Miloš Milošević Šika - PRASEĆA ROKERSKO-EKOLOŠKA BAJKA

Odgovori
shika
Postovi: 15
Pridružio se: 03 Maj 2011, 21:04

Miloš Milošević Šika - PRASEĆA ROKERSKO-EKOLOŠKA BAJKA

Post od shika »

Miloš Milošević Šika
PRASEĆA ROKERSKO - EKOLOŠKA BAJKA
edukativna pozorišna igra za decu sa tri glumca

LICA:
FUKI - GLAS IZA SCENE - IZGLADNELI VUK
STEVA - PRASAC ROKER - LOVAC
JELICA - PRASICA POETESICA - PRASICA PREDUZETNIK - CRVENKAPINA BAKA


PROLOG

STEVA:
(ulazi sav zadihan na scenu)
Zdravo drugari! Je l’ počelo? Nije još? A ja mislio da ću da zakasnim pa sam trčao. Znate ja ne volim nikada da kasnim, a posebno ne na pozorišne predstave… Stižu i moji drugari, Fuki i Jelica… samo, u poverenju, oni su malo trapavi… mnogo su sporiji od mene… zato mene i zovu Steva - Brzi Gonzales… A jesu li tu glumci? Nisam ih video u vrtiću (školi, pozorištu).

GLAS IZA SCENE:
Nisu ni došli!

STEVA:
(odlazi iza scenene ali na suprotnu stranu od glasa. Pošto se vrati)
To nije moguće.
Trebalo je da su već tu.
(deci)
Ko je to rekao?

GLAS IZA SCENE:
Ja sam rekao!

STEVA:
(u pravcu glasa)
A ko si ti?
(odlazi iza scene na stranu odakle se čuje glas)

GLAS IZA SCENE:
(sad s druge stane)
Upravnik pozorišta.

STEVA:
(u pravcu glasa)
I šta hoćeš?

GLAS IZA SCENE:
Da vas obavestim da najavljene pozorišne predstave neće biti.

STEVA:
(u pravcu glasa)
Ali to ne može tako. Mi smo platili ulaznice da bi vas gledali.

GLAS IZA SCENE:
I glavni glumac je platio doktoru da ga izleči, pa on nije, tako da se zbog njegove bolesti otkazuje predstava…

STEVA:
(u pravcu glasa)
Do kada?

GLAS IZA SCENE:
Dok ne ozdravi.

STEVA:
(u pravcu glasa)
Zašto se kriješ?

GLAS IZA SCENE:
Sramota me je. Da me ne bi vi izžvizdali.

JELICA:
(ulazi sa suprotne strane od glasa)
Stevo, sa kim to pričaš?

STEVA:
(trgne se)
Sa nekom kukavicom od upravnika pozorišta.

FUKI:
(ulazeći sav zadihan)
Je li počelo?
STEVA:
(Fukiju)
Malo sutra!

JELICA:
Ali za danas je zakazana predstava.

STEVA:
Glavni glumac se razboleo.

FUKI:
I?

STEVA:
Predstava je otkazana.

JELICA:
Ali to nije lepo. Pogledajte koliko je dece došlo.

FUKI:
Jeste! Kako da se vrate kući a da ne vide predstavu.

STEVA:
Hajde da im mi napravimo predstavu.

JELICA:
Ih, da je to lako?
STEVA:
Zar nismo članovi dramske sekcije?

FUKI:
Jesmo, ali…

STEVA:
A i ja umem po malo da sviram na gitari.

JELICA:
A koji ćemo tekst da igramo?

STEVA:
Isti onaj koji su i glumci trebali.

JELICA:
”Vuk i tri praseta”?

FUKI:
Ali mi ga ne znamo.

STEVA:
Izmisli ćemo ga. Mašta može svašta. Ako su se glumci bolesni, mi nismo. Idemo…
(odlaze sa scene da bi se ubrzo Steva vratio sa gitarom)


SLIKA 1.

STEVA:
Drugari… vežite se… polećemo u svet mašte i pozorišta…

UVODNI SONG
Dragi naši drugari,
Ovo vam je priča stara,
O jednom izgladnolom vuku
I tri prasenceta mala.


Refren: Ona, nekad strašna
Vučija elita,
Praznoga stomaka
Sad’ po šumi skita.

I sve bi to bilo isto,
Kao što pričaju deke,
Da život ne napravi
U bajci izmene neke.

Refren: Praznoga stomaka
On po šumi luta,
Zbog tri prasenceta
Skrenuo sa puta.

E, naš se glavni junak,
Nekadašnja strašna sila
U ovoj se priči srozao
Na trideset i dva kila.

Refren: Smeje mu se šuma,
Čuje se u ritu,
Velika sramota
Za vučiju svitu.

Lutao je šumom kao klošar,
Dok je stomak lepio rebarca,
Nadao se da će naći bar
Da proguta malenog komarca.

Refren: Šta ga je to snašlo,
Šta će dalje biti,
Videće te brzo,
Nećemo vam kriti.

(pošto se vuk ne pojavljuje)

STEVA:
Ajde Fuki…
(u publiku)
pardon… ajde vuče, izlazi već jednom! Deca hoće da vide kako izgleda strašni i krvoločni vuk…
(kobajagi uplašeno)
jao, mene je strah…
(pojavljuje se vuk. Steva odlazi)

IZGLADNELI VUK:
(u publiku ljutito a i žalosno)
Ama šta imate da me gledate? Bolje je da svi žmurite. Ja sam moralno ubijen. Od onog strašnog i zlog vuka nema ni jedne vučije dlake. A kako sam samo nekada bio lep?

CRVENKAPINA BAKA:
(ulazeći)
I opasan.

IZGLADNELI VUK:
(povuče se za uši)
Šta ti bi Jelice, preseče me živa.

CRVENKAPINA BAKA:
Ja nisam nikakva Jelica…
(namiguje i pokazuje na publiku)
I rekla sam da si opasan.

IZGLADNELI VUK:
Bakutaneru, kakav bi to bio vuk, a da nije bio opasan?

CRVENKAPINA BAKA:
I sada si opasan?

IZGLADNELI VUK:
Sada sam opasno gladan… i jadan…
(počinje da plače)

CRVENKAPINA BAKA:
Ne brukaj se pred decom. Ti si ipak vučijeg roda.

IZGLADNELI VUK:
(tužno)
A šta ću drugo da radim kad sam stvarno jadan… i gladan…

CRVENKAPINA BAKA:
(mazi ga po kosi)
Pričaj šta je bilo.

IZGLADNELI VUK:
Nemam šta da jedem.

CRVENKAPINA BAKA:
U ovolikoj šumi ti nemaš šta da jedeš?

