Gore nego Karlo Ćelavi Pipin Mali, Ivan Grozni...
CARICA MRVICA: Ti ćuti!
NEZNADAR: U svakom slučaju, ja sam legitimni naslednik prestola i...
I kakve to veze sad ima sa ženidbom naše dece? Moj Darko, srećom, ne liči na pokvarenog dedu nego na mene i...
CARICA MRVICA: Ima veze!
SPLETKO: Nećeš valjda...
CARICA MRVICA: I ako je on tvoj sestrić, a pogotovo ako ti je polubrat, moja ćerka Tajna ne može se nikako udati za tvoga sina jer...
SPLETKO: Bolje da si skočila u bunar!
NEZNADAR: Jer?
DARKO: Jer?
TAJNA: Jer?
CARICA MRVICA: Jer su oni krvni rod! I ne mogu imati decu!
NEZNADAR: Kako?
CARICA MRVICA: Tako, što je Tajna i Spletkova kći! On je mene mladu i neiskusnu zaveo, a onda me, sa bebom na sisi, podveo tebi Neznadare zato što je znao da tražiš dojilju za Darka i... Neznadare!
Neznadar se sruši u nesvest. Spletko se cereka. Deca istrče očajna a Mrvica plače nad Neznadarom. Mrak...
Neznadare! Čekaj! Ja sam tebe kasnije zavolela i volim te i danas. Ti si dobar čovek, mada si car... Ej, probudi se...

9.
Darko se obukao u seljaka i uzeo štap putnički. On i LJilja se opraštaju.

LJILJA: Mislim da nije pametno da sada otiđeš i ostaviš oca... na milost i nemilost zločestom rođaku...
DRAKO: Moram... Spletko mu je polubrat, neće mu nauditi..
LJILJA; Eh, za presto i vlast se i rođena braća ubijaju! A da neće polubrat Spletko Podmukli!
DARKO: Probudiće se tata... doći će k sebi...
LJILJA: I majka ti je vrlo nesrećna i tužna...
DARKO: Nije mi Carica Mrvica majka!
LJILJA: Pa nije, ali ti je bila bolja od svake majke!
DARKO: Ne znam kakva je prava mama, nikad je nisam imao!
LJILJA: E, pa nije uvek tako dobra kao što je tebi bila Mrvica, veruj mi!
Ja sam imala mamu...
DARKO: Mogu da ti verujem, a mogu i da ti ne verujem! Imala si je pre sto godina, zaboravila si!
LJILJA: Majka se ne zaboravlja...
DARKO: Zdravo... (krenuo bi, al’ mu teško...)
LJILJA: Sestra ti neutešno plače!
DARKO: Zato i odlazim! Zato što mi je Tajna sestra! Oh nesrećan li sam!
LJILJA: Pa, šta ćeš raditi po svetu? Ti ništa ne znaš, razmaženi carski sine!?
DARKO: Naučiću nešto. Zbogom!
LJILJA: Bar da si se ljudski obukao! Mislim, plemićki... Kud ćeš takav k’o bednik. Još nisi ni naoružan... Svak će te putem šutirati...
DARKO: Ima valjda i dobrih ljudi...
LJILJA: Ima, ima u bajkama...
DARKO: Dobro stara, zbogom ostaj i čuvaj mi oca!
LJILJA: Kako ću ti ja jadna oca sačuvati od one poganije Spletka? Sad kad se zemljom pročuo glas da mu je polubrat, i dok ti otac u nesvesti spava! Okomiće se Spletko na njegov presto kao besan... Ima da mu uzurpira krunu i da se kruniše kao Spletko Prvi, a u istoriju će da uće kao Spletko Podmukli Samozvanac! Slušaj šta ti govorim!
DARKO: Odbraniće se Neznadar!
LJILJA: Oće, oće, kad bi se probudio, a ako ostane u nesvesti. ko će ga braniti?
DARKO: Probudiće se. Uostalom neka ga brani Carica Mrvica! Zbogom ostaj!
LJILJA; Ponesi bar malo hrane...
DARKO; Poneo sam dvanaest mrva i dvanaest kapi vode, k’o što se moja pomajka Mrvica hranila dok nas je dojila...
LJILJA; Ama, nikad se ona nije tako hranila. Tu je priču izmislio prokleti Spletko, samo da bi... Darko, careviću, čekaj... Ne možeš od sebe da pobegneš... Oh bože...
(ali Darko odlazi, ne osvrćući se)

10.
Pustinjak sedi na nekoj vrleti i jauče izglasa. Ostavljam ovde i glumačku slobodu (improvizacije) da jauče kako hoće, i kakvim hoće tekstom. Može i pesmom, samo da, bar povremeno, bude jasno da on to radi namerno i da mu možda ništa ne fali. Darko se uspentrao jedva dišući, koliko mu je teško bilo. (NJegov umor je možda jedini jasan scenski znak da je Pustinjak na vrhu kamenitog brda, jer nema smisla brdo praviti radi jedne scenice)

