Zoran Ćosić - Uplakana Katarina

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Zoran Ćosić - Uplakana Katarina

Post od branko »

Zoran Ćosić

Uplakana Katarina


ZOVU ME - AMBROZIJE HROMI... JA IZMIŠLJAM PRIČE. ZA OVU, KOJU ĆU VAM SADA ISPRIČATI, MOJI PRIJATELJI KAŽU DA JE NAJLEPŠA...

JUNACI MOJE PRIČE SU SASVIM OBIČNI LJUDI:

KONSTANTIN - kapetan broda, otac uplakane Katarine, strog ali pravičan;
KATARINA - devojka laka na suzi, kći kapetana Konstantina, zaljubljen u lepe stihove, ne sluti šta je čeka na sledećim stranicama;
TIMOTIJE - brodski momak na Konstantinovoj lađi, pomalo neopretan reklo bi se, ludo zaljubljen Katarinu;
ŽILE - najjači čovek na prostoru sedam okolnih mora, avanturista, boem, neodoljivi ljubavnik, jednom rečju - persona;

1.

KADA SAM TOG AVGUSTOVSKOG JUTRA STIGAO U NAJLEPŠU LUKU NA PROSTORU SEDAM OKOLNIH MORA UGLEDAO SAM KAPETANA KONSTANTINA KAKO SE SA PALUBE SVOG BRODA OBRAĆA OKUPLJENOM NARODU:

KONSTANTIN

Svako ko je jakih ruku
i uspravan ima hod
ništa ne sme da premišlja
- već nek dođe na moj brod!

Ko je željan na pučini
nebeski da gleda svod,
nek spakuje brzo stvari
- pa nek dođe na moj brod!

Sunce, vetar, munje, kiša,
i ostale morske čari...
Ajd, narode, sad navali,
meni trebaju mornari!


Da li ima zainteresovanih, časni skupe? Ne čujem dobro! Ima li ili nema?! U redu! Polako, molim vas! Samo bez guranja! U ime Ministarstva mornarice naređujem da svi koji su željni tvrdog mornarskog hleba stanu u red radi polaganja prijemnog ispita! Slušaj pažljivo i odgovaraj na postavljena pitanja!

Pitanje prvo: Za pravog mornara,
to zna svaki stvor,
najvažnija stvar je
moći napraviti - ?

Vrlo dobro! Vrlo dobro! Slušaj dalje! Drugo pitanje:
Zamislite: duva vetar
(al je vreme vedro!)...
Da bi naš brod krenuo
njemu treba - ?

Sjajno! Evo sad i trećeg pitanja:
Na pučini crnoj
važi staro geslo:
Ako nema vetra
upotrebi - ?


Pa ovo je fenomenalno!... Ja, čuveni kapetan Konstantin, konstatujem da ste svi primljeni kao posada na moj brod! Ali, da biste postali pravi mornari, morate prvo položiti zakletvu! Posado: Na noge! Posado mirno! Ponavljaj za mnom:

NEKA ME STO ALA PROŽDERE
NA DNU TAMNIH, ZLIH DUBINA
IZDAM LI SVOJE DRUGOVE MORNARE
I NAŠEG KAPETANA KONSTANTINA!

E, tako, Sad ste, tako mi mojih sedih brkova, postali pravi mornari. Timotije! Timotije! Timotije!
TIMOTIJE Na zapovest, poštovani kapetane!
KONSTANTIN Da li je sve spremno za polazak,
TIMOTIJE Jeste, kapetane.
KONSTANTIN Onda ne smemo časiti ni časa. Kako stojimo sa vetrom?
TIMOTIJE Vetar je veoma povoljan, kapetane.
KONSTANTIN Onda - dižimo jedra! Posado, na palubu da pozdravimo ovaj narod koji se okupio u luci da nas isprati na dalek put. Posado! Pozrav!

ODNEKUD SE ZAČULA MUZIKA... ČLANOVI POSADE SU SA PALUBE UPUĆIVALI MORNARSKE POZDRAVE OKUPLJENOM NARODU. KAPETAN KONSTANTIN JE PONOSITO ODMAHIVAO U PRAVCU ODUŠEVLJENE GOMILE. BRODSKI MOMAK TIMOTIJE STAJAO JE SA METLOM U STAVU MIRNO USPRAVAN I DOSTOJANSTVEN, A KAPETANOVA KĆI KATARINA MAHALA JE BELOM MARAMICOM NATOPLJENOM SUZAMA. BROD JE POSTAJAO SVE MANJI DOK KONAČNO NIJE NESTAO SA HORIZONTA...

2.

LAĐA JE LAGANO PLOVILA PO MIRNOJ POVRŠINI MORA. PADALA JE NOĆ. NA PALUBI JE STAJAO KAPETAN KONSTANTIN ZAGLEDAN U PUČINU. NEKO VREME VLADALA JE POTPUNA TIŠINA, A ONDA SE RAZLEGAO NJEGOV PRIJATAN GLAS

KONSTANTIN

More je duboko,
nebo je visoko,
i pučinom plovi barka....