IZGLADNELI VUK:
Jeste!

CRVENKAPINA BAKA:
Pasi travu.

IZGLADNELI VUK:
(sa gađenjem)
Bako, vukovi ne pasu travu.

CRVENKAPINA BAKA:
Brsti lišće.

IZGLADNELI VUK:
Vukovi su mesožderi.

CRVENKAPINA BAKA:
Šta je sa jagancima i drugim životinjama sa kojim se hraniš?

IZGLADNELI VUK:
Svi su pobegli iz šume.

CRVENKAPINA BAKA:
Naravno, kada te se boje.

IZGLADNELI VUK:
Kad bi samo bilo tako…
(opet počinje da plače)

CRVENKAPINA BAKA:
Ej daso, obuzdaj se malo.

IZGLADNELI VUK:
Kako da se obuzdam kad sam gladan.
(hvata se za stomak)

CRVENKAPINA BAKA:
Što ne probaš sa mnom i mojom unukom, Crvenkapom?

IZGLADNELI VUK:
Šta da radim sa vama?

CRVENKAPINA BAKA:
Što se budiš? Znaš onu bajku? Crvenkapa, sreća bakina, kao pođe da donese meni kolača, a ti pre nje stigneš u moju kućicu, progutaš me i sačekaš da i sa njom to uradiš.

IZGLADNELI VUK:
Pa posle dođe lovac i raspori me.

CRVENKAPINA BAKA:
Jeste!

IZGLADNELI VUK:
Hvala lepo, danas mi baš i nije do toga.

CRVENKAPINA BAKA:
Šta da radimo kada je pisac tako napisao bajku?

IZGLADNELI VUK:
Nedam tako jeftino moju kožu.

CRVENKAPINA BAKA:
(polazeći)
Onda gladuj.

IZGLADNELI VUK:
I moram kada su svi zbrisali iz šume.

CRVENKAPINA BAKA:
(vraća se)
Ama, kakava je to šuma bez živih stvorenja?

IZGLADNELI VUK:
Prljava! Eto kakva je.

CRVENKAPINA BAKA:
Kako, prljava?

IZGLADNELI VUK:
Mnogo!

CRVENKAPINA BAKA:
Ne laži decu! Kako može šuma da bude prljava? Niko ti neće poverovati u tu priču.

IZGLADNELI VUK:
Lako je tebi da ne veruješ kada živiš u drugoj bajci.

CRVENKAPINA BAKA:
Kako u drugoj? Pa zar ovo nije bajka…

IZGLADNELI VUK:
O Crvenkapi?

CRVENKAPINA BAKA:
Jeste!

IZGLADNELI VUK:
E, nije! Nisam ja glavni lik samo u toj bajci. Decu hvata strašna muka, ako u bajci nema bar jednog vuka.

CRVENKAPINA BAKA:
I sedam jarića?

IZGLADNELI VUK:
(zbunjeno)
Ne razumem?

CRVENKAPINA BAKA:
Ovo je bajka o ”Vuku i sedam jarića”?

IZGLADNELI VUK:
Kako misliš da jarići mogu da uprljaju šumu, životati?

CRVENKAPINA BAKA:
Pa da! Onako nežni i beli…

IZGLADNELI VUK:
I sočni…
(hvata se za stomak)
Jao što sam gladan!

CRVENKAPINA BAKA:
Pa ko je onda napravio sve te svinjarije po šumi?

IZGLADNELI VUK:
A ko bi drugi, nego svinje?

CRVENKAPINA BAKA:
Svinje?

IZGLADNELI VUK:
To jest njihova deca. Ona tri derana.

CRVENKAPINA BAKA:
Prasci?

IZGLADNELI VUK:
Jeste!

CRVENKAPINA BAKA:
I zbog njih su životinje pobegle iz šume?

IZGLADNELI VUK:
Morale su!

CRVENKAPINA BAKA:
Zašto su morale?

IZGLADNELI VUK:
Zato što nisu mogle da žive svinjski kao ta tri prasca.

CRVENKAPINA BAKA:
Situacija je baš ozbiljna.

IZGLADNELI VUK:
I više nego ozbiljna. Od one prekrasne zelene i čiste šume, napravili su smetlište. Pogledajte, svuda kese, otpaci od hrane i drugo đubre… a o smradu da ti i ne pričam… još malo pa ću morati da nosim gas masku…

CRVENKAPINA BAKA:
(opauči vuka po leđima)
A ja mislila da to tebi smrdi iz ustiju.

IZGLADNELI VUK:
Ali bako, nemoj tako. Ja držim do higijene. Posle svakog jela perem zube. Naravno i pred spavanje.

CRVENKAPINA BAKA:
Zašto njih ne pojedeš, kad su tako bezobrazni?

IZGLADNELI VUK:
Zato što su tako prljavi. Ja sam gospodin vuk.
(pokazuje na kravatu)
Moj stomak je navikao da jede samo finu hranu.

CRVENKAPINA BAKA:
I šta ćeš sada da radiš?

IZGLADNELI VUK:
Nemam pojma… jedino mi preostaje da se i ja selim iz ove šume…

CRVENKAPINA BAKA:
Pa, seli se…

IZGLADNELI VUK:
(polazi)
I hoću…
(vraća se)

CRVENKAPINA BAKA:
Šta bi?

IZGLADNELI VUK:
Žao mi je da se selim. Ovde sam se rodio… išao u vrtić… školu za vukove… ovde sam porastao…

CRVENKAPINA BAKA:
Onda proteraj njih, da više ne prave nered.

IZGLADNELI VUK:
Kako!?

CRVENKAPINA BAKA:
Primeni onu staru foru.

IZGLADNELI VUK:
Koju!?

CRVENKAPINA BAKA:
Porušiš im kuće i oni će u tom slučaju morati da se sele.

IZGLADNELI VUK:
Ono: ”Kad ja dunem i vatru sunem…”?

CRVENKAPINA BAKA:
Baš to!

IZGLADNELI VUK:
Jaooo!
(pljesne se po čelu)
Kako se toga pre nisam setio.

CRVENKAPINA BAKA:
(ironično)
Zato što si ti fini gospodin.

IZGLADNELI VUK:
Ne, već zato što sam gladan… Idem…

CRVENKAPINA BAKA:
Idem i ja, Crvenkapa samo što nije stigla, a i gibanica mi je ostala u rerni… A ja kad napravim gibanicu prste da poližeš…
(baka odlazi, a pojavljuje se prasac roker sa gitarom)


SLIKA 2.

SONG U HODU (TRKU)
(dok prase peva song Vuk imitira trčanje kroz šumu)
Tako je naš junak
Poslušao bakutana
I trčeći krenuo
Da stigne za dana.

