Savo Škobić - Vaso Pikaso

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Savo Škobić - Vaso Pikaso

Post od branko »

Savo Škobić

VASO PIKASO


(komedija za djecu)

-Višegrad, oktobar 1997.-
Lica:

- VASO PIKASO, dječak,
- TETKA DAČA ALAPAČA, Vasina tetka,
- MICA IZJELICA, Vasina sestra,
- LAZA ŠTREBER, Vasin školski drug,
- MUTAVKO, , Vasin školski drug,
- DOBRA VILA, lik iz Vasinog sna.


Mjesto i vrijeme radnje:

Danas u maloj urbano sradini.

Scena:

Neuredna dječija soba. Stvari su svuda razbacane. Desno, uz zid je nespremljen krevet, lijevo, u pozadini, dvosjed, okrugli stolić i 3 stolice, a naprijed, lijevo, štafelaj sa platnom za slikanje okrenut bočno, tako da publika ne vidi šta Vaso slika. Naprijed, desno, vode vrata za dnevni boravak. Kada se zavjesa podigne, uz bučnu muziku, Vaso sav u umjetničkim pokretima nešto slika na platnu. Malo je umazan bojama po licu i radnom mantilu, a na glavi mu je nekakav umjetnički kačket.

1. p o j a v a
VASO, potom TETKA
TETKA (ulazi neprestano bezglasno pričajući, sa dva prsta i sa gađenjem diže Vasinu čarapu sa desne stolice, baca je na krevet i sjeda. Kada primjeti da je Vaso ne sluša, drekne): Vaso!!!
VASO (malo odsutno, ugasi kasetofon i ovlaš je pogleda, potom hladno): Da, tetka.
TETKA: Vaso, pa ti mene i ne slušaš?!
VASO: Da tetka?
TETKA: Vaso, lijenčino jedna! Lijepo sam ti rekla da spremiš ovaj svinjac, vidi na šta liči?! Isti si kao Marin Pero, a ona, guska debela, samo misli na svoju stražnjicu, jede li jede i ni na šta drugo i ne misli, ista je kao Stojadinka, komšinica odozdo. Svaki dan iz mesnice vuče li vuče i stalno nešto žvače i podriguje na kulen.
VASO: Da, tetka.
TETKA: A Dara se samo našminka, natracka svim bojama, utegne se i u šetnju. Briga nje da li ko u toj kući ima šta da jede. Njoj je samo važno da se dočepa kakvog oficira, dobro se uda, a za ostale baš je briga i još za sobom vuče onu jadnu Natašu. Dijete samo što je završilo školu i umjesto da gleda kako da se zaposli u ova teška vremena, ona se dala zjala prodavati. Sramota!
VASO: Da, tetka.
TETKA: Nego, Vaso, lijepo i pametno tetkino dijete, kako bi bilo da skokneš do prodavnice i kupiš svojoj Tetkici nešto slatkiša, vidi kako sam ti oslabila, sva sam se usukala, kao ona Mitrovica iz banke. Nema me pas za šta da ujede.
VASO: Ali, tetka, kud baš sad, kad sam ovako nadahnut. Zbog tebe nikad neću završiti ovu sliku.
TETKA: Dobro, de, a šta to slikaš svojoj tetkici, mogu li da vidim?
VASO: Ne! Znaš li onu staru izreku: Ne gledaj ono što ne možeš ni da vidiš?
TETKA: Vrlo mudro, vrlo mudro, lijepo tetkino dijete. Nije važno, ide tetka sama da nam kupi kakav slatkiš, samo malo da pregrizemo, a od ponedeljka ću opet na dijetu. Ja se toga strogo pridržavam, nisam kao ona Zdravka krivonoga, koja svaki drugi dan počinje sa novom dijetom, a u među vremenu ždere ko krava, Bože mi oprosti.
VASO: Da tetka.
TETKA: Ti, mili moj Vasenko samo radi, biće nešto od tebe... (krene pa bi, kao slučajno da baci pogled na Vasino platno, ali ga on tijelom sakrije)... Dobro, dobro, idem. (Ode)