Luka je daleko,
a sunce pripeklo
- baš je ova klima žarka....

Nigde nikoga miljama okolo u širinu, dužinu, visinu i dubinu. Kad bi se bar pojavio kakav gusarski brodić - tako bih rado protegao mišiće. (začuju se jecaji.) Šta li se to čuje? Odakle dolaze ovi čudni zvuci? Pa to je iz pravca u kom se nalazi sobičak moje drage kćeri. Kajo! Kajo, dušo! (Katarina ulazi uplakana.) Šta se dešava s tobom? Kajo, srce, pa ti plačeš!
KATARINA O, tatice, dragi tatice!
KONSTANTIN Da li te je neko dirao, draga moja kćeri?
KATARINA O , tatice, pročitala sam jednu pesmicu koja me je jako rastužila.
KONSTANTIN O, Kajo, Kajo, od kada govorim da ne traćiš vreme na te gluposti! Ko je još imao vajde od čitanja? Narediću Timotiju da spali sve knjige koje se nalaze na brodu, a ako to ne bude dovoljno - spaliću čitav brod!
KATARINA O, tatice, dragi tatice, molim te da čuješ ovu pesmicu.
KONSTANTIN Ne, ne i ne!
KATARINA Ali, tatice, molim te...
KONSTANTIN Ja sam karakteran čovek i kažem ti poslednji put - ne! (Katarina brizne u plač.) Dobro, dobro... 'Ajde, pročitaj.
KATARINA (Čita)

"Na orošen beli ljiljan
(promenivši letu pravac),
spustiše se buba-mara
i njen suprug buba-marac.

Beli ljiljan htede biti
od pomoći divnom paru,
pa on gurnu buba-marca
da poljubi buba-maru.

Od ljubavi opijene,
umorne od dugog leta,
neopreznog vetra dašak
- tad obori s cveta!

U gustišu poljskog bilja
jedno drugo izgubiše...


(Šmrca.) Lutali su... 'al se nisu mogli naći... nikad više... (Katarina stade da rida.)
KONSTANTIN Ne, ne, Kajo, pile moje, čedo moja draga! Ne smemo se tek tako prepustiti tamnim raspoloženjima! Šta bi od nas bilo kad bismo po čitav bogovetni dan samo plakali i plakali? Smiri se, lutko moja... Šta kažeš na ovu pesmicu?

Mene zovu - Lepi Čova,
I mnoge me cure ljube
Sve na meni dobro stoji
Samo imam krive zube...

Je li tako da ne smeta
to što sam po glavi bos?
Uši što su ko u slona,
i što imam velik nos?

Baš su fini moji prsti
k'o u orla što su kandže,
a kožami tako meka
kao kora od narandže.

Od lepote prslo mi je ogledalo,
to je za me strašna kazna...
Ne gledaj me tako jako
lepota je neprelazna!"

(Kapetan Konstantin se gromoglasno nasmeja, ali njegov smeh naglo zamre pred ledenim Katarinim licem. Ona potom opet brizne u plač!)
Timotije! Timotije! Timotije! (Timotije utrči) Gde si do sad?!
TIMOTIJE Gospodine kapetane, čitao sam u potbalublju,
KŠSTANTIN O, zar i ti, sine Timotije? Ništa ne govori, samo ćuti i slušaj dok ti se nešto drugo ne naredi... Vidi, sine Timo, ovaj... imam izvestan problemčić... Naime, moje malo pile, moja mala Katarina se rastužila čitajući neku pesmicu i plače li plače... Pa sam... ovaj... mislio da joj ti i ja otpevamo onu našu... znaš na koju mislim... lolo jedna... ti znaš kad smo se napili sa onim curama...
TIMOTIJE Kapetane, samo da trknem po gitaru.
KONSTANTIN Kajo kćeri, slušaj pažljivo!
KONSTANTIN I TIMOTIJE (Pevaju)

O-ho-ho-o-ho-ho-o-ho-ho-ho...
Osetim sinoć da me u mraku
giliče nešto po stomaku.
O-ho-ho-ho šta li je to?
Al mesec zašo za oblak
i ne vidim šta je jer je mrak.
E-he-he-heh
slama me smeh!
Al otkrih bozo nisam slep
u ruci držah od mačke rep.
Ohohoho to li je to!"