Gazio je đubre,
Udisao smrad
Do prvoga prasca,
Al’ kad siže. Tad’

Ugleda čudo,
I od čuda zinu,
a od silnog smrada
apetit ga minu.

(Prase staje ispred vuka koji još malo trči u mestu)

PRASAC ROKER:
Stani matori! Nisi pošao na vučji maraton.

IZGLADNELI VUK:
(zatvara nos šapom)
Slušaj ti mali smrdljivko!

PRASAC ROKER:
Nemoj da vređaš, olinjala rugobo.

IZGLADNELI VUK:
Ti još imaš hrabrosti da mi protivurečiš?

PRASAC ROKER:
Ne volim kada me neko uznemirava dok vežbam.

IZGLADNELI VUK:
A ja ne volim da niko prlja moju životnu sredinu. Ako pod hitno ne pozoveš ona tvoja dva drugara da počistite šumu, teško tebi.

PRASAC ROKER:
(ironično)
Ih, što si me uplašio.

IZGLADNELI VUK:
Nego!

PRASAC ROKER:
Sve mi se rep iskrivio zbog toga.

IZGLADNELI VUK:
Nemoj da se šališ sa mnom. Ja sam strašni vuk…

PRASAC ROKER:
Koji će da crkne od gladi.

IZGLADNELI VUK:
Koji će da sruši tvoju kuću.

PRASAC ROKER:
(ironično)
Ih, opet si me uplašio.

IZGLADNELI VUK:
Štaa!?

PRASAC ROKER:
Baš bih voleo da vidim kako ćeš to da izvedeš.

IZGLADNELI VUK:
E sad ćeš da vidiš svoga Boga…

(peva)
Ja sam jedan strašni vuk,
Kad’ ja dunem to je huk.
Kad’ ja dunem nema šale,
To je jače od košave.

Refren: Kad’ ja dunem
i vatru sunem,
ti derane masni
kuća ćeti pasti…

Kad ja duvam sve se puši
I predamnom sve se ruši.
Uzburka se čak i voda,
Prirodna sam nepogoda.

Refren: Kad’ ja dunem…

PRASAC ROKER:
(kroz smeh)
Ajd’ da vidim
i to čudo,
izgladnela
vučja ludo.

IZGLADNELI VUK:
(uzima vazduh i kada treba da dune uvidi da kuće nema)
Šta!? Gde ti je kuća?

PRASAC ROKER:
(kroz smeh)
Pojela maca.

IZGLADNELI VUK:
Nije mi do šale. Ti, po bajci treba da imaš kuću od slame koju ja opet, po bajci, treba da oduvam? Jeste!

PRASAC ROKER:
E, pa nemam je više.

IZGLADNELI VUK:
Nije valjda neki drugi vuk došao i oduvao je pre mene?

PRASAC ROKER:
Trampio sam je…

IZGLADNELI VUK:
Štaaa!?

PRASAC ROKER:
… za ovu gitaru.

IZGLADNELI VUK:
Ti nisi normalan. I štaće ti ta tambura?

PRASAC ROKER:
A kako misliš da postanem rok zvezda, ako nemam gitaru?

IZGLADNELI VUK:
(ironično)
Šta da postaneš?

PRASAC ROKER:
Rok zvezda!

IZGLADNELI VUK:
Ma ne zanosi se, mala budalo, već pod hitno da napraviš novu kuću od slame koju ću ja da oduvam. Nemam ja vremena više da čekam.

PRASAC ROKER:
A ja nemam vremena za gradnju.

IZGLADNELI VUK:
Kako nemaš vremena? Od toga zavisi ova bajka… Ne možeš ti tako da se ponašaš… Ljutiće se pisac… On nije tako zamislio ovu bajku…

PRASAC ROKER:
Ma, ko mu šmirgla uši.

IZGLADNELI VUK:
Ali ja moram…

PRASAC ROKER:
Da oduvaš moju kućicu?

IZGLADNELI VUK:
Jeste!

PRASAC ROKER:
A ja moram da uvežbam novi hit. Imam zakazan koncert u ”Šumskoj Areni”.

IZGLADNELI VUK:
(ironično)
Ti!?

PRASAC ROKER:
Kao predgrupa starim svinjskim rokerima, grupi: ”Divljaci”. Ali i oni su nekada tako počinjali, a vidi dokle su danas dogurali.

IZGLADNELI VUK:
(ironično)
Do šumskog blata i ovog smrada.

PRASAC ROKER:
Prvi su na ”Šumskoj top-listi”.

IZGLADNELI VUK:
Zar nije prvi slavuj sa svojom pesmom?

PRASAC ROKER:
Ti si baš zaostao vuk. Ko više sluša tu vrstu muzike.

IZGLADNELI VUK:
Zašto? To je šumska izvorna muzika.

PRASAC ROKER:
Prošlo joj je vreme.

IZGLADNELI VUK:
Ama to je neprolazna muzika.

PRASAC ROKER:
Ali zato meni prolazi vreme u priči sa tobom. Oladi malo, olinjali. Moram da vežbam za nastup. Ne smem da se obrukam. Pored publike i rok kritičara, na kocertu će biti i moja mala… Prasica misica… Luda je za mnom…

IZGLADNELI VUK:
A i ti si, vidim, poludeo.

PRASAC ROKER:
Ja sam ”cool”.

IZGLADNELI VUK:
Ja tebe ništa ne razum.

PRASAC ROKER:
To je sad ”in”.

IZGLADNELI VUK:
Ama govori, brate, šumskim jezikom, da te svako ovde razume.

PRASAC ROKER:
Sevaj, ”fosilu”…
(počinje da peva)

ROKERSKI SONG
(dok prasac svira i peva vuk izvodi neke čudne pokrete nalik na igru)

Prase broj jedan
Neka svako zna,
Prase roker
To sam, mala, ja!

Prase broj jedan,
Nije, mala, fol,
Samo sviram
Pravi rokenrol!

Dođi mala
U praseći kraj
Pa da vidiš
Rokenrolski raj!

I da čuješ
U ”Šumskoj areni”
Prave zvuke
Na rokerskoj sceni!

IZGLADNELI VUK:
(ljutito)
Dosta!

PRASAC ROKER:
(trgne se)
Šta ti bi!? A ja mislio da ti uživaš u mojoj muzici.

IZGLADNELI VUK:
(ironično)
Ma kako da ne. Upravo sam poželeo da sam gluv.

PRASAC ROKER:
Nemoj tako, vujo. Zar nisi počeo da đuskaš uz moj rokenrol.
(imitira vuka kako igra)

IZGLADNELI VUK:
Nisam skakutao zbog tvog skičanja…

PRASAC ROKER:
Nego?