2. p o j a v a
VASO, potom LAZA i MUTAVKO
VASO (sam): Ovo će biti moje najveće remek djelo. Svi će se otimati za moje slike. na panou ispred galerije, gdjeće biti postavljena moja prva izložba, pisat će velikim neonskim svjetlima: VASO PIKASO... Da, postat ću slavan... Onda će novinari tražiti moj intervju i na pitalje... (uzme kist kao mikrofon i zauzme pozu novinara, njegovog sagovornika, izvještačenim glasom)... Gospodine Vaso Pikaso, molim vas da za naše TV gledalište odate tajnu, kako ste uspjeli da otkrijete vaš neskrveni talenat?... (zatim se vrati na svoje mjesto podboči glavu i mudro)... Pa znate, taj fenomenalni kolorit fundemetalno apokalipstički i psihoadaptički u nadrealnom kolapsu paralelnih svjetova izlijeva se na platno pravo iz moje duše, njime nadahnujući moju poeziju... (vrati se na mjesto i u pozu novinara)... O, vi pišete i poeziju?... (kao slikar)... Da, naravno, samo u izuzetnim trenucima veseljenskog nadahnuća... Evo, na primjer, stihova koje ću upravo sada, za vas, spjevati:
Jedna koza s brzog voza
iskočila na glavačke
jer rogove svoje sure
stavila je naopačke...
LAZA (ulazi bučno sa Mutavkom): Pa, čovječe, ti si potpuno zaboravio na školu! Šta više toliko moluješ? Likovno nam je tek u srijedu?
VASO: Kakva škola? Šta je tebi? Ko na školu da misli kada sam upravo dobio svemirsku energiju i nadahnuće da stvaram. Čovječe, pa neću, vada, svoj talenat trošiti na nekakvu matematiku, fiziku i hemiju?!... Ja sam stvoren da stvaram!
LAZA: Stvorit će tebi Daždevak keca iz matiša. Danas je kontrolni, to znaš?...
VASO: Znam, ali ne hajem. Van Gog je sebi zbog slikarstva uho otkinuo, pa mogu i ja, valjda, da žrtvujem jednu matematiku.
MUTAVKO: Vaso, brate, šta lupaš? Hajde čovječe da vježbamo malo matematiku. Otkinuće mi matori glavu ako ne ispravim keca.
VASO: Vi štreberi vježbajte, ja stvaram!
LAZA: (Mutavku): Idemo, Mutavko, ovaj je ne uračunjiv.
MUTAVKO: (Vasi): Saberi se, Vaso. Knjigu u šake dok još nije kasno.
VASO: Šta je jedan kontrolni u poređenju sa slavom koja me čeka?
MUTAVKO: (Lazo): Upravu si, Lazo, on je nepopravljiv.
LAZO: Idemo. Nek ti je bog na pomoći, gospodine Pikaso... (odu)