KATARINA O, kako je sveto tužno!
KONSTANTIN O ne, poludeću zbog ovoga! Timotije, ja sam očajan, ja više ne znam šta da radim! Ja sam jedan nesrećan roditelj!
TIMOTIJE Kapetane... (Šapne mu nešto na uvo.)
KONSTANTIN Tako je, Timotije, diko moja, ako to ne upali ništa neće! Kćeri moja, pripremi se za navalu smeha koja će uskoro nastupiti! Naime, nas dvojica odigraćemo za tebe, sunašce moje milo, scenu dvoboja iz komada "GROZNI GUSTAV TREĆI" čuvenog moreplovca i pesnika Šeks Pira! Ja ću nastupiti u naslovnoj ulozi, a Timotije će biti ni manje ni više no Vitez Plamenko! Tišinu molim!
KONSTANTIN kao GROZNI GUSTAV TREĆI
Obična si ništarija
smrdljiva k'o kakav tvor,
tvojom lepom plavom glavom
ukrasiću beli dvor!
TIMOTIJE kao VITEZ PLAMENKO
Šta to reče ne čuh dobro...
U ušima imam vunu!
O kej sad ću da ti zbacim
zarđalu s glave krunu!
KONSTANTIN kao GROZNI GUSTAV TREĆI
Maniri su tvoji prosti,
i ton ti je vrlo loš!
Zbog takvoga ponašanja
probiću ti grudni koš!
TIMOTIJE kao VITEZ PLAMENKO
Postoji li neko biće
da za tobom pusti suzu,
jer ću svojim oštrim mačem
raspariti tvoju guzu!
KONSTANTIN kao GROZNI GUSTAV TREĆI
Moje zveri raduju se
tako lepim darovima,
jer će tvoje truplo biti
servirano lavovima!
TIMOTIJE kao VITEZ PAAMENKO
Među ovim divnim svetom
za te takvog nema mesta.
Ispunjavam sudbe zalog:
u zatvor te vodim smesta!

KRAJ OBOG ŠEKS PIROVOG IGROKAZA DOČEKAN JE U POŠUNOJ TIŠINI. KONSTANINOV I TIMOTIJEV POGLED ZAUSTAVIO SE NA KATARININOM LICU KOJE JE IZ OSMEHA POLAKO, ALI SASVIM SIGURNO PRELAZIO U PLAČ. NAPETOST JE POSTAJALA NEPODNOŠLJIVA....

KATARINA O, kako je život grozan!
(Katarina istrči napolje.Konstantin i Timotije otprate njen odlazak, zatim se pogledaju i na kraju i oni briznu u plač.)

KONSTANTIN
Ja ovo više ne mogu da podnesem. Propao sam Timotije, ovog trenutka sam odlučio - ubiću se! Ne, nemoj da me odvraćaš. Sve što imaš da kažeš, reci na mom grobu. Idem da skočim u more, da me poklope crni talasi. Iza mene će ostati samo jedno obično; prozaično – buć! Sećaj me se po lepim stvarima, dragi moj Timotije! (Odlazeći.) Adie! Adie! Adie!

ALI NAJEDNOM... ZAČUO SE TRESAK!

KONSTANTIN Timotije, skok u vodu odložen. Udario sam glavom o veslo. Odoh da se negde onesvestim... (Otetura. Timotije ostane sam. Stavi ruku na grudi.)
TIMOTIJE

Probada me nešto ovde,
svakog časa sve je jače...
O, kako sam ja nesrećan
Katarina kad zaplače.

Šta je razlog mome jadu
nešto drugo uvek slažem...
Katarinu volim strasno,
ali ne smem da joj kažem.

Šta da radim, šta da činim?
Da l' joj reći il' ne reći?
Svakog časa, svakog trena
bol je jači, bol je veći.


U TOM TRENUTKU MESEC ZAĐE I PUČINOM ZAVLADA POTPUNI MRAK.

3.

ISTE NOĆI U POTPALUBLJU

KONSTANTIN Uh, kako boli... Sve sam zvezde ugledao. Da mi je samo jednu čašicu ruma da popijem, ih.... kako bi odmah sve postalo drugačije... (Na krevetu spava njegova jedinica Katarina. On ustane od
stola i priđe da je pokrije.) E, Kajo, Kajo...Tri dana ne prestaješ da roniš suze. Da ti samo znaš kako se meni srce cepa kad te vidim da plačeš. Sve bih dao za samo jedan tovj osmeh. Dao bih ono što najviše volim ovaj divni brod - samo da te vidim kako se smešiš. Kad si se rodila rešio sam da od tebe napravim pravu mornarčinu, pa sam te od malih nogu učio kako se prave čvorovi, oblačio te u muška odela, terao te da piješ rum po lučkim kafančinama, da se biješ sa decom drugih morskih vukova. Tek sad vidim da sam pogrešio... E, kako si samo porasla... taman za udaju... Udaju?! Da li sam ja to rekao udaju?! Da, to bi bilo reššenje! He-he-he... Mojoj maloj Katarini je poteban muž! Da! Muž! Timotije! Muž! Timotije!
TIMOTIJE (Izleti iz svoje kabine.) Na službi kapetane!
KONSTANTIN (Poljubi ga.) Timotije, našao sam rešenje! Udaću Katarinu! (Timotije se obeuti.)
KONSTANTIN Šta ti je, Timotije? Neću tebe da udajem nego nju!
TIMOTIJE Ali, kapetane...
KONSTANTIN Nema tu ništa ali, dragi moj. Čim svane objaviću da tražim muža za svoju jedinicu Katarinu.
TIMOTIJE Ali, šta ako ona ne želi?
KONSTANTIN I ćeš se zato pobrinuti, sine Timotije. Idi kod nje i ubedi je da treba da se uda... Ti ćeš to umeti bolje od mene... Pa ti si joj kao najbolja drugarica... Ajde, jade... Otiđi do nje, a ja ći da smislim još neke pojedanosti, pa ćemo se sresti za pola sata na ovom istom meotu... Brzo, brzo... (Ode)
TIMOTIJE