IZGLADNELI VUK:
(promumla nešto nerazumno)

PRASAC ROKER:
Šta kažeš?

IZGLADNELI VUK:
(ponovo promumla nešto nerazumno)

PRASAC ROKER:
Sad’ ja tebe ništa ne razumem.

IZGLADNELI VUK:
Piški mi se, budalo!

PRASAC ROKER:
Pa šta čekaš?

IZGLADNELI VUK:
Da mi kažeš gde žive tvoja braća?

PRASAC ROKER:
Ja nemam braću.

IZGLADNELI VUK:
Ali kako?

PRASAC ROKER:
To pitaj moje roditelje.

IZGLADNELI VUK:
Po bajci treba da vas je trojica?

PRASAC ROKER:
Troje!

IZGLADNELI VUK:
Troje?

PRASAC ROKER:
Moje dve sestre i ja.

IZGLADNELI VUK:
I gde živi onaj… ona sa kućom od dasaka?

PRASAC ROKER:
Na uglu Šumskog bloka broj 5896 i Bukove avenije broj 2875, ulaz iz Hrastovog bulevara broj 3642.

IZGLADNELI VUK:
(zbunjeno)
Šta!?

PRASAC ROKER:
Pitao si me i ja sam ti rekao.

IZGLADNELI VUK:
Uredu! Idem ja sada…

PRASAC ROKER:
Da piškiš?

IZGLADNELI VUK:
Pa ću posle do njega…

PRASAC ROKER:
(ljutito)
Nje! Moja seka je ženskog roda.

IZGLADNELI VUK:
… Da joj srušim kuću od dasaka…
(polazi, pa pošto se nečega seti vraća se)
a da… ti za to vreme da napraviš kuću od slame ili ti se crno piše.

PRASAC ROKER:
Požuri!

IZGLADNELI VUK:
Što da žurim? Neće valjda tvoja sestra da se seli?

PRASAC ROKER:
Ama, požuri da se ne bi upiškio.

IZGLADNELI VUK:
A ja vidim da mi je neka muka.
(odlazi)

PRASAC ROKER:
(u publiku)
E, ovaj je ofucani načisto prolupao… Dok on bude lutao po šumi, ja idem prečicom da obavestim seku…
(odlazi…)


MEĐUSLIKA 1.
(ulazi vuk, očigledno tražeći zadatu adresu. Zastaje za trenutak)

IZGLADNELI VUK:
Kako ono beše?
(misli se)
Na pravougaoniku… ovaj, na uglu Šumskog bloka broj… koji beše broj… i Bukova avenija… ulaz iz Hrastovog bulevara broj… nema veze…
(odlazi da bi se ubrzo vratio)
…Ili beše na trouglu Bukovog bloka i Borove aleje, a ulaz iz Jasenovog sokačeta…
(odlazi ponovo da bi se opet vratio)
…Ne, ne, ipak je upitanju uglomer Brezinog bulevara i Dudovog kvarta, a ulaz iz glogovog trnja… ovaj, glogovog žbuna… tako je… jesam genije…
(odlazi da bi se ubrzo iza scene čulo njegovo)
Jaooo!
(vraća se)
Tako mi i treba kada prizivam nesreću. Šta mi je trebalo da pominjem glogovo trnje i žbunje… sav se živ izbodoh… Jedan trn mi je ostao u nozi. Moram da ga izvadim
(vadi trn iz tabavna noge stajući na jednoj noz. Kada ga izvadi trgne se i pada na zadnjicu, ali odmah skoči ko oparen)
Jaoo!
(vadi trn iz zadnjice)
Evo ga još jedan… tako mi i treba kada nisam zapisao adresu… kako ono samo beše…

GLAS IZA SCENE:
Ugao Šumskog bloka broj 5896 i Bukove avenije broj 2875, ulaz iz Hrastovog bulevara broj 3642, neznalico jedna!

IZGLADNELI VUK:
Zar nije…?

GLAS IZA SCENE:
(prekida ga)
Nije i ne davi više, treba da nastavimo sa bajkom.

IZGLADNELI VUK:
Pa da, kako se pre nisam setio.
(odlazi da bi odmah zatim čulo iza scene)

IZGLADNELI VUK:
Jaooo! Ko je podmestio ovo trnje ispred mene…
(ulaze prasac roker i prasica poetesica)


SLIKA 3.

SONG O MEĐUVREMENU
Posle dva tri dana
Njegovog skitanja,
Naš se jadni vuja
Opet vama klanja.

Propao je na skroz,
A i više, ama
slakšao je bogme
sto dvadeset grama.

(Dok ide song, vuk nekoliko puta prolazi preko scene tražeći datu adresu dok ne namiriše smrad. Kada vuk ugleda prasce zatvara nos šapom)

PRASAC ROKER:
(prasici poetesici)
E, on je, seko, rešio da ti oduva kućicu.

PRASICA POETESICA:
(pokazujući na vuka ironično)
Ova bedna rugoba?
(prascu rokeru)
Nemoj da se šališ. Pa on ne može da oduva ni jednu slamku.

IZGLADNELI VUK:
(ljutito)
Ako me ne poslušate i ne očistite šumu od vašeg smeća loše će te proći.

PRASAC ROKER:
(ironično)
Šta sam ti reko, seko?

PRASICA POETESICA:
(ironično)
Ama, sva se tresem.

IZGLADNELI VUK:
(prascima)
Znači, nećete da čistite šumu?

PRASAC ROKER I PRASICA POETESICA:
Nećemo!

PRASICA POETESICA:
(vuku)
I molim te nemoj više da nas uznemiravaš. Bata mi je došao u posetu i hoću da ga ugostim. Upravo sam servirala slatkiše za tov prasića.

IZGLADNELI VUK:
(prascima)
Naravno praznu vreću ćete da bacite u šumu?

PRASICA POETESICA:
Naravno!
(baca praznu vreću na vuka)

IZGLADNELI VUK:
(ljutito)
E, sad ste stvarno preterali. Pokazaću ja vama vašeg prasećeg boga…
(počinje da peva)

Ja sam jedan strašni vuk…

PRASAC ROKER:
(zatvara mu usta)
To smo već čuli, pređi odmah na duvanje.

IZGLADNELI VUK:
(zauzima stav)
Kad ja dunem
i vatru sunem,
vi derani masni
kuća će vam pasti…

PRASAC ROKER I PRASICA POETESICA:
(kroz smeh)
Da vidimo
i to čudo,
izgladnela
vučja ludo.

IZGLADNELI VUK:
(uzima vazduh ali kada treba da dune shvati da i prasica poetesica nema kuću. Prasici poetesici)
Šta je ovo, nije valjda da i ti nemaš kuću?