3. p o j a v a
VASO, potom MICA
VASO (Za njima viče): Svako ide putem svoje sudbine. Moj put je ka slavi! Tako je zapisano i ja tako moram!... (hoće da slika pa zastane)... Šta da radim sa tom matematikom? Ako odem na čas kec mi ne gine, a ako ne odem, biće neopravdano!... (sjeti se krene ka telefonu)... Imam ideju. Vaso ti si genijalčina!... (bira brojeve)... Halo, da li je to škola?... Da, jeste, osnovna škola, pa ne idem valjda ja, to jest moj sin Vasa u srednju školu. Ko?... Ne nisam Vaso, ja sam moj to jest Vasin tata... Jeste, zato vas i zovem. Vaso danas ne može doći u školu, ima zapetljaj crijeva sa simptomima žutice... Da, hvala ...(spusti slušalicu)... Tako i to je sređeno!
MICA: (ulazi jedući veliki sendvič): Ćao, Vasilije, kako si?
VASO: Možeš mi biti sestra i sto puta, ali me tako od sada više ne možeš zvati!
MICA (proguta veliki zalogaj): "Je li? A zašto ako smijem pitati? Koliko ja znam tako ti piše u krštenici.
VASO: Zato što sam ja sada Vaso Pikaso.
MICA: Ni manje ni više? Pikaso, a?
VASO: Pikaso, jakako!
MICA: A zašto to?... (ponovo zagrize sendvič )... Baš me zanima.
VASO: Zato, draga moja Milice, jer sam ti umjetnik, a svako da bi bio umjetnik mora imati svoje umjetničko ime. Eto ja sam izabro ono koje se rimuje Vaso Pikaso.
MICA (jedva proguta zalogaj): Pa zašto nisi, kad je već zbog rime, izabrao: VASA PRAZNA KASA ili VASA TANAK KO KAJASA, to je manje poznato?
VASO: Ime mora da bude zvučno. Ime dovodi publiku, a radovi vode ka slavi... (zaneseno)... Moj put ka slavi je širom otvoren i popločan je zvijezdama.
MICA: (preko zalogaja): I meni su sve zvijezde pred očima ako ne jedem bar pet puta dnevno.
VASO: Pa i ne zovu te xabe Mica Izjelica.
MICA: Samo me ti tako zoveš i to iz zavisti.
VASO: Zavisti? Na čemu ja to tebi zavidim, života ti?... Pa valjda si ti meni zavidna na mom urođenom talentu za slikarstvo?
MICA: Zavidiš mi što mogu da jedem i što nisam puno izbirljiva, što se tiče tvog urođenog talenta, reći ću ti samo ovo: ti si nadaren samo da bježiš iz škole i da lažeš.
VASO: Put ka slavi je trnovit i čovjek mora ponekad da se koristi i neistinom, a neistina ne mora uvijek da bude laž.
MICA: Ma nemoj?!
VASO: Neistina je samo neistina, odnosno nije istina, a laž je laž.
MICA:To je isto. Ono što nije istina, ono je laž. Uostalom, da čujem, zbog čega DANAS ne ideš u školu? Je li opet napad slijepog crijeva ili virusna gripa?
VASO: Ne, ovaj... Danas ne idem u školu, jer su svi nastavnici bolesni.
MICA (s nevjericom): Baš svi?
VASO: Svi.
MICA (proguta zalogaj): Kako to, baš svi?
VASO: Baš svi, do jednoga. Jeli su neke sendviče sa šunkom, pa su svi dobili trčkavicu.
MICA (sa strahom gleda svoj sendvič): Sa šunkom?
VASO: Da, sa šunkom... Imaš li, možda, neki čudan osjećaj u stomaku?
MICA (opet bi da zagrize, ali se boji): Šališ se, zar ne?
VASO: Ne šalim se, stvarno.
MICA: Zašto uvijek sestra mora vjerovati bratu?... Eto, i sad si me prevario, a ja sam ti skoro povjerovala. I nije istina to za nastavnike, jer sam maločas srela nastavnicu iz srpskog, a i ona tvoja dva drugara, Lazu i Mutavka. Odoše u školu.
VASO: Kako možeš vjerovati sopstvenim očima? Laza Štreber se nikada ne odvaja od torbe sa knjigama, kažu da je nosi i u VC kada ide, a Mutavko je mutavko. On samo radi ono što i Lazo.
MICA: A nastavnica iz srpskog?
VASO: Ona je, ovaj... Ona je na dijeti pa nije jela taj sendvič.
MICA: Ti nisi Vaso Pikaso, ti si VASO LAŽOVČINA.
VASO (iznenađeno): A?!
MICA: I da znaš, sutra idem kod tvoje razrednice, reći ću joj da si živ i zdrav, ali lijen, a o svemu ovome ću pisati tati i mami, pa ćeš vidjeti šta će ti donijeti iz Švice.
VASO (prijeteći): Samo probaj, to će ti biti poslednji sendvič koji si u životu pojela.
MICA: Šta je, misliš da te se bojim? Bolje da se zoveš VASO KO KONJ KASO!
VASO: Šta si rekla?!
MICA: To što si čuo!
VASO (pojuri na Micu, a ona vrisne i bježeći oko stola ruši sve pred sobom): E, sad ću ti pokazati kako konj kasa, samo da te dohvatim...!