Tek sad ne znam šta da radim
- prilika se gadna pruža...
Zar ja moram taj da budem
Što će Kaji naći muža?

U dubinu dal' da skočim?
Da pobegnem ima l' kuda?
Zar ja Kaću da ubedim
za drugoga da se uda?

Na muke sam teške stavljen,
ko zna šta će sa mnom biti?
Al', pred lepom Katarinom
tajnu svoju moram kriti...


ON POLAKO I PAŽLJIVO ULAZI U KABINU U KOJOJ SPAVA KATARINA, ALI POŠTO JE TAMO MRAČNO KAO U NAJMRAČNIJIM DUBINAMA, TIMOTIJE SE SAPLETE O NEŠTO NEVIDLJIVO NEVIDLJIVIJE OD NAJNEVIDLJIVIJE NEBIDLJIVOSTI I NAPRAVI STRAŠNU BUKU OD KOJE KATARINA POSTADE BUDNA...

KATARINA Ko.... ko je to..
TIMOTIJE O... op.... oprostite...
KATARINA To si ti, Timotije? Šta radiš u ovo doba noći budan?
TIMOTIJE Ne mogu da spavam... u stvari... kapetan me poslao po cigarete.
KATARINA On puši lulu, Timotije...
TIMOTIJE U stvari, hoću da kažem...
KATARINA Nije važno... I baš je dobro što si tu. Moram nekom da ispričam svoj san. Sedi... Sanjala sam da se udajem, mili moj Timotije. I bila sam tako srećna da sam rešila udaću se čim se probudim! Samo, ne smem to da ispričam tati, znaš kako je prgav, plašim se da bi se mogao naljutiti. A meni je ovde već postalo dosadno, samoj sa svom ovom posadom. Jedino volim sa tobom da razgovaram i da čitam svoje knjige... Ali, kad bi ti mogao da mi pomogneš, pa da ga ispitaš onako izokola, da vidimo kako će reagovati...
TIMOTIJE Ali, ja... (Katarina hoće da zaplače.) Mislim... kad bi... (Katarina počne da plače.) Dobro, pristajem...
KATARINA E, baš si srce. Znači napravićemo sve nalik na jednu priču koju sam pročitala pre neki dan... Organizovaćemo viteški turnir, čiji će pobednik postati moj muž. A kao miraz dobiće tatin čuveni brod. Je l ti se dopada?
TIMOTIJE Da... da.... Dopada mi se...
KATARINA Timotije, ti sad idi kod tate, a ja ću da smislim još neke detalje, pa ćemo se posle ponovo naći ovde da vidimo šta je bilo! (Ona ga izgura napolje. Ulazi Kapetan Konstantin.)
KONSTANTIN Smislio sam, Timotije!!! Objaviću da tražim muža za svoju kćer jedinicu, te stoga organizujem viteško nadmetanje čiji će pobednik postati moj zet. A kao miraz dajem svoj čuveni brod! (Timotiju kao da nije dobro.) Šta ti je, Timotije?
TIMOTIJE Ni... ništa...
KONSTANTIN Jesi li bio kod Katarine?
TIMOTIJE D... d... da...
KONSTANTIN I šta ti je rekla?
TIMOTIJE Rekla je...
KONSTANTIN Šta?
TIMOTIJE Rekla je...
(Katarina utrči.)
KATARINA Timotije, smislila sam!
KONSTANTIN Katarina!
KATARINA Tata! (Timotije padne u nesvest.)
KATARINA I KONSTANTIN Timotije!
KONSTANTIN Brzo..vode, treba mu vazduha...
KATARINA Tata...
KONSTANTIN Kajo, dušo, pomozi...
KATARINA Tata... imam nešto da ti kažem...
KONSTANTIN (Hvata Timotija za ramena.) Posle... posle...
KATARINA Tata, ja hoću da se udam! (Konstantin ispusti Timotija.)
KONSTANTIN Š... šta...
KATARINA Hoću da se udam!
KONSTANTIN Ma je l moguće? (Gleda Katarinu i počne da plače.)
KATARINA Tata, ti pristaješ?
KONSTANTIN Pristajem...
KATARINA Pa zašto onda plačeš?
KONSTANTIN Od sreće, kćeri moja, od sreće... (Timotije diže glavu i gleda oko sebe.) Timotije! Udaje se Katarina! Je l' ti bolje sada?
TIMOTIJE Jeste, kapetane... (Reče i pade ponovo u nesvest.)
KATARINA I KONSTANTIN Šta mu bi? (Pogedaju u Timotija, i slegnu ramenima.) Nemamo pojma...