PRASICA POETESICA:
(ironično vuku)
Dobro jutro Kolumbo!

IZGLADNELI VUK:
(žalosno)
To stvarno nema smisla! Ja ću da se žalim udruženju bajkopisaca. Zašto nisu napravili kućicu od dasaka.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Napravili su je oni, ali sam je ja prodala.

IZGLADNELI VUK:
(prasici poetesici imitirajući sviranje na gitari)
Nećeš valjda i ti u rokere?

PRASICA POETESICA:
(vuku) J
a sam nežna dama, olinjala drtino.

IZGLADNELI VUK:
(prasici poetesici)
Ako si nežna zašto si prodavala kuću? Možeš da nazebeš.

PRASICA POETESICA:
Da bih štampala knjigu pesama.

IZGLADNELI VUK:
Štaaa!?

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Nisi valjda gluv?

PRASAC ROKER:
(vuku)
Moja seka piše poeziju i hoće da štampa knjigu.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
A možda i sabrana dela.

IZGLADNELI VUK:
(u publiku)
Ma kakva dela. Vi po šumi pravite nedela. Jadan ja, u kakvu sam ovo bajku samo upao.

TUŽNI SONG IZGLADNELOG VUKA
Tužan sam deco,
Od tuge ću pući,
Jer, evo živim
U prljavoj kući.

Htedoh da kažem:
U prljavoj šumi,
Pomozite mi,
Vuja vas kumi.

Neka se ove
Dve male zloće (pokazuje na prasce)
Pameti vrate,
Ako li hoće.

Nek’ grade kuće,
Da ih ja rušim.
Nek čiste šumu
Da se ne gušim.

Tužan sam, deco,
A bogme i gladan,
Pomozite mi
Da više ne stradam…

PRASICA POETESICA:
(prascu rokeru)
Cvrc! I to mi je neka poezija.
(vuku koga mlatne knjigom po glavi)
Pa ti ni malo nemaš dara za lepu pisanu reč.

PRASAC ROKER:
(prasici poetesici)
A ni za muziku.
(vuku koga bušne u stomak gitarom)
Nikada od tebe neće biti roker.

PRASICA POETESICA:
(vuku koga opet bušne mlatne knjigom po glavi)
Za umetnost treba imati dara i volje.

IZGLADNELI VUK:
Ja više nemam volje ni za život. Ja sam moralno ubijen.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Što ne umeš da pišeš?

IZGLADNELI VUK:
Ma ne…

PRASAC ROKER:
(vuku)
Što ne umeš da pevaš? Naučićemo te. Je li tako, seko?

PRASICA POETESICA:
(prascu rokeru)
Čisto sumnjam da ovog neotesanka možemo naučiti tako finim stvarima.

IZGLADNELI VUK:
(ljutito)
Ama baš me briga za vaše pisanje i pevanje! Meni su potrebne vaše kućice da ih oduvam. Jeste li me razumeli?

PRASAC ROKER I PRASICA POETESICA:
Jesmo!

IZGLADNELI VUK:
I kad će te da ih napravite?
PRASICA POETESICA:
Kad postanem slavna poetesa i objavim sabrana dela.

PRASAC ROKER:
A ja prvi na ”Šumskoj top-listi”… I izdam CD.

IZGLADNELI VUK:
Ali ja ne mogu da čekam dotle.
(prascima)
Morate pod hitno da napravite kućice.

PRASAC ROKER:
Ama, ne pada mi na pamet! Trenutno mi je muzička karijera na prvom mestu.

PRASICA POETESICA:
A ja stvarno moram da sređujem rukopis moje prve knjige. I meni je karijera na prvom mestu….

SONG O KARIJERI

IZGLADNELI VUK:
Svako ima svoju karijeru,
Neko manju neko opet veću.
Zbog koje mi uzimaju meru,
Zbog koje mi uskraćuju sreću.

Refren: (pevaju prasci)
Karijera, karijerA,
Napred gura, napred tera!
Svakog prate karijere,
Osim ovog vuka ”Ždere”.

PRASAC ROKER:
Ja sam spreman karijere radi
Da prolijem litar vučje krvi.
Pa mu zbog tog ja o glavi radim,
Da bi bio na top-listi prvi.

Refren: Karijera, karijera…

PRASICA POETESICA:
I ja imam svoju karijeru,
Zbog nje vujo šizi kao blesa,
Kao da ga lovci živog deru,
Jer ja hoću biti poetesa.

Refren: Karijera, karijera…

IZGLADNELI VUK:
(umiljato prascima)
Pa dobro mališani, što ste takvi? Zašto mi ne učinite to zadovoljstvo i napravite te kućice, pa onda radite šta znate.

PRASAC ROKER:
Ja sam roker a ne graditelj kuća od slame.

PRASICA POETESICA:
A moji nežni čaponjci su kao rođeni za pero i pisanje poezije. Zamislite da se sa njima prihvatim dasaka i testere. Što ne ide, ne ide.

IZGLADNELI VUK:
(prascima)
Zašto, onda, ne angažujete neko graćevinsko preduzeće da vam izgradi kuće? Pa da… To bi bila odlična stvar… Vi bi ste radili svoj posao, građevinari svoj, a ja svoj. Spojili bi smo lepo i korisno… E, baš sam pametan.

PRASAC ROKER:
(ironično vuku)
Ubilo se…

PRASICA POETESICA:
(ironično vuku)
Sve ti pamet curi na uši.

IZGLADNELI VUK:
Što!? Zar nije odlična ideja?

PRASAC ROKER:
(ironično vuku)
Ma ti si genije.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Samo ne znam odakle misliš da platimo gradnju kuće?

PRASAC ROKER:
Ja sam moje pare spiskao za gitaru…

PRASICA POETESICA:
A ja moje za knjigu. Još mi fali tri puta po toliko. Živa nisam gde ću da nađem sponzore za to.

PRASAC ROKER:
Meni trebaju sponzori i za snimanje CD-a.

IZGLADNELI VUK:
A meni treba motka kada se bakćem po ovim bajkama, umesto da živim normalno u nekoj šumi i svako jutro za doručak smažem po jedno jagnje ili tome slično.

PRASICA POETESICA:
(vuka mlatne knjigom po glavi)
Baš si okrutan. Tako nežna stvorenja, ti bi da ”smažeš”.

PRASAC ROKER:
(prasici poetesici)
A i ne znam kakvo mu je to zadovoljstvo da jede jagnjetinu. Brate, koncentrat za tov prasića je mnogo ukusniji.
(vuku baca u oči koncentrat)
Izvoli, ako si gladan.