4. p o j a v a
TETKA i pređašnji

TETKA (ukoči se na vratima od iznenađenja): Ju, djeco, šta vam je?!... Vaso, dušo, zar svoju jadnu sestricu?!.. (uhvati ga, a on bi da krene)... Smiri se, dušo tetkina, šta ti je?
VASO: Ona me vrijeđa, bezobraznice jedna! Stalno me izaziva i daje mi ružna imena.
TETKA: Dobro, djeco, smirite se. Pa to nije lijepo, smijat će vam se svi susjedi. Hoćete da budete kao oni Kozići sa prvog ulaza? Stalno se tuku i svađaju, pa svi sa njima usta ispiraju! Najviše im se smije onaj Pero ispičutura, umjesto da prvo vidi svoje kćerke, balavice, koje živa mira u kući nemaju. Samo ulete u stan, bace knjige i odmah odjure na motorima sa onim drogerašima. Je l to hoćete?!
MICA: Tetka, ti bi stvarno trebala da povedeš malo više računa o ovom deranu. Nakupio je mnogo neopravdanih, a ocjene su mu kao sportska prognoza, sve jedinice i dvice.
TETKA: Ta nije to, valjda, istina, Vasice, srce tetkino mezimče?
VASO: Nije, tetka, tebe mi!
TETKA: Jakako da nije, a ti, zavidnice mala, bolje ti je prihvati se malo posla. Operi već jednom ono suđe!
MICA: Suđe sam davno oprala, ali bi ti njemu mogla reći da spremi već jednom ovu svoju sobu, vidi na šta liči! I vrag bi tu nogu slomio!
TETKA (važno): On je umjetnik, a umjetnici moraju svi biti malo neuredni i boemi. Je li tako Vaso, zlato tetkino?
MICA: Koji crni umjetnik?!
VASO: Jeste, tetkice, tako je. Ne mogu ja da rasipam svoj talenat na nekakve ženske poslove. Ja sam umjetnik i ja moram da stvaram.
TETKA: Tako je, milo moje djetešce. A ti, Milice dušo, kada Vaso ode u školu prihvati se posla i ti mu malo sredi ovu sobu. Ti si djevojčica, nije red da dječaci rade ženske poslove.
MICA: Pa, zar ne vidiš da on nije ni otišao u školu, već je davno trebao?!
TETKA (pogleda na sat): Stvarno, zar sam se toliko zadržala?... A samo sam malo stala sa Jelom piljarkom da joj saopštim saopštim novosti o njenoj zaovi, slatko se sirotica ismijala, a kako i ne bi, kada je ova svom mužu greškom napravila slatku krompiraču i slatku supu od gljiva. Djeca joj zamijenila natpise na teglama za so i šečer, mangupi mali, da bi li mangupi. A ona je meni, potom, ispričala kako su njeni susjedi, neki Uskokovići ili Poskokovići, ko bi ih sve znao, pravili palačinke pa im se ulje na šporetu zapalilo, svu su zgradu smradom zasmrdili, a ja sam, zatim, njoj ispričala...
MICA: Ali tetka!.. Reci već jednom Vasi da mora da ide u školu! Krajnje je vrijeme!
TETKA: Ajde, Vaso, čedo tetkino, spremaj se pa u školu, zakasnit ćeš.
VASO :Ali, već sam zakasnio. Kako ću sada da uđem u razred na pola časa?
TETKA: Pa šta fali, škola je tamo zbog đaka, a nisu đaci zbog škole. Nemoj ti meni kao onaj srećo LJeposavin, koji...
MICA: Tetka znamo tu priču. Potjeraj ga, vidiš da izbjegava da ode u školu.
TETKA: Idi, Vaso, sine, idi! A kada se vratiš tebi će tvoja tetka da ispriča sve novosti sa pijace, ima mnogo toga. Hajde sada, živ ti meni bio, hajde.
VASO: Ali tetka, danas sam bio toliko nadahnut za slikarstvo da knjigu ni pipnuo nisam. Kako ću sada u školu, a imam i knrolni iz matematike?! Ti ne bi voljela da dobijem jedinicu iz matematike, zar ne?"
TETKA: Naravno da ne bih, ali...
VASO: E, ako odem u školu, sigurno ću je dobiti!
MICA: A ovako će te najuriti iz škole zbog tolikih neopravdanih, pa ti sada vidi šta je gore.
VASO: Vodi ti računa o svojoj školi, a mene pusti na miru.
TETKA: Dobro, Vaso, onda nastavi danas da slikaš, pa ćeš sutra u školu i sve će biti u redu... Mico, dušo, dođi da ti ispričam šta sam čula za Perkovićku, nećeš mi vjerovati, ali je to živa istina. Ona je, znaš... (odu)
VASO (skoči kao da je upravo postigao koš): Jes!... Vaso, to!... To majstore! Vaso, ti si genijalčina!"

Uz glasnu muziku "od nekud" svjetla postanu sva u bojama i u pokretu. Vaso se prestraši i gleda svuda oko sebe. Iz pozadine do njega dolazi DOBRA VILA, on je ne primjećuje dok mu ne dođe sasvim blizu.