KLIK

4.

ZA TO VREME, NA DRUGOM KRAJU SVETA...


ŽILE
Mlekom su me svojim
napojile vile,
dale mi lepotu,
nazvale me Žile...

Mišice su moje
tvrde kao stene;
Da li ima nekog
jačega od mene?

Da li ima ko se
uplašio nije
da izađe amo
sa mnom da si bije?

Upozorit moram,
i to s pola glasa:
koga ja udarim
tome nema spasa!

Iskren želim biti,
neću da vas lažem,
za doručak nekog
moraću da smažem!

Kosti lomim,
zube vadim,
i još trista čuda radim!


ALI ODJEDNOM KAO DA GA JE NEŠTO BACILO U NAJUDALJENIJE ĆOŠKOVE NJEGOVE SUROVE DUŠE

ŽILE
Moj život je postao tužna priča... Okružen sam kukavicama. Nema izazova. Nema broda kojeg nisam opljačkao i potopio, nema ni jedne luke na ovom šugavom svetu koju nisam opustošio, na svojim plovidbama nem, ah, ni jedne žene koja nije noć provela u momr naručju... Ja više nemam šta da osvajam... Preostaje mi da svoj mladi život skončam jednim skokom u more. (Skida se u kupaći kostim i plače) Gusar Žile odlazi u smrt! Odlazi u istoriju! Zbogom!

ALI U TOM TRENUTKU DO ŽILETA JE DOLETEO JEDAN NAMA VRLO DOBRO POZNAT GLAS...

ČUJTE I POČUJTE! KAPETAN KONSTANTIN DAĆE SVOJU KĆER ZA ŽENU ONOME KO POBEDI NA VITEŠKOM TURNIRU KOJI SE PRIREĐUJE NJOJ U ČAST! POVRH TOGA, KAO MIRAZ, POBEDNIK ĆE DOBITI I KAPETANOV ČUVENI BROD!!! ROK ZA PRIJAVLJIVANJE JE PETAK U PODNE!!! ČUJTE I POČUJTE!!!

ŽILE Da li me to uši varaju ili sam dobro čuo: Uplakana kćer Kapetana Konstantina, Katarina, se udaje... O, nebesa blaga, recite mi da li sanjam? Ako sam budan onda sam spašen! Moj život bi ponovo imao smisla! Kapetane Konstantine vi i ne slutite da ste spasli jedan mlad život! Sada sam ponovo onaj stari! Uplakana Katarina će biti moja žena! Ja sam zaljubljen! Ja sam zaljubljen! Ja sam zaljubljen!

GASI SVETLO, BRE!

5.

DOŠLO JE I PODNE TOGA PETKA... KATARINA JE SEDELA ZA STOLOM, KAPETAN KONSTANTIN NERVOZNO ŠETKAO PO PALUBI, A TIMOTIJE SE MOTAO OKOLO I RADIO SVAKODNEVNE BRODSKE POSLOVE.

KONSTANTIN Šta je ovo, kćeri moja? Nikoga nema da se prijavi. Još koji minut i moraćemo da završavamo... (Katarina počne da plače) Nemoj plakati, draga moja Katarina... Timotije, sine, donesi joj malo vode. Ne mogu da shvatim u čemu je problem. Zar baš nikome nije stalo do ruke jedne lepotice i do takvog broda kao što je moj čuveni brod? (Začuje se kucanje)
KATARINA Neko lupa!
KONSTANTIN Neko lupa!
TIMOTIJE Neko lupa! (Ulazi Žile. Kad ugleda Katarinu klekne.)
ŽILE

Ceo život sanjao sam
baš ovako divan cvet;
U traženju pomenutog
obišo sam čitav svet.

Đonove sam izgulio
tražeć gde se cvetić krije...
Mnoga cveća miriso sam,
sreće nikad bilo nije.

Ali svanu ovaj danak
što mi s duše sav jad spere...
Ja pronađoh cvetić divni
koga dođoh da uberem.