IZGLADNELI VUK:
(brišući oči)
Bljak! Pa da pokvarim ovako divnu liniju.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Onta gladuj.

PRASAC ROKER:
(vuku)
I hvataj zazubice dok mi ručkamo.
(prasici poetesici)
Izvoli, seko!

PRASICA POETESICA:
Hvala lepo, bato, i ja držim liniju. Dok ti jedeš ja ću ti pročitati moju najnoviju pesmu, posvećenu tebi.

PRASAC ROKER:
Prvo da čujem pesmu.

PRASICA POETESICA:
I tebi će, vujo, da se dopadne.

IZGLADNELI VUK:
Meni bi se najviše dopalo…

PRASAC ROKER:
Kada bi smo mi sagradili kuće?

IZGLADNELI VUK:
I kad bih imao šta da jedem.

PRASICA POETESICA:
Pa ovo i jeste pesma o hrani. Posle nje ćeš sigurno biti sit. Slušajte.
(pošto se pokloni počinje sa recitovanjem. Prasac je prati na gitari a vuk se dosađuje i nervira)

Žalilo se
jedno malo prase,
Ne znam tačno
koje beše rase.

Žalilo se,
verujte, istinski,
Da ne može
više živet svinjski.

U svinjcu je –
svuda je nečito,
Tata svinja,
a i mama isto.

A i on je
to u perspektivi,
Pa ko može
sa time da živi?

Žalilo se
dok mu nije tata
Ustupio
malo koncentrata,

A mama mu
natočila mleko,
Tad je mali
baš ovako reko:

”Baš je divan
ovaj život svinjski
To vam kažem
od srca, istinski!

Drago mi je,
neka i to zna se,
Što sam baš ja
rođen kao prase! ”

IZGLADNELI VUK:
Bljak!

PRASAC ROKER:
(prasici poetesici)
Bravo, seko! Pa ti si genije!

IZGLADNELI VUK:
A ja sam i dalje gladan…
(prascima)
Drugari imam jedan predlog.

PRASICA POETESICA:
Opet!
PRASAC ROKER:
(prasici poetesici)
Opet neka njegova glupost.

IZGLADNELI VUK:
Evo ja ću da vam napravim kuće za vas.

PRASICA POETESICA I PRASAC ROKER:
Štaa!?

IZGLADNELI VUK:
Neće ništa da vas košta.

PRASAC ROKER:
(vuku)
Da nam napraviš kuće samo zato da bi ih posle rušio?

IZGLADNELI VUK:
Jeste!

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Ti nisi normalan.
IZGLADNELI VUK:
(molećivo)
Moguli, moguli…

PRASAC ROKER:
(vuku)
Ma idi do đavola i ti i tvoje kuće. Meni je i onako vreme za vežbanje mog novog hita.

PRASICA POETESICA:
Je li to onaj što si pisao muziku na moje stihove, bato?

PRASAC ROKER:
Jeste!

PRASICA POETESICA:
Sa nestrpljenjem očekujem da ga čujem…

IZGLADNELI VUK:
(prascima)
Dok vi pevate ja ću da vam sagradim kuću…

PRASAC ROKER:
Jen, dva… jen, dva, tri… i…

SONG O BEZUSPEŠNOM RADU
(dok prasac i prasica pevaju song vuk unosi nekakve kartonske kutije, ili nešto tome slično i pokušava da napravi nešto što bi ličili na kuću. Tokom pevanja i igranja dvoje prasaca mu to non-stop ruše)

Draga deco
Ovo nije šala,
Ova vučina je
Baš neka budala.

On je izrod
Vučijemu soju,
Kao da mu nisu
Sve ovce na broju.

Ni ”V” nema
Od vučije slike,
Mora da je jeo
Supu od bunike.

Gradi kuću,
U smradu se guši,
Samo da bi posle
Mogo da je ruši.

Baš je čudan
Ovaj vučji bata,
K’o da mu je onaj
Sizif bio tata.
Jeee!

PRASICA POETESICA:
(prascu rokeru)
Bravo bato!
(vuku)
Kako se tebi sviđa?

IZGLADNELI VUK:
Nešto mi je mnogo poznata priča.

PRASAC ROKER:
(ironično)
Ma nije moguće.

IZGLADNELI VUK:
I ko vam je taj Sifiz?

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Sizif, glupa maso.

IZGLADNELI VUK:
Uredu, ni tog Sizifa ne poznajem. Iz koje je on bajke.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Nije on iz nikakve bajke već heroj iz grčke mitologije poznat po personifikaciji uzaludnog posla.

IZGLADNELI VUK:
Presofinikaciji?

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Personifikacija se kaže. To je vrsta metafore u kojoj se predmetima, prirodnim pojavama, životinjama ili biljkama dodeljuju ljudske osobine, emocije ili stanja…

PRASAC ROKER:
(vuku)
Naravno, ne znaš ni metafora šta je?

IZGLADNELI VUK:
Pojma nemam.

PRASICA POETESICA:
Nema veze, bitno je da ja znam. Znaš to je veoma bitna stvar za pesnike.

IZGLADNELI VUK:
A šta je bilo sa tim Sifizom… ili kako beše?

PRASICA POETESICA:
Sizif je bio osuđen da veliku kamenu gromadu gura uz planinsku strminu kako bi je postavio na vrh. No, svaki put kada bi se primakao vrhu, kamena kugla bi mu se izmakla i sunovratila u podnožje brda. Sizif je tako pokušavao, iznova i iznova, ali bez uspeha.

IZGLADNELI VUK:
(prascima)
Kao ja sa gradnjom vaših kuća?

PRASAC ROKER:
Jeste!

IZGLADNELI VUK:
Znači ja mu dođem kao neki…

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Sizif u vučijoj koži.

IZGLADNELI VUK:
(prasici poetesici)
I znači meni nema spasa?

PRASAC ROKER:
(ironično)
Sizif se nije tako lako predavao.

IZGLADNELI VUK:
On nije bio osuđen da ruši kuće, a ni da gleda ovo đubre i da udiše smrad. Jedino mi preostaje da pokušam nemoguće…

PRASAC ROKER:
(vuku)
Da i ti guraš kamen uz brdo?

IZGLADNELI VUK:
Da srušim kuću trećem prascu.

PRASICA POETESICA:
(vuku)
Našoj seki?

PRASAC ROKER:
(vuku)
Ne zanosi se.

IZGLADNELI VUK:
To mi je zadnja šansa. Idem…
(polazi, pa pošto se nečega seti, okreće se prema prascima)
A gde ona stanuje?

PRASAC ROKER:
(vuku)
Na uglu Šumskog bloka broj 5896 i Bukove avenije broj 2875, ulaz iz Hrastovog bulevara broj 3642.