DARKO; Tri meseca hodim zemaljskim šarom i nisam čuo da kogod ovako ko ti žalostivno zapeva...
PUSTINJAK; O, kuku meni jadnom i ubogom...
DARKO: Bogami sam mislio da te kolju kad se toliko dereš.. uh..
PUSTINJAK: Ja sam nesrećan čovek...
DARKO: I ja sam nesrećan, pa se ne derem da cela dolina odjekuje. Mislio sam da te kogod nabija na kolac. Popnem se, da ti život spasem, a ti sediš i kukumavčiš tu ko baba!
PUSTINJAK: Ja sam najnesrećniji čovek na svetu...
DARKO: To bih i ja za sebe mogao da kažem. Šta tebi fali?
PUSTINJAK: Sve mi fali! Gladan sam i žedan, a nema nikoga da mi da mrvu hleba i kap vodice...
DARKO: Evo ja ću da ti dam dvanaest mrva hleba i dvanaest kapi vode, samo nemoj više da jaučeš sve si ptice rasterao. NJihova mi je pesma bila jedina uteha u mome bolu...
PUSTINJAK: Ih dvanaest meva... to, ko za vrapca...
DARKO: Jesi tražio mrvu? Dajem ti dvanaest puta više! To mi je sve što imam. Čuvao sam za zimu, voćem se usput hranio...
PUSTINJAK: Daješ mi sve što imaš? A šta ćeš ti?
DARKO: Ništa, nema veze... uzmi.
PUSTINJAK: Onda si ti taj koga čekam i kome mogu da kažem...
DARKO: Šta?
PUSTINJAK: Nisam ja ni gladan ni žedan!
DARKO: E, lepo bogami, znači xabe sam se pentrao...
PUSTINJAK: Nisi! Sinko, ne ječim ja što sam bolan i žedan, već što znam koliko zla i bede ima u svetu. Ali se sada radujem: eto ima i duša koje čuju čovekove jade i u svojoj samoći i nesreći. Zato išti šta hoćeš a ja ću ti dati, samo ako imam i mogu...
DARKO: Nema meni pomoći i ništa mi ne možeš dati, ‘ajd u zdravlju...
PUSTINJAK: Čekaj! Svakome ima pomoći...
DARKO: Meni nema. Ubi me žalost i pusta tuga... a ako od nje znaš leka kazuj...
PUSTINJAK: Ništa lakše. Evo ti ova svirala, pa sviraj...
DARKO: Ti misliš da ja mogu da udarim brigu na veselje? E ne može to stari. Moja je muka pregolema...
PUSTINJAK: Ova će te svirka uvek veseliti, a kad tvoje srce zaigra, igraće i sve živo oko tebe doklegod se svirka čuje...
DARKO: Izvini, nije mi do muzike, stari. Nije mi ni do čega...
PUSTINJAK: Poklon se ne odbija, momče, pogotovo ne dar od siromaha...
DARKO: Dobro, de, daj mi sviralu, čuvaću je! Da te ne uvredim...
Odozdo se čuje cika i lelek čobaninov, a nedugo zatim dolazi Čobe.
ČOBE:(izvana) Jao kuku meni odavde doveka! Kuštrice moja, gde si? Jadan sam ti do Boga miloga. Belka, Šarenka, gde ste zaboga? Meni valja zbog vas poginuti. Poginuti, batine dobiti. U mladosti, kad mi vreme nije.... eee
DARKO: Ko to plače?
PUSTINJAK: Ima još nesrećnika, sinko... Nismo mi jedinci u sudbine...
DARKO: E, ovome ako kožu ne deru, ne znam što vrišti ovoliko...
Taman Darko da krene pogledati o čemu se radi, kad ulazi Čobe

11.
ČOBE: Pomagaj stari, odvedoše mi vile sve ovce, ubiće me gazda.
PUSTINJAK: A ti si opet zaspao, na poslu?
ČOBE: Nisam, svega mi! Nagazio sam na vilinsko kolo...
PUSTINJAK: Šta “svega mi” kad ništa nemaš?! Nisi pazio!
DARKO: Zašto si tako surov prema momku?
ČOBE: Ama, pazio sam!
PUSTINJAK: Ti svaki čas gubiš ovce i dolaziš da ti ih ja mator vraćam!
Idi, nađi ih sam!
ČOBE: Ali tebi je to lako, a ja se namučim. Vidi, sav sam se po grmlju izgrebao... A ti imaš sviralu...
PUSTINJAK: Nemam sviralu, dao sam je.
ČOBE: Kome, jadan ja?!
DARKO: Jel’ to ova svirala? Evo ti!
ČOBE: Al’ ja ne znam da sviram...
PUSTINJAK: E, dobro da se ovo desilo. Zaboravih da ti kažem: ovu svirajku nikome ne smeš da daš. Ona će samo u tvojim rukama vredeti...
DARKO: Čini mi se da je momku potrebnija...
ČOBE: Ne. Meni ne treba svirala, nego da mi neko vrati ovce. Jer ja se bojim i vila i gazde...
PUSTINJAK: A spavaš po čitav dan i lenj si da trčiš za ovcama...
DARKO: I - šta sad? Ja da mu tražim ovce?
PUSTINJAK: Ti, kako’oćeš. Ako nećeš ne moraš, al’ bolje ti je i ovce da tražiš, nego da samo patiš. Bolje je išta raditi no samo nesrećan biti!
DARKO: Dobro, idemo po ovce, ionako nemam pametnija posla...
Darko i Čobe se spuštaju u dolinu.

12.
Za to vreme na dvoru rasulo. Car se nije probudio iz nesvesti. Spletko pokušava da zavlada kao namesnik.

SPLETKO; Državi, kao i svakoj kući, potrebna je muška ruka, a Neznadar je u komi već tri meseca i ne budi se. Darko je pobeg’o k’o sve kukavice i ja sam jedino plemenito muško na raspolaganju!
CARICA MRVICA: Ako si ti plemenito, volela bih da vidim kako izgleda prostačko muško!
SPLETKO: Kad se pročuje po komšiluku da nam je car bez svesti odmah će nas napasti vojskama i teroristima...
CARICA MRVICA; A kako bi se moglo pročuti, osim ako ti javiš?
TAJNA; Ne mogu više, mama. Idem u manastir!
SPLETKO; Ne dolazi u obzir! Ti nam svakako trebaš, kćeri!
TAJNA; Nisam ja tvoja kći!
CARICA MRVICA; A zašto tebi treba moje nesrećno dete?
SPLETKO; Za mirovne planove! Kad nas napadnu te neprijateljske vojske, ja ću da predložim mir, jer sam ja miroljubiv i tolerantan čovek...
CARICA MRVICA; Ti nisi čovek uopšte!
TAJNA; Mama, on izgleda zna da neke vojske dolaze... On ih je pozvao.
SPLETKO; Dakle taj mir mora neko i da potpiše. Pošto Neznadar spava, a ti nisi pismena - ja ću da potpišem mir i oni će da me krunišu za cara!
CARICA MRVICA; Je li? To si ti smislio?
TAJNA; Pokvarenjak podmukli!
SPLETKO; Ti, naravno možeš da ostaneš carica, ako želiš, a ako ne - naći ću neku mlađu, što je možda razumnije rešenje...
CARICA MRVICA; Mnogo je razumnije! Tebi treba sasvim mlada carica!
Po mogućnosti u pelenama, da ne bi odmah shvatila kakav si ti gad!
TAJNA; Mama, pusti me u manastir...
SPLETKO; Kažem ne dolazi u obzir!
TAJNA; Nisi mi ti mama, idiote!
SPLETKO:(kao da nije čuo) Jer kad potpišem mir, ja moram nečim i da ga ga zapečatim...
CARICA MRVICA; A započatićeš ga mojom čedom?!
SPLETKO; Tačno daću je za ženu nekom vojskovođi! I dobiću dugoročan i častan mir... Skoro pobedu. To ti je dilomatija, draga moja. Ja imam talenat koji sam nasledio direktno od svog plemenitog oca Curohvata Razvratnog, čije ću ime u istoriji da promenim u Curohvat Obljubljeni! A moje će istorijsko ime biti Spletko Prvi Mirotvorac. Dobro zvuči a?
CARICA MRVICA; Prodaćeš svoje dete u belo roblje?
TAJNA; Ubiću ga, mama!
SPLETKO; (drži Tajnu uvrnutu, da ne može da mrdne) Priznajem da su vojskovođe obično matore i ružne, ali to tebi ne smeta pošto si ionako beznadežno zaljubljena u svog odbeglog brata Darka. Grešnice! Incestkinjo!
CARICA MRVICA; Pusti mi dete, krvopijo!
LJilja prilazi sa tiganjem Spletku s leđa. Carica i Tajna je vide, a Spletko srećom nema oči na leđima.
TAJNA; Izađi mi na dvoboj, zlotvore, ako si muško i ako imaš trunke časti!
SPLETKO; Vrlo rado, srce, ali trebaš mi za diplomatske poteze!
LJILJA: Ovo je jedini lek koji ja imam protiv diplomatije!
Spletko se srolja na pod, onesvešten.

13.
CARICA MRVICA; O, hvala ti LJiljo, ali šta ćemo sad?
LJILJA: Ti, dete, trči po pomoć! U narodu se paniči da nam se zbilja po zemlji muvaju neke tuđe vojne uhode...
(Ona vezuje Spletka, a Tajna i Mrvica priskaču u pomoć. Vezuju ga onim šta nađu. Pojasevima, keceljama, podvezicama, mašnama za kosu itd...)
TAJNA; A gde da nađem pomoć?
LJILJA: Po šumama, traži Darka. On je kažu postao veliki junak i dobrotvor.
TAJNA: On je uvek bio junak i dobrotvor!
LJILJA; Ali se obuci u momka, jer on sa devojkama nerado razgovara, a i nije pametno za ovako lepu curu da putuje sama! Požuri!
TAJNA: A šta? Kad obučem momačko odelo, onda nisam više sama?
LJILJA: Onda nisi više devojka i lakše ti je opasnim svetom hoditi... ‘Ajde!
CARICA MRVICA: Joj kako će mi dete po šumama samo? Idem s njom!
LJILJA: A kako ću ja na dvoru sama, s ovim izrodom?
CARICA MRVICA: Jao, da! Šta da radim?!
LJILJA: Ona će ga brzo po mirisu naći... Ne sekiraj se.
CARICA MRVICA: Narediću joj oružanu pratnju...
LJILJA: Ako joj daš pratnju, Darko će im umaći... Mora sama!
TAJNA: A šta ćete vas dve?
CARICA MRVICA: Mi ćemo prvo ovog zlotvora negde zaključati...
LJILJA: A noćas ćemo Neznadara sve sa prestolom izneti na dvorski balkon, da ga ujutro narod vidi kako sedi i maše i da do tuđijeh uhoda i špijuna dopre glas kako nam je car budan i u punoj snazi...
CARICA MRVICA: Ali kako će da maše, onesvešten?
LJILJA: Ti ćeš da se zavučeš iza prestola i da mašeš njegovom rukom!
TAJNA: LJiljo, to je prevara...
LJILJA: Nekad se samo prevarom može pobediti. (Tajni) Ti si još tu. Begaj! Brzo! Uzmi iz moje sobe neke garderobe moje unučadi... (mrak)

14.
Darko i Čobe se spustili u dolinu i već poduže lutaju, Umorni.
ČOBE: Daj da sednemo, da odmorimo tabane i dušu...
DARKO: Već smo pet puta odmarali, a ni jednu ovcu nismo našli, baš si lenčuga.
ČOBE: Nisam, samo sam slabašan. A zar ti nisi umoran?
DARKO: Baš zato, ako sad sednem odmah ću da zaspim...
ČOBE: Ja sam već zasp’o...
I tako njih dvojica zaspaše u šumi. Jedva to bi, kad odnekud šumske vile, kao da su u zasedi bile
VILANELA: Ohoho, evo našeg prijatelja čobanina, opet spava!
STEFANELA: A stari prijatelj ima novog prijatelja, takođe spavalicu...
NIKOLETA: Šta ćemo da im radimo, da se malo zabavimo? Hoćemo li da ih mučimo snovima?
MILANETA: ‘Ajde da im vratimo ovce, pa da idemo kući... Dosta mi je mučenja nejači...
VILANELA: A šta bi ti htela, nekog kralja da začaraš i da zafrkavaš?
STEFANELA: Priznajem da bi i meni to bilo zabavnije od ove slabotinje...
NIKOLETA: Ili možda neku opasnu armiju da nađemo? Onako naoružanu do temena, pa da ih omađijamo neka se sami protiv sebe tuku... Ala bi to zveckalo... hahaha...
MILANETA: Opasne vojske ne idu šumom nego drumom, a na drumu rade drumske vile, a ne šumske!
NIKOLETA; Samo što se drumske vile zovu malo drugačije... hahaha
(sve se smeju, što probudi Darka)
DARKO: Dobar dan, časne gospe, izvinite ako sam hrkao...
VILANELA: Vidi kako lepo vaspitan seljačić...
DARKO: (drma Čobeta) Probudi se, imamo društvo!
STEFANELA: Ovaj misli da smo mi neko fino društvo. Cakan je seljo...
DARKO: Ja sam Darko. S kim imam čast?
NIKOLETA: Imaš čast, imaš čast da ti ja izvadim mast!
VILANELA: Darko-čvarko!
MILANETA: Pardon, on je sladak ko bonbon.
DARKO: Izvinite ništa ne razumem...
STEFANELA: I glup je k’o bonton!
ČOBE: (probudio se, tiho) Čuvaj se prijatelju, to su opasne vile ovcokradice! Bež’mo! (potrči ali ga vila saplete)
VILANELA Više smo krasne, no što smo opasne!
DARKO: Ja nemam ovaca i nemate mi šta uzeti, gubite se!
STEFANELA: Sva se zemlja trese od tvog “gubite se!”
DARKO: Ne diraj me! Imate sreće što ne mogu da dignem ruku na ženu, inače bi videle svoga Boga!
NIKOLETA: Imamo mi sreće, pre svega što nismo žene!
MILANETA: A Boga viđamo često, on nam je dalji rođak!
DARKO: E sad ga pretera, ti mala vetropirko!
ČOBE: (ponovo pokuša bekstvo, bez uspeha) Beži druže, i ne okreći se, meni nema pomoći....(padne i onesvesti se)
DARKO; Uvek ima pomoći!
(Vadi sviralu i svira. Vile se prvo začude, pa osete kako ih muzika polako nosi i da to što ih nosi nije pod njihovom kontrolom. Kako Darko svira, tako one igraju, a on ubrzava. One se bezuspešno otimaju dok im i samima ne postane smešna njihova bespomoćnost. Uz igru jedva da dođu do reči...)
VILANELA: Ovo se zove igrati kako drugi svira...
STEFANELA: Uh, to je to znači, pa ne sviđa mi se baš...
NIKOLETA: Dosta je bilo, prekini već jednom... ne mogu više...
MILANETA: Šta tražiš da nas oslobodiš, zaboga?
Kako Darko na trenutak prekine svirku, one ostanu u smešnim pozama, kao u igri “zaleđivanja figura” a kad ponovo zasvira, i one ožive...
DARKO: Vi ste otele ovce ovog čobanina?
VILANELA: Mi smo...
DARKO: A zašto?
STEFANELA: Igrale smo se...
DARKO: Jel’ to lepo da se igrate tuđom srećom i nesrećom?
NIKOLETA: Možda njemu nije lepo, nama jeste!
Darko zasvira vivače, one se čisto pokidaju.
MILANETA: Nemoj, nemoj, nije lepo, priznajem... krive smo...
Čobe se osvesti a muzika ga odmah digne na noge. Pa se tako igra poseljači.
Umesto da govore, oni pevuckaju... Narodnjak.
ČOBE: Je li devojčice, gde su moje ovčice?
VILANELA: Tvoje su glumice, na kraj ove šumice...
ČOBE: Jesu li mi zdrave i dal’ su čitave?
STEFANELA: Sve su ti na broju, veruj na reč moju...
ČOBE: Sa vama se igram rado, vratite mi moje stado!
DARKO: Ajd’ brišite po to stado, šta ste se razđuskali! Nisu ovo seoski svatovi!
On pisnu visok i rezak ton, a svi oni izleteše ko strele! Mrak.

15.
Pustinjak spava na svom brdu. Dolazi umorna Tajna, preobučena u dečka.
TAJNA: Ej stari, izvini što te budim, ali moram da te pitam...
PUSTINJAK: Pitaj kad moraš, ali brzo, pobeže mi san!
TAJNA: Kuda je otišao taj momak što je ovde bio pre jedno par sati.
Vetar mi nešto duva niz trag...
PUSTINJAK: A kako ti znaš da je ovde neki momak uopšte bio?
TAJNA: Osetim miris...
PUSTINJAK: Pa ti si bolji od kera, boga ti! ‘Oćeš da te zaposlim kao tragača u jednom finom lovačkom društvu?
TAJNA: Ne, ne hvala. Ne mogu ja to...
PUSTINJAK: Zašto, sa takvim njuhom možeš pare da zgrneš...
TAJNA: Ne, ne! Ja samo taj jedan miris osećam...
PUSTINJAK: Koji?
TAJNA: Pa taj... njegov.
PUSTINJAK: Čiji?
TAJNA: Pa tog momka što je prolazio ovuda, a sad ne mogu da otkrijem kuda je sišao jer mi vetar naopako duva. Ima dva traga. Jednim se popeo, drugim silazio, samo ne znam koje kojim...
PUSTINJAK: Na planinskim vrletima vetrovi uvek naopako duvaju. Ovde su dolazili razni momci. Ovo je prometno mesto. Po trojica, možda čak i dvojica prođu mesečno!
TAJNA: Ovaj se zove Darko!
PUSTINJAK: Imena mi ne govore, a i da kažu ne bih upamtio...
TAJNA: On je ovako, kako da ti kažem... jako je lep, mislim najlepši...
PUSTINJAK: Najlepši na svetu? Onda nije svraćao. Zapamtio bih ga...
TAJNA; Ono, ja ne znam baš sve ostale momke na svetu... Zapravo znam samo njega, ali on je ovako naočit i hrabar... onako sladak i simpatičan...
PUSTINJAK; I šarmantan i ljubak?
TAJNA; Da, da taj!
PUSTINJAK; I muškarast i nežan?
TAJNA; E, e on!
PUSTINJAK; I bistrog oka i čista pogleda?
TAJNA; Jeste, jeste, to je on! Gde je?
PUSTINJAK: Duhovit i dobar ko kifla?
TAJNA: Aha!
PUSTINJAK; A da te pitam ja nešto?
TAJNA: Pitaj, čiko!
PUSTINJAK: Da nisi ti zaljubljen u tog momka?
TAJNA: Zašto misliš?
PUSTINJAK: Zato što ne bi bilo baš normalno da se momak u momka tako zacopa! Fiju!
TAJNA: Iju! (i otkotrlja se nizbrdo)

16.
Tajna leži gde se skotrljala. Još se nije osvestila. Nailaze Darko i Čobe
ČOBE: Ej, stvarno, puno si mi učinio, ne znam kako da ti platim...
DARKO: Ništa mi nisi dužan zbogom.
ČOBE: Ne bih ni imao čime da ti platim, ja ništa svoje nemam, ovce su gazdine...
DARKO: Dobro, ‘ajd’ uzdravlju...
ČOBE: Nemam ja platu, radim za stan i ‘ranu...
Nalete na Tajnu.
DARKO: Šta je ovo? Neko spava?
ČOBE: Ej vidi dobrije sandala, skoro nove!
DARKO: Marš, ne bi mu valjda ukrao sandale...
ČOBE: Vi’š da nije živ, šta će njemu sandale, a ja sam živ i bos!
DARKO: Jao jadan dečkić, sav se ugruvao...
ČOBE: Kao da je s kruške pao! Pantalone bi mi bile malo okraće, al’ sandale moram da nabavim. Ko zna ‘oćel’ mi se ikad više pružiti ovak’a prilika...
DARKO: To je tebi prilika?! Tuđa nevolja je tebi prilika! Kuš!
ČOBE: Nekom prilika, nekom neprilika. Dok jednom ne omrkne drugom ne svanjava!
DARKO: (vadi sviralu) Beži odavde koliko te noge nose, ako ne misliš ostatak života proigrati. Bez sandala!
ČOBE: Idem, idem, eno mi odoše ovde! Šta će meni sandale, u mene su tabani tvrđi od đonova... odlazim idem, nema me više! Živ bio, junače!
Ode Čobe k’o lasica.

17.
Osta Darko sam nad onesveštenim “dečakom”. Uze čuturu vode i poliva ga.
TAJNA; Neću! Zašto? U subotu sam se kupala! Čista sam!
DARKO: Ohoho! Ne voliš da se kupaš?! Je li?
TAJNA: Volim, ali ‘ladna je voda. Ko si ti?
DARKO: Ja sam ja, a koji si ti?
TAJNA: A ja sam ja!
DARKO: Dobro, znači sad smo se upoznali. Šta radiš ovde?
TAJNA: Tražim jednog Darka, junaka i dobrotvora!
DARKO: Darka? A ti poznaješ Darka?
TAJNA: On mi je rođeni brat. Skoro rođeni... Na žalost...
DARKO: Ma nemoj!
TAJNA: To jest mene je usvojio njegov tata, a njega je usvojila moja mama.
DARKO: Lažeš! Darko uopšte nema brata!
TAJNA: Pa i nema! Joj... teško li je biti ja...
DARKO: A ja sam mislio da je najteže na svetu biti - ja!
TAJNA: E, nisi dobro mislio! Najteže je biti ja!
DARKO: Ja sam Darko, reci šta ti treba!
TAJNA: Treba mi pomoć. Hitna i neodložna i zato nemoj da me zafrkavaš pošto ti nisi Darko, ja njega poznajem! On je otmen i lep i bogato odeven!
DARKO: Odelo ne čini čoveka!
TAJNA: Ih, ne čini, zato ti i misliš da sam ja seljačić!
DARKO: Nego šta si?
TAJNA: Princeza!
DARKO: Dobro, princezo, kaži šta ti treba! Žurim! Tolika me velika dela čekaju.
TAJNA: Treba mi Darko!
DARKO; Ja sam taj!
TAJNA; Da ti vidim mladež u obliku srca ispod leve sise!
DARKO; Evo ga!
TAJNA; Pazi stvarno!
DARKO; A otkud ti znaš za taj mladež? To je dvorska tajna...
TAJNA; Ja sam Tajna!
DARKO; O Gospode! U redu, drago mi je da smo se sreli, ali ja žurim. Zbogom!
TAJNA; Darko, ne možeš od sebe da pobegneš, i moraš nam pomoći!
Spletko hoće da uzurpira presto. Pozvao je stranu intervenciju, a Neznadar
još uvek u nesvesti leži. Ne mogu Mrvica i LJilja protiv celog sveta ratovati! Mene ‘oće da proda u belo roblje nekom vojskovođi za ženu... ‘Oće da uđe u istoriju pod imenom Spletko Prvi Mirotvorac... Darko, čekaj me!
Darko trči a Tajna za njim...

18.
Na dvoru. Posle pobede, slavlje Spletko je u odelu dvorske lude i hoda čučeći (po kazni), Neznadar se probudio.

CARICA MRVICA; Samo kad sam dočekala da ovaj Spletko obuče odelo koje mu jedino dobro stoji i pripada!
NEZNADAR; A meni je toliko krivo što sam najbolji provod prespavao, ne mogu da vam prepričam koliko mi je krivo! Živ se pojedoh!
CARICA MRVICA: Sva sreća da je tebe Darkova svirajka probudila! Već sam mislila da ćeš umreti ne oprostivši se, koliko dugo ne mogosmo da te razbudimo!
SPLETKO; Gospodaru, ja sam ti ipak rod-rođeni i nije red da carski rod bude dvorska luda!
LJILJA; O tome, koliko i ko je kome rod, pričaću vam ja malo kasnije!
DARKO; Ti si Spletko sam izabrao ovu kaznu! Jel’ ti nuđeno izgnanstvo? Jel’ ti nuđeno mesto ambasadora na ledenom južnom polu, gde nema ljudi? Jel’ ti nuđena samica u zatvoru, sa tuš kabinom?
TAJNA; Eto, ponuđen ko i počašćen! Odabrao si dvorsku ludu i ćuti!

CARICA MRVICA; E, najlepše je bilo kad je naš Darko zasvir’o u svoju svirajku, a onolike vojske počele da đuskaju k’o lude. Samo se tresu i zveckaju onim mačevima i oklopima...
NEZNADAR; Joj da mi je bilo to da vidim!
SPLETKO; Ni ja nisam ništa video. Mene su zaključale u ormaru!
LJILJA; A ko se dosetio da naša vojska začepi uši i zađe u bojno polje, te razoruža neprijatelja?
DARKO; Ti LJiljo, mudrosti puna! To je stvarno bila velika mana moje svirajke! Svi koji je čuju moraju igrati, pa bi tako i naša vojska igrala samo da se LJilja nije dosetila da im začepi uši hlebom. A oni su onda zašli u tuđe redove i pokupili naoružanje...
TAJNA; Triput ura za dadilju LJilju!
SVI OSIM SPLETKA: Ura! Ura! Ura!
CARICA MRVICA; Stvarno care jesi li čime nagradio LJilju?
NEZNADAR; Normalno! Dodelio sam joj Orden zasluga za carstvo prvog reda, i Orden junaka vrbove svirajke drugog reda... i Proizveo sam je u...
SPLETKO; Bolje da joj dade kak’e pare, cicijaški care!
LJILJA; Dobre su meni i značke junačke! A dobro su se ponele i Darkove prijateljice šumske vile, koje su po šumama preuzele vojske i još uvek ih začarane, vitlaju po vrletima i bogazama...
CARICA MRVICA; Slatke su te šumske vile. Mogli smo da ih zovnemo na ručak...

DARKO; E, pa da se oprostimo. Drago mi je da sam vas ponovo video i nadam se da vas više neću viđati, odnosno da nećete više zapadati u nevolje...
TAJNA; Kud si poš‘o? Mama, on oped beži!
CARICA MRVICA; Kćeri moja to mu je sudbina, i tu ne možemo ništa, na žalost... Žao mi je. Zbogom sine... Pamti da te volim kao svoje dete.
NEZNADAR; Ja znam da ne priliči da car plače, ali moram, izvinite...
SPLETKO; Dobar je Bog! Nek’ ni vama nije baš sve potaman!
LJILJA; Stoj, mali ‘de ćeš?
DARKO; Znaš ti LJiljo da ja grešno volim svoju sestru Tajnu i da bežim od tog greha...
TAJNA; Idem ja u manastir!
CARICA MRVICA; Ako moraš, kćeri moja... Ja sam za sve kriva...
NEZNADAR; Nisi ti, ovaj lakomi lažov je kriv...
SPLETKO; Ja ne znam ništa. Ja sam samo dvorska luda!

LJILJA; Moram da vam ispričam svoj najveći životni greh i odakle mi ova bradavica na nosu!
DARKO; Gde ti je bradavica?
TAJNA; Ni ja je ne vidim!
LJILJA; E pa tu je, a evo zašto! Kad je pokojni zloćudni car Curohvat
Razvratni, napravio dete jednoj pralji, pralja se bacila u bunar, a dete donesoše na dvor za slučaj da mlada carica ne rodi pravog naslednika...
DARKO; Ovaj skot je to bivše dete! Ko bi rek’o!
LJILJA; Meni su dali da ga čuvam i tako sam videla kakvu poganu decu pravi Curohvat Razvratni, što i samo ime njegovo kaže...
NEZNADAR; Stvarno je bio neprijatan moj tata. I kao čovek i kao car.
SPLETKO; Misliš moj tata!
LJILJA; Da, tvoj tata! Ja sam mnogo volela caricu.Ona beše blagorodna i nesrećna... Curohvat ju je oteo iz jednog carstva koje je opsedao dva meseca.
Vi znate da on beše i ratnik i razvratnik...
DARKO; Skrati LJiljo, zaći će mi sunce, kako ću u noć putovati!
TAJNA; Ćuti i slušaj! Radi se o tvojoj baki carici...
LJILJA: Sirota carica beše nerotkinja...
NEZNADAR: Moja mama nerotkinja? Kako to? Vidi kolikog me rodila!
LJILJA: Nekako u to vreme, moja snajka, žena mog sinčića Trte rodila dečaka, jedva živog, jadnog, slinavog, nikakvog... Mislili smo da će umreti, a nismo imali pare za lečenje. Odnesem ga ja carici, dvorski lekari ga izleče i ona mu dade ime Neznadar...
NEZNADAR: Ja slinav i nikakav? A Trto mi otac? O Bože!
(i opet se car sruši u nesvest, a za njim i carica)
DARKO; Čekaj, čekaj, to znači da sam ja tvoj praunuk a ne Curohvatov?
TAJNA; To dalje znači da nas dvoje nismo ni rod ni pomoz Bog?
LJILJA; Tačno tako...
DARKO; I da se možemo još danas venčati?
TAJNA; Ako me lepo zamoliš možda ću se udati za tebe...
(Oni se bace jedno na drugo i ljube se)
LJILJA: O hvala ti Bože, teško li je bilo tajnu čuvati. Teško li je ćutati sa ovakvom tajnom na duši. E sad mogu na miru da ćutim...
(sedne potpuno mirna i opuštena. Kao u nirvani.)
SPLETKO: Ček, ček, ček, to dalje znači da sam ja jednini legitimni naslednik ovog prestola?

19.
(ulaze vile igrajući. Spletko sve trčkara od jedne do druge i govori istinu a izgleda baš kao prava dvorska luda, koja lupa gluposti)

VILANELA: Ha ha ha. Baš je smešna ova dvorska luda! Moram da nabavim jednu ovakvu za svoj dvor!
SPLETKO; Nisam ja luda! Ovo je moj presto i ničiji više...
STEFANELA: Hahaha! Al mu stoji presto k’o piletu sisa!
SPLETKO: Ja sam Spletko Prvi Mirotvorac, a Neznadar je niko i ništa!
NIKOLETA: Hahaha, smešniji je od one razigrane vojske.
MILANETA: Darko, Darko, dobar ti dan!
DARKO: (prekine poljubac za toliko) Dobar dan! (pa nastavi)
VILANELA: Ajde, carice dajde taj ručak na koji si zvala!
SPLETKO: Kakva carica, ja sam samohrani car i nemam caricu!
CARICA MRVICA: (probuđena) Biće to svadbeni ručak...
SPLETKO: Kćeri moja Tajna, ne daj da ti mene, oca ismevaju, a ja ću tebi carski presto u nasleđe ostaviti....
STEFANELA: Alo, Neznadare misliš li ti i sinovljevu svadbu prespavati kao što si bitku prepsvao?
NEZNADAR; (probuđen) Znaš kad je Darko bio beba ja nisam pet meseci oka sklopio i valjda me taj umor sad stig’o...
SPLETKO: Samo da znaš Darko, ti bi umro od gladi da ti ja, JA nisam našao dojilju. Ja sam car i dobrotovor ove zemlje!
DARKO: (prekine poljubac za toliko) Vilanela, vilinska kraljice, sviđa li ti se naša dvorska luda? (pa nastavi, čim je Tajna uzela vazduh)
VILANELA: Strašno je smešan...
NEZNADAR: Poklanjam ti ga za tvoj dvor, lepa kraljice
NIKOLETA: Ej, Care Neznadare, zar i ti darove daješ?
SPLETKO: Ne može to tako. Ja sam car, nisam neki rob!
MILANETA: Hahaha. Mi ćemo ti na našem dvoru od kartona carsku krunu napraviti...

*** Opšte veselje i Kraj
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 10 gostiju