Ja sam strašni gusar Žile, madam... (LJubi je u ruku) Drago mi je... Kapetane Kontantine, prijavljujem se za takmičenje i ako treba spreman sam da izložim svoj životopis.
KONSTANTIN O, nije potrebno, mladiću... Vaše ime je dobro poznato na ovim prostorima...
ŽILE Kapetane, da počnemo! Nemam vremena za bacanje. Dajte te kandidate da ih porazbijam, pa da idem dalje!
KONSTANTIN O, gospodine Žile, imamo jedan problemčić... Mi, ovaj, nemamo drugih kandidata... zapravo, vi ste jedini do sada prijavljeni. I ako u roku od jednog minuta ne dođe još neko od takmičenja neće biti ništa. Nadam se da se nećete ljutiti zbog prevaljenog puta...
ŽILE Sto mu ajkula! Zar neko tako da nasamari strašnog gusara Žileta! Naćiću bar jednog, ne zvao se Žile!
KONSTANTIN O, ali to je nemoguće, gospodine Žile! Do isteka roka ostalo je još tridesetak sekundi, a u najbliži grad stići ćemo tek sutra uveče...
ŽILE Svejedno! U mišiju rupu ću da provalim samo da izvučem tog gadnog odrpanca! (Katarina plače)
KONSTANTIN Pa... ja.... ovaj.... ne znam... još desetak sekundi....
TIMOTIJE Gospodine kapetane...
KONSTANTIN Pusti me sad, Timo sine...
TIMOTIJE Gospodine kapetane, mislim da bi bilo dobro da me saslušate...
KONSTANTIN Nemoj sad, Timotije, čoveče!
TIMOTIJE Gospodine kapetane, ja se prijavljujem!
KONSTANTIN I KATARINA Ti se prijavljuješ?! Timotije!
TIMOTIJE Da! Ja se prijavljujem! Gospođice Katarina, ja sam odavno zaljubljen u vas, ali to nisam smeo da vam kažem!
KONSTANTIN I KATARINA Timotije!
TIMOTIJE Da! Ja vas volim i takmičiću se za vašu ruku!
ŽILE O, ti gadni pacove, zar smeš to da kažeš u mom prisustvu? Napraviću od tebe mleveno meso!
KONSTANTIN Malo mira, gospodo! Budimo dostojanstveni!
ŽILE Ja ću na tebi da demonstriram svoje nove izume iz oblasti mučenja! Prebiću te kao mačku!
KONSTANTIN Mir, gospodo, mir!
ŽILE Poješću te kao krušku, žabo jedna krastava!
KONSTANTIN Molim vas za malo mira!
ŽILE Sve ću ti ruke i noge polomiti, kad te budem uhvatio u ove svoje ručerde!
KONSTANTIN Slušajte me pažljivo: pošto na brodu nema uslova za regularno takmičenje, njega ćemo prirediti sutra uveče u prvom gradu na koji budemo naišli. Tamo ćemo se dogovoriti o ostalim pojedinostima. (Zbriše. Za njim pojure Timotije i Žile. Paluba za trenutak ostane prazna, a onda sa druge strane utrči Katarina.)
KATARINA Šou je počeo, narode!

MRAK!

6.

NOĆ JE PALA NA ČITAVU ZEMALJSKU KUGLU

KONSTANTIN

Dok spavaju zlatne ribe
na dnu gde im mesto nije,
brinem šta će sutra biti
pobedi li Timotije...

I iznuren svu noć čekam
mesec oblak da probije
strahujući šta će činit'
Žile, ako boj dobije...

Talasima lađa plovi,
dan me lomi, noć me lovi,
da l' su dobri moji snovi
pokazaće danak novi... (Zaspi...)

ŽILE

Prošao sam svetom širom
od visina do dubina,
al' ne sretoh takvu curu
kao što je Katarina!

Onoj suvoj, tankoj motki
što kreči ko kakva strina
sve ću koske polomiti
moja biće Katarina!

Brod se ljulja, život žulja,
nije lako kad ostaneš sam...
Ovu moju neizvesnost
razrešiće novi dan... (Zaspi i on....)

TIMOTIJE

Čas me hvata sitna jeza,
čas mi s čela znoj probije...
Šta će sutra s tobom biti,
znaš li, crni Timotije?

Zbog ljubavi ludost činiš,
al' ko zbog nje to već nije?
Proćićeš ko bos po trnju,
znaš li, crni Timotije?

Vreme kao da je stalo,
večnost ko će da podnese?
Tajnu koju život krije
dan će novi da donese... (Utone u san...)

KATARINA

Srce moje, srce ludo,
šta se to u tebi krije?
Kaži, da l' bi ti volelo
da pobedi Timotije?

Il' je, možda druga strana
tebi takvom više mila?
Možda kao pobednika
vidiš strašnog gusar Žila?

Kako hoćeš, srce ludo,
možda sve to važno nije;
Tajnu koju čvrsto skrivaš
dan će novi da otkrije... (Klone...)


7.

SVANUO JE DAN VITEŠKOG TURNIRA... U KRČMI KOD "SLOMLJENOG VESLA" SVE JE BILO SPREMNO ZA POČETAK NAJVEĆEG DVOBOJA U ISTORIJI SEDAM OKOLNIH MORA...

KONSTANTIN Poštovani skupe, kao što ste mogli čuti, danas je za sve nas Veliki dan... Veliki dan... Za ruku moje drage kćeri Katarine boriće se najstrašniji gusar na prostoru sedam okolnih mora Žile!!! (Žile ulazi šepureći se.)... Žile... I brodski momak sa mog broda Timotije! (Pokaže rukom u pravcu iz kog bi trebalo da se pojavi Timotije, ali njega nema... Konstantin se nakašlje i ponovi glasnije.) I brodski momak sa moga broda Timotije!! (Timotija još uvek nema. Konstatin izađe i ugura Timotija.)... I brodski momak sa mog broda Timotije!!! Gospodine Žile, vi sedite na stolicu levo, a ti sine Timo... (Okrene se, ali tamo nema stolice.)... ovaj... možeš i da stojiš... Dakle, kao što smo se dogovorili, njih dvojica će se takmičiti u tri discipline... Ko bude bolji... (Preznojava se.) ... dobiće ruku moje mile Katarine i ovaj moj čuveni brod... čuveni brod... Pobednika će izabrati Katarina lično... (Katarina uđe.) Pa ako nemate ništa protiv... da počnemo? Prva disciplina se sastoji u tome ko će lepše ispričati jedan svoj doživljaj... Ko će prvi?... (Okreće se ka Žiletu koji ga oštro pogleda.) Evo, počni... ti... Timotije... (Gurne ga napred. Tajac. Timotije se pokloni i poče.)
TIMOTIJE

Tek što sdustih svoju glavu
na jastuk od plavog pliša,
ma ni očine zatvorih
kad poče da pada kiša.

Znate l' ljudi, o da jada,
kako je kad kiša pada?
Htedoh dalje, al' ni makac!
Ne koraknuh, ma ni metar!

Odjednom se sve zamrači
i stade da duva vetar!
Slutite li, časni ljudi,
kako je kad vetar ludi?

KATARINA O, moj Bože, kako divno priča!
TIMOTIJE

Samo što sam ruku digo
munja sevnu, zveknu grom,
zemlja... nebo spojiše se
i nastade strašan lom!

Čudne ptice, grozne zveri,
i pauci koji gmižu,
zmije, ale i bauci
prema meni već pristižu...

Kud ću? Gde ću da se denem?
U beg tad se oštar dadoh.
Jednog trena spotakoh se
i u ponor dubok padoh!

KATARINA (Krikne.) Timotije!
TIMOTIJE

Nešto puče, ja se trgoh,
i zvezdani videh svod,
pa tad shvatih sa kreveta
tresno sam o brodski pod!
Sa srca mi pade kamen,
crnu noć je menjo dan!
To što videh iščezlo je,
jer sve beše samo san...

KATARINA (Uzdahne sa olakšanjem.) Oh!
KONSTANTIN Aplauz za Timotija!!! (Aplaudira... Žile ga preseče pogledom.) A sada strašni gusar Žile! Žile! Žile!!! Žile!!!
ŽILE (Istupi. Trenutak napete tišine.)

Ja da pričam
- nisam vičan!
Za tebe je takva poza.
Poeziju ne mirišem,
meni više leži proza!
Ajde motko, mač u ruke!
Uhvatićeme nervoza!!!

KONSTANTIN
Bravo! Sjajno! Veličanstveno! Kakav duh?! Kako se samo toga setiste, gospodine Žile? Kajo dušo... (Svi pogledaju u Katarinu.)
KATARINA (Za sebe.)

Srce moje, srce ludo,
Zašto tako jako biješ?
Da li možda neku tajnu
želiš meni da otkriješ?
Zar se može ljubit' čovek
poezije što se gnuša?
Srce moje, srce ludo,
ja ću tebe da poslušam!

KONSTANTIN Kćeri draga, šta to veliš?
KATARINA Prvi poen, jednoglasno, Timotiju dati želim!
ŽILE O neka si proklet po sto puta, ti žgoljavi slinavko!
KONSTANTIN Pa... ovaj... gospodine Žile, još ništa nije izgubljeno... tek sad započinje prava borba...U drugoj disciplini takmičićete se, po starom mornarskom običaju, u tome ko će popiti više piva... (Pred Žiletom i Timotijem se nalaze po tri krigle.) Priprema... Pozor... Sad! (Oni uzimaju krigle i ispijaju.)
Sme li neko da se kladi
ko će prvi da popije
ovo pivo u kriglama?
Žile ili Timotije?
(Žile vraća ispijenu prvu kriglu, uzima drugu. Timotije je popio tek pola krigle...)
TIMOTIJE Ja ne mogu višeeeeee... (... i pao u nesvest.)
KATARINA (Pritrči mu) Timotije! (On ne reaguje. Ona mu udari dva šamara i ništa.)
KONSTANTIN
To je pravi primer
golemoga cuga.
Dok si reko: sidro
ode krigla druga!
(Žile vraća drugu i uzima treću. Na njemu je primetno dejstvo popijenog piva.)
KATARINA (U panici) Tatice! O, tatice! (Prospe na Timotija pivo iz krigle on ne mrda.)
KONSTANTIN
U strašnoga Žila
prednost je sve veća...
(Uzima kriglu u ruke.)
Poštovani skupe,
prazna je i treća!
(Ovacije. Žile se blago klati. Na drugoj strani Katarina je zabavljena oko Timotija. Osluškuje mu srce)
KONSTANTIN Pobedio je Žile!!! Sada je rezultat izjednačen na 1:1!
KATARINA O, tatice, pa on ne diše... (Masira mu srce.) Timotije! (Iznenada se nagne nad njega i... i... i... poljubi ga...)
TIMOTIJE (Otvori oči.) Katarina!
KONSTANTIN (U transu) Dakle, sve je otvoreno do kraja treće i poslednje discipline borbe mornarskim štapovima!!! Kakva drama, draga kćeri?! Ovakva borba nije skoro viđena na prostoru sedam okolnih mora! Kome li će sreća biti naklonjena? Brodskom momku Timotiju ili strašnom gusaru Žiletu? Neka pobedi bolji! (Oni teturaju.)
ŽILE (Timotiju)
Sada kad te proburazim
nastupiće strašan plač;
trabunjanja beše dosta!
Uzimaj u ruke mač! (Oni odu na dva kraja krčme "Kod slomljenog vesla".)
KATARINA Tatice, ja ovo ne mogu da gledam! (Timotije i Žile se zalete jedan na drugog, ali se u tom naletu mimoiđu, pa Žile tresne u zid, a Timotije padne među okupljene mornare.)
KATARINA I KONSTANTIN Ooooooooooooooohhhhhhh! (Pridižu se obojica.)
ŽILE
Požuri, brabonjče,
dok sam još u stanju
da ti ovim štapom
rascopam lobanju!
(Timotije i Žile se ponovo zalete jedan na drugog, ali sada Timotije tresne o zid, a Žile padne među mornare.)
KATARINA I KONSTANTIN Aaaaaaaaaaaaaahhhhhh!
ŽILE
Ja sam čovek na svom mestu
i uz to sam vrlo trezven...
Pripremi se, jer dolazim
po stomaku da te reznem!
KONSTANTIN Moje srce ovo neće izdržati... (Timotije i Žile zamahnu svom snagom štapovima a onda se stropoštaju na pod)
KATARINA I KONSTANTIN Uuuuuuuuuuuuuuuuhhhhhhhh! (Konstantin pritrni ovoj ovoj dvojici. Žile i Timotije ne mrdaju. Uhvati Žileta za ruku. Ona beživotno padne. Uzme Timotijevu nogu dogodi se isto...)
KONSTANTIN Ne mrdaju... (Tišina. On pogleda u Katarinu.) Šta ćemo sada da radimo? (Žile i Timotije polako dolaze k sebi.) Kajo dušo, rezultat je nerešen. Moraćeš ti da izabereš pobednika. (Timotije i Žile su se pridigli, ali jedva stoje na nogama. Zato se pridržavaju jedan za drugog.) Čini ono što se činiti mora... (Katarina im priđe. Trenutak mukle tšiine.)
KATARINA
Gospodine Žile,
to morate znati:
svoje srce ja ću, ipak,
Timotiju dati!
(Tajac. Timotije padne u nesvest.)
Vaš gusarski zanat nije
ono što mi smeta.
Al vi stihu niste vični
vi niste poeta.
(Mrtva tišina.)
Ja znam da vas tamo negde
čeka mnogo lepša ruža...
S toga na svoj brod odlazim...
(Digne onesvešćenog Timotija na leđa)
...na leđima noseć muža...
(Iznese ga. Konstantin i Žile se gledaju. Žile krene ka Konstantinu, a onda definitivno padne u nesvest.)

I TADA JE SVIM PRISUTNIMA U KRČMI „KOD SLOMLJENOG VESLA" NA OČI PAO MRAK

8.

DVA DANA KASNIJE KAPETAN KONSTANTIN SA KOFEROM U RUCI SPREMAO SE DA NAPUSTI BROD...

KONSTANTIN Sve je dobro što se dobro svrši, kao što reče čuveni pesnik i moreplovac Šeks Pir. Draga kćeri ostavljam te sa tvojim mužem i naređujem da mi sa ovog putovanja donesete jednog unuka i jednu unuku. Dragi zete, predajem ti svoj čuveni brod i molim te da mi dobro paziš na posadu. Ja odlazim u banju, morski vetrovi su se zavukli u stare kosti. Želim vam mirne talase. Zbogom... Adie! Adie! Adie! (Ode. Timotije i Katarina ostanu zagledani u pravcu u kom je otišao Konstantin. Timotije se prvi trgne.)
TIMOTIJE (Istupi) Zbor!

POSADO I SLAVNI SKUPE,
NA ZNANJE VAM DAJEM SVIMA:
OVA LAĐA SAD SE ZOVE
"UPLAKANA KATARINA"
ČAS OSEKE PROŠAO JE,
NAILAZI, EVO, PLIMA,
NA PLOVIDBU NOVU KREĆE
"UPLAKANA KATARINA"

ETO...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 13 gostiju