IZGLADNELI VUK:
(prascu rokeru)
Štaa!? Pa to si mi rekao i za nju.
(pokazuje na prasicu poetesicu)

PRASAC ROKER:
(vuku)
Jesam!

IZGLADNELI VUK:
Pa sam zbog toga lutao tri dana.

PRASAC ROKER:
Jesi!

IZGLADNELI VUK:
I izbo se na glogovo trnje kao da sam vampir, a ne strašni vuk.

PRASAC ROKER:
(vuku)
Šta da ti radim kada nasedaš na provokacije.

IZGLADNELI VUK:
Ubiću se!

PRASAC ROKER:
(vuku)
Bolje bi ti bilo da pre toga potražiš našu seku.

PRASICA POETESICA:
Pošto se baš ludo zabavljamo s tobom.

IZGLADNELI VUK:
Upravu ste. Idem.
(odlazi)

PRASICA POETESICA:
(prascu rokeru)
Idem i ja, bato.

PRASAC ROKER:
(prasici poetesici)
Kod seke?

PRASICA POETESICA:
Ama da sređujem rukopis knjige i da tražim sponzore.

PRASAC ROKER:
Ja ću ipak još malo da zafrkavam ovog olinjalog…

MEĐUSLIKA 2.

IZGLADNELI VUK:
(prasacu rokeru koji je u međuvremenu stavio na glavu lovački šešir i preko ramena pušku)
Gospodine da li znate gde se nalazi… kako ono beše… a da… e, nije… a možda i jeste… E, do vraga, ponovo sam zaboravio adresu.

LOVAC:
Ma nema problema, znam je ja.

IZGLADNELI VUK:
Stvarno!? Kako beše?

LOVAC:
Ulica Crvenkapine bakice, bez broja.

IZGLADNELI VUK:
Šta će meni ta adresa?

LOVAC:
Da progutaš baku i Crvenkapu.

IZGLADNELI VUK:
Zar opet…

LOVAC:
Ma nisi je još progutao. Čeka te u svojoj kućici. Tvoje je samo da dođeš i am, progutaš je. E, ja posle dođem i cap tebe za vrat. Lepo te upucam ovom puškom, a zatim rasporim…

IZGLADNELI VUK:
Napuniš slamom i postaviš na zid kao trofej?

LOVAC:
Pa da mi odlepršaš. Sa kamenjem ću ja tebe da napunim i posle da te ušijem.

IZGLADNELI VUK:
Ama ljudi, šta vam je više sa tom Crvenkapom i tim rasparanjem? Naučite jednom za svagda: Ovo je bajka o meni, strašnom vuku i tri praseta.

LOVAC:
Nema veze.

IZGLADNELI VUK:
Kako nema veze? To se ne dešava u ovoj bajci.

LOVAC:
Ama, ne smeta meni da te upucam i ovoj. Časkom ću ja… Ajde ruke u vis… to jest, šape…

IZGLADNELI VUK:
Ama ne možeš…

LOVAC:
Ma mogu!

IZGLADNELI VUK:
Ali ja neću.

LOVAC:
Ali ja hoću.
(skida pušku sa ramena. Kada vuk vidi da je vrag odneo šalu,
beži k’o bez glave. Lovac za njim viče kroz smeh)
Stani, neće ništa da te boli…
(u publiku, pošto se oslobodi šešira i puške)
E, jesam ga uplašio, a… šta kažete…


EPILOG

SONG O MEĐUVREMENU OPET
Posle još tri dana
Ponovnog skitanja
Naš se jadni vuja
opet vama klanja.

Propao je na skroz,
A i više, ama
slakšao je jošte
za stotinu grama.

Ali kad je stigo
Gle njegove sreće
Umesto đubreta
Spazio je cveće.

(Dok ide song, vuk nekoliko puta prolazi preko scene tražeći datu adresu. Između strofa songa mimikom pita prasca za adresu i ovaj mu pokazuje uvek u drugom pravcu, dok ovaj ne namiriše cveće)

IZGLADNELI VUK:
Šta je sad ovo?
(trlja oči)
Da li ja to sanjam ili sam promašio adresu? Ne, ne, ovo nije moguće. (prascu rokeru)
Uštini me da se uverim da ovo ne sanjam.
(prasac ga ubode u zadnjicu sa iglom)
Jaoo!
Nisam ti rekao da me ubodeš iglom, nego da me uštineš.

PRASAC ROKER:
(kroz smeh)
A kako misliš da to izvedem sa čaponjkom.

IZGLADNELI VUK:
(češući zadnjicu)
Ih što boli. Znači, ipak ne sanjam?

PRASICA PREDUZEDNIK:
(vuku)
Ne sanjaš, Vujo. Ovo je moj mirisni dom…

IZGLADNELI VUK:
Ali ti ne…
(hoće da kaže “smrdiš“, ali ga je sramota)
mislim ti baš fino… kako da kažem…

PRASICA PREDUZEDNIK:
Nisam prljava k’o moji brat i sestra.

IZGLADNELI VUK:
E, to! A nisi ni prodala svoju kuću?

PRASICA PREDUZEDNIK:
Zašto bih? Naprotiv ja kupujem kuće.

IZGLADNELI VUK:
Znači, ti niti pevaš, niti pišeš pesme?

PRASICA PREDUZEDNIK:
Ja sam biznismen.

IZGLADNELI VUK:
Nemoj i ti ko ono dvoje da koristiš te strane reči.

PRASICA PREDUZEDNIK:
Ja sam preduzetnik.

IZGLADNELI VUK:
(sleže ramenima)
Tek sad’ ništa ne razumem.

PRASAC ROKER:
(vuku)
Ima svoju fabriku, gluperdo.

PRASICA PREDUZEDNIK:
(vuku)
Bavim se proizvodnjom hrane i slatkiša za šumske životinje.

IZGLADNELI VUK:
Jao, što ja volim slatkiše!

PRASICA PREDUZEDNIK:
Prvi put čujem da vukovi vole slatkiše.

IZGLADNELI VUK:
Tako ja tepam jaganjcima.

PRASICA PREDUZEDNIK:
E, ali ja imam fabriku za proizvodnju hrane i slatkiša samo za dobre životinje…

PRASAC ROKER:
(vuku)
I ima kuću koja je sagrađena od cigala i betona…

IZGLADNELI VUK:
(prascu rokeru ljutito)
Vidim. Ako sam gladan nisam slep.
(u publiku)
A vi deco sada zamislite ovde jednu prelepu kuću i oko nje cveće.

PRASAC ROKER:
(u publiku)
Koju će ovaj olinjali malo sutra da oduva.