5. p o j a v a
VASO, DOBRA VILA
VASO: Ko... Ko si ti?... Otkud ste došli, kako?... Odakle?
DOBRA VILA: Ja sam Dobra Vila. Ovdje sam da bih te spasila.
VASO (prestrašeno): Me... mene spasila?... Od koga?... Od čega?...
DOBRA VILA: Od tebe samog.
VASO: Kako od mene? Ne razumijem.
DOBRA VILA: Gledam te već nekoliko dana, postaješ sve gori i gori. Prosto da čovjek ne povjeruje koliko si se izmjenio.
VASO: Kako?... Kako sam se to izmjenio?
DOBRA VILA: Postao si aljkav, bezobrazan i lažov.
VASO: Neću, majke mi... Neću više biti takav, dajem vam svoju čvrstu riječ.
DOBRA VILA: Kako da ti vjerujem? Kako, uopšte, lažovu može neko da vjeruje?
VASO: Evo, moja Dobra Vilo, kunem se! Popravit ću se odjednom! Neće me niko moći prepoznati, vidjećeš, stvarno!
DOBRA VILA: Ti, znaš, derane, da mi vile možemo da nagrađujemo, ali i da strogo kažnjavamo?
VASO: Znam, jasno mi je. Biću dobar, ma šta dobar, biću najbolji. Od sutra ću prati sve zube, ruke i noge redovo, učiću, sve ću slabe ispraviti.
DOBRA VILA: A ova soba, tvoja soba, šta ćemo sa njom?
VASO: Sredit ću je, odmah ću je srediti, kada ti, to jest vi odeš.
DOBRA VILA: Nemam ja vremena da se sa tobom zamajavam i da te redovo kontrolišem. Nisi mi ti jedina briga na svijetu. Ima još mangupa koje treba naučiti pameti. Nego, ovako ćemo mi lijepo: ja ti uvodim uslovne kazne. Slušaj me pažljivo. Kada prvi put nešto slažeš, oduzet će ti se desna ruka. Nećeš je moći pomjeriti, tako ni slikati ni pisati. Kada drugi put slažeš, ti ćeš tako početi da mucaš, da te niko neće moći ni slušati ni razumjeti. Jedva ćeš išta moći i da izgovoriš. Ali ako ti to ne bude dosta, pa slažeš i po treći put, tada ćeš sve vrijeme poskakivati i njakati kao magarac i nećeš moći nikako da se smiriš, jeli ti jasno?
VASO (prestrašeno): Jeste, da!
DOBRA VILA: Odlično, a sad počni da izvršavaš svoje obećanje koje si mi upravo dao.

Vila ode istim putem kojim je i došla, muzika i boje naglo nestanu.
6. p o j a v a
VASO, potom MICA
VASO (prene se, kao iz sna): Šta ovo bi?... Jesam li ja to budan sanjao ili mi je slava već počela da udara u glavu, pa sam malo šenuo?
MICA: Vasilije, zove te tetka Dača na ručak. Požuri da se ne ohladi.
VASO: Tetka Dača alapača! Ta ne prestaje da priča i sve živo ona istrača. Prava je alapača.
MICA: Nije lijepo da tako govoriš o njoj, Vaso. Ona nas hrani i pazi. Šta bi mi bez nje?
VASO: Kako šta bi? Bili bi, lijepo, sa tatom i mamom u Švicarskoj, ne bih išao u školu, mogao bih potpuno da se posvetim svom talentu, slikanju i nadahnuću... (počinje da sprema sobu)... a ovako, ovdje, samo trunem, a ona lijepe pare prima od naših iz Švice.
MICA: Ideš li na ručak ili ne?
VASO: Ne mogu, moram sobu da sredim.
MICA (prekrsti se): Hvalim te Bože! Nek sam i to doživjela, pa šta bude da bude!
VASO: Maločas mi je u posjeti bila Dobra Vila i sa njom sam napravio sporazum... (zastane i pogleda je)... Ne vjeruješ mi?
MICA: Što ti ne bih vjerovala, pa tebe su vile davno počele da nosaju!
VASO: Ne šalim se, stvarno!
MICA: Jesi li joj, barem, obećao da nećeš više lagati?
VASO (slika): Jesam, rekao sam joj da neću više lagati, a ja, u stvari, nikada nisam ni lagao. Nikada, nikoga nisam ni slagao, života mi!... (strese se, a desna mu ruka pade niz tijelo kao oduzeta, on iznenađeno i uplašeno)... Uh, pa ja ono nisam sanjao!
MICA (i ona ugleda to sa rukom): Jok, nisi slagao! Kako bi ti mogao lagati?! Interesuje me samo da li si ikada išta istinito izgovorio?!
VASO (tužno): Samo me ti zadirkuj i nemoj mi vjerovati, nema veze, doće maca na vratanca!
MICA: Ideš li na ručak ili ne?
VASO (brižno pogleda oduzetu ruku): Ne, ne mogu.
MICA: Kako hoćeš, ja te više ne mogu čekati, umirem od gladi.
VASO (ona odlazi): Počnite vi bez mene, brzo ću ja. Stići ću vas.

7. p o j a va
VASO, potom LAZA i MUTAVKO
VASO (lijevom rukom podiže pa potom pušta da padne oduzeta mu desna ruka): E, moj Vaso, sad si nadrljao. Stiže te prva Vilina kazna, kletva, šta li je već? Kako da ispravim grešku? Da se izvinem Mici? Ona to i onako ne bi shvatila. Šta da radim?
LAZA: Šta je Vaso Pikaso, ti ne dođe na matematiku? Nastavnik te, bogami, zapisao u svoju "crnu knjigu", a to nikako nije dobar znak, da znaš.
MUTAVKO: Ko u nju uđe, teško da će ikada da izađe.
VASO: Je li bio kontrolni iz matematike?
MUTAVKO: Nije, veli nastavnik da će sa kontrolnim čekati tebe.
VASO (ironično): Pa što čovjek nije lijepo rekao da ne može bez mene, ja bih odmah došao u školu?
LAZA: Poslala nas razrednica da vidimo šta je sa tobom i zbog čega nisi danas došao u školu?
VASO: I poslala baš vas dvojicu - Štrebera i Mutavka, a? Nije imala nikog pametnijeg?
MUTAVKO: Ja sam Vanja, a nadimak Mutavko si mi ti dao i to bez veze.
LAZA: I mene si nazvao Štreber i sada me svi u školi tako zovu.
MUTAVKO : Pa to Štreber i nije tako loše, ali kud mene, brate, tako nagrdi?
VASO: Zato, Mutavko, jer si pravi mutavko. Lijepo sam te zamolio da nastavnici iz hemije kažeš da ja trebam da te otpratim na stanicu, kako bi pomogli tvojoj tetki da prenese stvari do tvoje kuće, a ti ništa.
MUTAVKO: Pa nisam mogao kada mi je ona tetka i to jedina. Zna, valjda, žena, moja rođena tetka, da ja nemam drugu tetku.
VASO: Otkud sam ja to mogao znati?
MUTAVKO: Zašto me nisi pitao?
VASO: A kad si mi, potom, kod nje trebao da šapućeš hemiju, ti si zanijemio kao mutavko neki pravi.
MUTAVKO: Kako sam ti mogao šaputati tu lekciju kada je ni ja nisam znao? Reci, kako?"
VASO: Pa šta sad, ja trebam da ispaštam i tamo se preznojavam i stidim, zato što gospodin nije naučio lekciju?
LAZA: Šta napadaš čovjeka, mame ti?! Pa izvoli, gospodine, knjigu u šake.
VASO: Samo mi ti Štreberu nemoj ništa govoriti.
LAZA: Što sam štreber, je li zato što puno učim i šta je tu loše?
VASO: Puno?!... Ti to nazivaš puno? Pa ti, čovječe, ne ispuštaš knjigu iz ruku. Kada te zovem da se jurimo, ti učiš. Kada te zovem da idemo u kino, ti učiš, štrebaš. I jesi pravi Štreber, da znaš!

8. p o j a v a
TETKA i pređašnji
TETKA (unosi sokove): Evo malo da se zasladite, momčići.
LAZA i MUTAVKO (uglas): Hvala, tetka Dačo.
TETKA: Neće vama tetka Dača da smeta.
LAZA i MUTAVKO (uglas): Ne smetate, tetka Dačo.
VASO: Tetka Dača pravi najbolje kolače na svijetu i okolini, to jest, najbolje na cijeloj zemaljskoj okrugli i okolini!
TETKA (zabrinuto gleda u njegovu oduzetu ruku): Vaso, sine, šta ti je to sa rukom? Kao da je oduzeta, Bože mi oprosti?!
LAZA i MUTAVKO (uglas): Vidi, stvarno!
VASO (malo zbunjen): Ma ništa... Malo je odmaram!
MUTAVKO: Svašta.
TETKA: Odmaraš?...(sa čuđenjem)... Kako to misliš, odmaraš?
VASO: Tako, lijepo, odmaram je, jer u njoj se krije sav moj talenat za slikanje. NJu, svoju zlatnu desnicu sam poštedio od svih ostalih nevažnih radnji.
LAZA: E, Vaso, Vaso, šta još nećeš izmisliti?!
TETKA (s olakšanjem): Ako, Vaso, ako. Samo ti nju, sine odmaraj... (dječacima)... A vi, momčići, kako ste? Šta ima u školi?
LAZA : Ništa posebno, tetka Dačo, učimo.
TETKA : I treba da učite, učenje je pola zdravlja, što je rekao neki naučnik.
MUTAVKO: Ma, poslala nas razredna do Vase, da vidimo...
VASO (udari ga nogom ispod stola): ... Zapravo, jako je interesuje moje slikarstvo, pa ih je poslala da vide kako napredujem...(strese se, pa s mukom nastavi mucajući)... tttaačniiije, ooona... Uf!... Kakakakaži Mumumutavtavko, ttto jest ttti Lalalazooo.
TETKA (prestrašeno): Iju, drago tetkino dijete, šta ti bi odjednom?
LAZA : Da zovemo doktora?
VASO: Nininitreba... Nininije ttto niiiiššštaa.
MUTAVKO: Bogami, Vaso, kako ništa? Pa ti, eto, omutavi na prečac!
LAZA: Rugala se ruga, pa joj bila druga!
TETKA (daje Vasi sok): Evo, Vasice moj mili, popij malo soka!
LAZA (dok Vaso pokušava da pije): Da mi, tetka Dačo, ipak pozovemo ljekara? Vidite, prvo ta ruka, pa sada ovo silno mucanje, to ne može nikako na dobro izaći.
MUTAVKO: Ili je to, možda, čak i za ludnicu!?
VASA (prsne sok po njima): Nininitretreba... JJJa sasamo hohoću da kakakažem... uuu stvastvari... uf!...Mimimimi...
TETKA: Shvatam, hoćeš da zovem Micu, sestricu tvoju?!... Odmah, Vaso moj lijepi... (pođe desno)... Odmah!
MUTAVKO: 'Ajd što omutavi, u redu, ali što me okupa?!
TETKA (viče na vratima): Mico!
LAZA: Stvarno, Vaso to ti nije fazon!
TETKA (viče): Mico, dušo, dođi brzo ovamo!... (priđe Vasi)... Nemoj dijete drago da se uzbuđuješ, sad će Mica... Joj, ovako se i komšija Simo razmucao pa ga je teško razumjeti šta priča. Kad taj počne da kokoće i dodoće, možeš komotno kafu samljeti, skuhati i popiti, dok on ne izgovori jednu jedinu rečenicu.
VASO : Teteteka, kakaka... reci Mimimici, kokoko...
MUTAVKO: Bogami, Lazo, ovaj se raskokodakao kao da će sada snijeti jaje!
VASO (hoće da ga udari knjigom): Da da da daću...
TETKA: Dobro, djeco, smirite se. A vas dvojica, nemojte mu na muku pristajati.

9. p o j a v a
MICA i pređašnji
MICA (ulazi sa metlom u ruci ): Zvala si me, tetka?
VASO (Mici sa mukom): Mimico, rerere... kaži... tet... tet... tetki zza dobdobdobru Bilbilbilu.
MICA (sa čuđenjem): Šta bi ovome?
LAZ: Omutavi i zamuca na prečac.
TETKA: O čemu on to trabunja, zlato tetkino... Da li ga Mico, sine, šta razumiješ?
MICA : Ako sam ga dobro razumjela, želi da vam ispriča još jednu njegovu glupost.
VASO: Nininije glugluposssst, ttto je istististina, majk majk majk, tetke mi!
TETKA : Pile tetkino.
LAZO: Sve je kod njega istina.
TETKA: Dobro, Vaso sine, smiri se. Zna tvoja tetkica da si ti dobro i pametno dijete... (Mici)... Pričaj, šta čekaš?!
MICA: Maločas mi je ispričao kako ga je, navodno, posjetila nekakva Dobra Vila. Lijepo su se, veli, ispričali, porazgovarali. I još kaže da je sa njom napravio nekakav sporazum.
MUTAVKO: Uh, ala taj zna da slaže!
LAZA: Stoprocentno!
TETKA: Dobra Vila?!... Vaso, sine, je li to istina?
VASO: Jejejeste da, stvastvastvarno.
MICA: Još mi je rekao kako joj je obećao da više neće lagati, a onda mu se oduzela desna ruka. Najedanput oduzela!
TETKA: Ju! Ne daj mi Bože, pa to su vraxbine!... Da ti nije, mili moj Vesenko, nešto podmetnula ona Jaca vještica iz suterena. Ona, kažu, to dobro zna da radi. Vele da je tako jedanput i Žiki pivopiji namjestila nekakvu vraxbinu, gatku, šta li, pa jadan čovjek više ništa ne može da pije, nego samo pivo.
VASO: Ka ka ka... rekao sasam jjoj... stvastvastvarno ddda nenenećććuu...
TETKA: Dobro, Vasice, dobro... Možda si ti to samo sanjao...Možda si se suviše iscrpio slikajući, pa te to sada snašlo, što te je snašlo!?
MUTAVKO: Hoće to, hoće.
LAZO: Idemo mi, tetka Dačo, da ovdje više ne smetamo.
TETKA: Hajte, djeco, mili moji. Ostavite ga sada na miru, neka se malo odmori. Ti Mico idi i donesi mu malo supice da jede, to će mu valjati.
MICA: Dobro, tetka.
TETKA : A ja odoh do Jace vještice da vidim da mu nekako skine te čini.
VASO: Ninini netnet... reba.
LAZO: Idemo, Mutavko, ionako smo se već morali vratiti na čas razrednoj.
MUTAVKO: Reči ćemo joj šta se dogodilo, a poslije škole ćemo doći da te obiđemo. Veoma me interesuje kako će se ovo završiti.
LAZA: I mene, svakako.
MICA: Jao što će da bude smijurija u razredu kada im ispričate!
VASO: Nemnemnemojte molmolmolimmmvaaas...rererecite da imimimam temptemperaeratuturu."
TETKA (Stavi mu ruku na čelo): Temperaturu?! Pa ti Vaso nemaš temperaturu. Čini mi se čak i da se hladiš, gluho bilo!
LAZA: Kako brzo izbacuje laži, smiješan je torpedo.
VASO: Imimimam tettetteka, stvastvastvarno.
MICA : Ovaj i mucav ne prestaje da laže!
VASO (strese se, skoči i počne da njače i skače kao magarac svuda po sobi): Ia!... Ia!
TETKA (prestrašeno): Vaso, šta ti bi?!
VASO : Slikarstvo!
LAZA : Ovaj je otkačio stoprocentno!
VASO : ...Škola!...
MUTAVKO: Odlijepio, mame mi!
VASO : ...Slava!...
TETKA: Vaso, sine, smiri se! Šta ti je?...
VASO: ...Lagati!
TETKA : Vaso, lijepo tetkino dijete! Vasice, ne skači kao da si magarac, Bože mi oprosti!
VASO: ...Lagati!...
MICA: Da zovemo, tetka, hitnu pomoć ili još bolje ludnicu?!
VASO : ...Vaso Pikaso!...
TETKA: Ma kakvu ludnicu, jezik pregrizla!? Djeco, hvatajte ga!
VASO: ...Mica izjelica...
MICA: Ludnicu, nego šta! Neka dođu i stave mu luđačku košulju!
VASO: ...Lazo Štreber!...
TETKA: Ti i ja, Mico, ćemo poslije razgovarati, samo da ovoga smirim!
VASO: ...Mutavko!...Tetka Dača alapača!...
TETKA: Ju, zar ja alapača, sram te bilo!... (uzme metlu od Mice i pokušava da udari VASU koji sve vrijeme skače )... Sada ću ja tebi pokazati ko je alapača, samo da te dohvatim!
VASO (kada ga tetka udari metlom po leđima stane, normalnim glaso,): Nemoj tetka, nemoj slatka moja tetkice.
TETKA: Zašto nemoj?
VASO: Pa znaš da me boli!
TETKA: I treba da te boli, magarčino jedna bezobrazna!
VASO: Biću dobar, biću stvarno dobar. Nikada više neću lagati.
TETKA: Obećavaš?
VASO: Neću, tetka, tebe mi...(ode do kreveta i uzme svoju torbu za školu pošto je prethodno skinuo radni mantil)... Lazo, Vanja, idemo u školu. Sve ću priznati razrednoj pa šta bude da bude... Doviđenja tetka!...Ćao Mico!

Vaso a za njim Lazo i Mutavko izjure, a tetka prebacivši ruku preko Micinog ramena, a metlu preko svoga gleda za njima.

Z A V J E S A
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 11 gostiju