IZGLADNELI VUK:
A ko je rekao da ja želim da oduvam ovu kuću?

PRASAC ROKER:
Ali ti si vuk…

IZGLADNELI VUK:
Pa šta?

PRASAC ROKER:
Znaš ono: ”Kad ja dunem i vatru sunem…”

IZGLADNELI VUK:
Neću!

PRASAC ROKER:
Zar nisi rekao da to tako ide po bajci?

IZGLADNELI VUK:
Jesam, pa šta?

PRASAC ROKER:
Znači, predaješ se?

IZGLADNELI VUK:
Ma ne pada mi na pamet da oduvam ovakvu lepotu.

PRASAC ROKER:
(vuku)
Zašto si onda hteo da oduvaš naše?

IZGLADNELI VUK:
Zato što ste vas dvoje prljali šumu. I ako mi obećate da ćete je očistiti, ja ću vas ostaviti na miru.

PRASAC ROKER:
(vuku)
Nećemo, ne možeš nam ništa… Mi imamo našu seku…

PRASICA PREDUZEDNIK:
(prascu rokeru)
Oćete!

PRASAC ROKER:
Štaaa!

PRASICA PREDUZEDNIK:
(prascu rokeru)
To što si čuo. Ti i seka ćete očistiti šumu od smeća…

PRASAC ROKER:
(prasici preduzetniku)
Ali kako ćemo? Ja moram da se spremam za nastup, a seka je otišla da traži sponzore za štampanje knjige.

PRASICA PREDUZEDNIK:
(prascu rokeru)
Ako mi obećate da ćete očistiti šumu, ja ću biti sponzor seki za knjigu, a tebi ću pomoći da snimiš CD sa tvojim pesmama. A kupiću vam i po jednu ovakvu kuću.

PRASAC ROKER:
(prasici preduzetniku sa oduševljenjem)
Stvarno!

PRASICA PREDUZEDNIK:
(prascu rokeru)
Zar sam vas nekada slagala?

PRASAC ROKER:
(prasici preduzetniku)
Nisi… ali je ovo ipak jedna mala ucena.

IZGLADNELI VUK:
(prascu rokeru)
E, baš volim!

PRASICA PREDUZEDNIK:
(prascu rokeru)
Samo hoću da vas naučim lepom ponašanju i higijeni.

IZGLADNELI VUK:
(prascu rokeru)
Ako zagadite šumu i sve životinje odu iz nje, ni vama neće u njoj biti lepo.

PRASICA PREDUZEDNIK:
Tako je.

PRASAC ROKER:
Ali kako ćemo… Mi smo ipak prasići… I mi smo naučili da živimo…

PRASICA PREDUZEDNIK:
(prascu rokeru)
Svinjski?

PRASAC ROKER:
(prasici preduzetniku)
Baš tako!

PRASICA PREDUZEDNIK:
E, nema više toga. Mi moramo biti prasci sa pedigreom.
(daje mu štap sa ekserom na vrhu)
Trk na skupljanje smeća. I ja ću vam pomoći.

PRASAC ROKER:
(gleda tužno u štap)
E, baš mi je neki pedigre. Ko da sam čistač ulica.

IZGLADNELI VUK:
I ja ću!
(uzima drugi štap)

PRASICA PREDUZEDNIK:
I deca će nam pomoći… A ja za to vreme odoh po seku…
(odlazi)

SONG O ČIŠĆENJU
Napred drugari mali,
Svako kome je drago,
Čistimo našu šumu,
Naše zeleno blago.

Refren: Čistimo zeleno blago
I našu predivnu šumu,
Da opet trčkaramo
Po njenom cvetnom drumu.

Svako od nas ovde
Treba da ima na umu:
Da ćemo biti srećni
Kad očistimo našu šumu.

(ulazi Crvenkapina baka. Mlatne vuka štapom po zadnjici)

CRVENKAPINA BAKA:
(vuku)
Je li ti neotesanko, dokle misliš da te ja više čekam.

IZGLADNELI VUK:
(češući se po zadnjici)
Zašto si me čekala, bako?

CRVENKAPINA BAKA:
(vuku)
Pa valjda da me progutaš, a posle i Crvenkapu…

IZGLADNELI VUK:
Jaooo, pa zar opet!

CRVENKAPINA BAKA:
…a i lovac osede čekajući… jedva sam ga sprečila da ne dođe i raspori te pre nego što nas progutaš…

IZGLADNELI VUK:
Ali bako, već sam ti rekao da ovo nije ta bajka…

CRVENKAPINA BAKA:
Kako nije? Ne može to tako, kako se vama hoće. Nije lepo da se sprdate sa starom gospođom…

PRASAC ROKER:
Bako, ovo je bajka o nama… prasićima.

CRVENKAPINA BAKA:
O prasićićima?

IZGLADNELI VUK:
Jeste!

CRVENKAPINA BAKA:
A, moguli ja da budem i u ovoj bajci?

IZGLADNELI VUK:
Šta bi ti radila u njoj?

CRVENKAPINA BAKA:
Jela! Brate, dosadilo mi je da samo mene gutaju. Znate, baka mnogo voli pečena praseća rebarca i kupus salatu. A može i kiseli krastavčići… (Štipne prasca rokera za obraz)
Kako si samo buckast. Kad počinjemo?

PRASAC ROKER:
(uplašeno)
Šta: kad?

CRVENKAPINA BAKA:
Kad počinjemo sa bajkom?

PRASAC ROKER:
(odahne)
Upravo smo je završili.

CRVENKAPINA BAKA:
(tužno)
I šta ću ja sad?

IZGLADNELI VUK:
Da nam pomogneš da očistimo šumu, koju su ovi prasci isprljali.
(daje joj štap sa ekserom na vrhu)

(dok vredno skupljaju smeće svi pevaju i igraju)

SONG O ČIŠĆENJU II DEO ILI ODJAVNI SONG

A i vi deco draga
Treba uvek da znate,
Nemojte svojim smećem
Okolinu da prljate.

Refren: Čistite prirodno blago
Na našem prelepom svetu.
Napred družino mala
Spasimo Zelenu planet!

Stupimo u veliki stroj,
Objavimo smeću kraj.
Očistimo zeleni park,
Očistimo zeleni Raj.

Budimo Baba Roga
Za sve prljave aveti
Koje u obliku smoga
Zagađuju naše plaveti.

Refren: Čistite prirodno blago
Na našem prelepom svetu,
Napred družino mala
Spasimo Zelenu planet!

Stupimo u veliki stroj
Objavimo smeću kraj.
Očistimo zeleni park,
Očistimo zeleni Raj.

ZAVESA

mmshika@gmail.com
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju