Tode Nikoletić - Put po svetu na trotinetu

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Tode Nikoletić - Put po svetu na trotinetu

Post od branko »

Tode Nikoletić

Put po svetu na trotinetu


Avanturistička bajka za decu do sto godina

I g r a j u :

Cvetko
Skitko
Marica

Scena: Veliki globus, nekoliko putokaza i oznaka država. Šumska klupa sa strane.

Kostimi: Skitko u pocepanom fraku, probušenih cipela
Cvetko : kratke pantalone sa tregerima , safari kapa, sa rancem
Na leđima...
Marica: pegava, sa čuperkom na glavi, u haljini
i cvetnim dokolenicama na nogama.

Scena zamračena.
Skitko: (Leži na klupi i hrče.)

Cvetko: (Ulazi na trotinetu, vozi dva kruga i predstavlja se.)
Zdravo narode dečji!!! Zdravo radoznali svete! Zdravo Šumna šumo. Zdravo cvetni cvete Zdravo nebo plavo. Zdravo meka travo. (Poklanja se.) Zdravo,medne pčele, Pozdravlja vas Cvele! Dragi moji, dozvolite da vas pozdravi moj najbolji drugar., Trotko! (Drma trotinet.) Hajde, Trotko! Šta si se uspavao? Pozdravi decu!

Trotko: (Iz stomaka.)
Zdravo deco! Bon žur! Jureget!!Đin hao!

Cvetko:
Ne preteruj, Trotko. Dovoljno je reći samo jedno učtivo zdravo.

Trotko.
Oreoar! Buenos dijas! Ćus! Servus! Jasu! Heloou!

Cvetko:
Dobro. Dobro! Znamo da si naučio sve jezike sveta. Ali, mnogo, bre preteruješ. I mnogo si, brate, brbljiv. Šta?! (Saginje se da mu trotko nešto šapne. ) Kaži? Gukni golube,da te čujem? Uh? Ne znamo gde smo i ne znamo na kom jeziku da pozdravimo decu. Kako to misliš da ne znamo? Znamo, Trotko. I te kako znamo. (Vadi kartu.) E, ovako,gledaj Trole, prošli smo Balaton, pa Nađ Kanjižu, Segedin, Suboticu, Novi Sad, i sada smo u Italiji! Evo, mapa kaže da smo u Veroni! Prema tome; to znači da možemo pozdraviti decu italijanski «Bon đorno»! Hajde, reci lepo Bonđorno! Molim?(Saginje se.) Kako to misliš, nismo u Italiji?
Ne lupaj, gvozdenko! Vidiš li putokaz? Lepo piše Italija. A i preplivali smo more..Ne!?. Ma šta kažeš? Dunav?! Auuuuu. Pa gde smo kad nismo tamo gde smo trebali biti? (Trotko mu šapuće.)U Srbiji! Jao! U Srbiji? Znao sam da ćeš zalutati. A lepo sam ti rekao da skreneš levo(Pokazuje desno.) a ne desno, šeprtljo!(Pokazuje levo.) Molim? Uh, ko je vozio? Ja! Ja sam vozio!? Pazi Stvarno?! Pa šta? Kao da ti nikada nisi zalutao. Svako može da pogreši. A dok ne smislimo šta ćemo dalje predlažem da napravimo malu ,malu, malu pauzu, da se okrepimo i malo osvežimo ...
Zato se , blago meni, parkiraj pored klupe, a ja ću smestiti moje lepo du! Kako se kaže? Pe. Na klupicu. (Seda na skitka.)
Skitko:
Jao! Jao!
Cvetko: (Naglo skače.)
Pardon, gospodine!!! Nisam vas video?!
Skitko:
Gde gledaš? Hoću reći, gde sedaš mamlaze jedan! ?
Cvetko:
Nisam vas video. Izvinjavam se ako sam...
Skitko:
Pogledaj šta si uradio sa mojom košuljom? Izgužvao si mi Frak! Pocepao cipele! Probušio čarape!...
Cvetko:
Oprostite. Nisam vas video... Hteo sam samo da se odmorim...

Skitko:
Pa si smestio svoju debelu gu... Kako se kaže? Zicu, na moje svečano o, hmmm...maturko odelo?
Cvetko:
Primite moje, ovaj, duboko izvinjenje. Ne znam kako da se iskupim za
nesmotrenost?
Skitko: (Gleda u kesu sa hranom.)
Cvetko:
Molim? A-ha! Hoćete sendvič?
Skitko:
Aaaa. Ne! Sendvič je premalo za zadovoljenje pravde. Oprostiću vam sa dva- tri sendviča.
Cvetko:
Biće mi zadovoljtvo da podelimo užinu.(Skitko grabi sve.) Ali dozvolite mi najpre da se predstavim. Moje cenjeno ime je, Cvetomir, Cvetko, Cvele. Cirkusant, artista, i zabavljač . A ovo je moj verni saputnik trotinet, Trotko. A vi ste?
Skitko:
Gladan. (Vadi maramicu iz kofera i stavlja oko vrata.)
Cvetko:
Mislim...Kako vam je ime?
Skitko:
Dobro. Mmm... Vrlo ukusno. Vrlo ukusno...
Cvetko:
Ako smem da primetim, vrlo ste ogladneli.
Skitko:
Aha. Pogotovu kad mi neko sedne na stomak. Tad mi se otvori apetit ko krokodilu čeljusti. Mmmm... Odličan vam je sir. Je li domaći.?
Cvetko:
Izvinjavam se to je papir.
Skitko:
Ko bi rekao?Domaći papir ! Baš je ukusan.
Cvetko:
Jeste li za sok od višanja.
Skitko:
Od višanja? Kako da ne! Zadovoljiću se sa jednim cugom . (Pije sve.)
Cvetko:
Ohooo! Ode sve. Čini mi se, prijatelju, da vam je cug izuzetno dug!
Skitko:
Samo kad sam uzbuđen.
Cvetko:
Niste rekli kako se zovete, mladi gospodine?
Skitko:
Ah.da! Dozvolite. (Briše ruke frakom.) Semjuel Klemens Lenhorn. Pesnik i pustolov. Putopisac,.iluzionista i glumac. «Piti il ne piti,pitanje je sad»! Šta kažete?
Cvetko:
Počastvovan sam što mogu upoznati tako velikog glumca. Mogu li dobiti vaš autogram? Skitko:
Auto. ..Svakako,svakako... Gde li sam zaturio olovku???
Cvetko:
Izvolite. Poslužite se mojom.

Skitko.
Zadovoljstvo mi je. (Piše i stavlja olovku u džep.)
Cvetko.
Izvinjavam se, olovka!
Skitko:
Oprostite, slična je mojoj... Izvolite gospodine, Smetko.
Cvetko:
Cvetko. Zovite me, Cvetko, ili Cvele...može i Cvelence.
Skitko:
Ako nije tajna, Cvele, kuda ste se to uputili sa tako pretrpanim i teškim rancem?
Cvetko:
Cveletovo pozorište iz kofera je krenulo na put oko sveta...
Skitko:
Put oko sveta!?
Cvetko:
Put oko sveta!!! A šta je tu čudno, moliću lepo?...
Skitko:
Ne mogu da verujem? Pa ja sam upravo, iz ovih stopa krenuo na put oko sveta!
Cvetko:
Da, ali, mi imamo jedan veliki problem. Izgleda da smo se malo izgubili...
Skitko:
Ne! Ne! Vi se šalite. To je nemoguće!?
Cvetko:
A, zašto je nemoguće?
Skitko:
Nemoguće je, iz prostog razloga jer sam se i ja izgubio...
Cvetko:
Eh. Ali, mi moramo stići na zakazanu predstavu, a izgubili smo glavnog glumca...
Skitko:
Kako? Molim?
Cvetko:
Mislim, nedostaje nam glumac. A , Verona čeka...
Skitko:
Verona!? Verona?! Vera! Ona!
Cvetko:
Verona! Šta je tu čudno?
Skitko:
Ne, i to ste izmislili.
Cvetko.
Nisam. Časna reč!
Skitko.
Onda vam je neko rekao.
Cvetko:
A šta to? Ne razumem!?
Skitko:
Neko vam je rekao da sam i ja krenuo u Veronu.
Cvetko:
Nije ,mame mi. Evo, pitaj mog Trotka.
Skitko:
Kakva slučajnost. Neverovatno?
Cvetko:
Pa to je sjajno. Možemo zajedno. U društvu je zanimljivije. A osim toga dobro
će mi dođi takav glumac i virtouz...
Skitko:
To znači da me primaš u svoj cenjeni kabare?
Cvetko:
Biće mi čast. A predstava ne sme biti otkazana...
Skitko:
A, koliko primećujem, imamo i dovoljno hrane.
Cvetko:
Ne samo hrane. Imamo mi i muziku. (Vadi harmoniku.)
Skitko:
Opaaa!
Cvetko:
Pa da zapevamo!
Skitko:
Da zapevamo!

Cvetko: Ptica ima krila i može da leti,
U sjaj plavog mora za tren da odleti.
Riba zna da pliva čim se ribom rodi,
I sve dok je živa putuje po vodi.

Idemo do Španije ,Švajcarske što ranije,
Idemo do Indokine,idemo do stare Kine.
Idemo do Mađarske,Francuske i Bugarske,
Avionom i balonom ,busom ,vozom,kamionom.


Čovek ima noge i tu nema greške,
Pa predele mnoge prepešači peške.
Bile noge bose i zimi i letu,
NJega noge nose po celome svetu.

Idemo do Španije,Brazila što ranije.
Idemo na Filipine ,idemo do Indokine.
Idemo do drevnih Maja,idemo do Urugvaja,
Putujemo svetom našim trotinetom.


(Dok pevaju,nekoliko krugova prave trotinetom.)

Cvele:
Ee, pa... Dragi moj, Skitko. Ukrcavaj stvari. Vreme je da se da se krene.
Skitko:
Čeka nas Roma i Ankona!
Cvetko:
I neka lepa primadona! (Penju se na trotinet.)
Skitko:
Idemo po farmerice i na parče dobre pice!
Cvele:
Uh, al će nam biti fino, idemo na kapućino!
Skitko:
Arivederči Serbija! Bonđorno Italija!!!
Marica: (Ulazi uplakana. Plače. Zastaje.pa opet plače.)
Buuuu!
Cvele:
Ko je sad pa ova, uplakana Katarina?
Marica.
Nisam ja, Katrina! Buu-uuuuu....uuuuu!!!
Skitko: Dobro, de, ne slini tu. Ako nisi, Katarina, onda si sigurno Olivija?
Marica:
Olivija? Buuuaaaa!!!!
Skitko:
Nije Olivija! Biće da je neka ,Žužana!
Marica. (Udara ga s kišobranom.)
Nevaspitanko!
Skitko.
Pa ko si ? Sto ti zvezdica koje vidim!
Marica.
Ja sam jedna nesrećna ,usamljena i napuštena devojka.buu..
Skitko:
A, ima li ta usamljena i napuštena devojka ime? Buuuu!
Marica.
Ima! (Udara ga kšobranom.) I nije za ismejavanje! Mamlaze!
Cvele:
Pa, dobro. Hoćeš li nam reći kako ti je ime?
Marica:
Marica. Ostavljena.odbačena i nemoćna u ovoj mračnoj šumi, prepunoj
zveri, divljaka , prevaranata i razbojnika... Hej!!! Pa vi ste razbojnici!
Skitko:
Razbojnici!? Čuj! Pa zar ti ja ličim na razbojnika?
Marica:
I te kako. Pravi gusar!
Skitko:
Tata ti je gusar! Sram te bilo! Vidi ti nju?
Marica.
Šmrk. Nemam tatu.
Cvele:
Nemaš tatu?
Marica:
Imam. Buuu...
Skitko:
Ne razumem? Kako može u isto vreme nešto da ima i nema? Osećam da tu nešto
smrdi...
Cvetko.
Osećam i ja. Obuj cipele. Ugušićemo se. A ti devojko. Da razjasnimo neke stvari, kako možeš da imaš i nemaš tatu?
Marica:
Lako. Ostavio me i oženio zlu maćehu. Buuuu!
Cvele:
Surovo. I gde ćeš sada, nesrećnice?
Marica:
Ne znam. Ostaću ovde da me pojede vuk.
Skitko.
Vuk Bojović!
Marica.
Ne ! Nego, Vuk Karadžić!!!( Udara ga. )
Skitko:
Uh. Al ima tešku ruku. Jadan vuk!
Cvele:
Skitko! (Pokazuje rukom da se udalje... Šapuću.) Šta ćemo Sa njom? Ne možemo je ostaviti samu u šumi...
Skitko.
Ubedićemo je da se vrati kući i isprebija tatu i maćehu.
Cvetko.
Misliš da ona to može?
Skitko. Ooooo! I te kako. Bije ko, bokser!
Cvetko.
Ne znam je li to pametno. Kad je vidim ovako nesrećnu, Uplašenu. nežnu, nekako mi je dođe žao...
Skitko.
Prepusti meni da je diplomatski ubedim. (Pprilazi grubo.) Slušaj ti mala, Marice! Nemoj tu da mi sliniš.znaš! Odmah da si se vukla kući. Slušaj maćehu i komšije i knjigu u ruke...Znaš!
Marica.
E, neću!
Skitko.
E, hoćeš!
Marica.
E, baš neću! (Udara ga.)
Skitko:
Hoćeš.hoćeš!
Marica:
Neću u inat! (Udara ga.)
Skitko:
Hoćeš i kvit!
Marica.
E,da vidimo, ko će me oterati? (Uudara ga.)
Skitko:
Briši kući!
Marica:
Neću! (Udara ga.)
Neću! (udara ga) I neću! (Udara ga.)
Skitko: (Isprebijan.)
dobro.nemoj.
Cvetko
I! Je si li je ubedio?:
Skitko.
Skoro. Malo je tvrdoglava,ali, popustiće...
Cvele.
Nema nam druge nego da je povedemo sa sobom. Slažeš li se?
Skitko.
Ali, bezobrazna je!
Marica. (Sluša.)
biću dobra.
Skitko.
Neposlušna je.
Marica.
Slušaću vas.
Skitko:
Proždrljiva je!
Marica:
Gladovaću od sada.
Skitko:
Jao, al je dosadna.
Marica:
Evo. Više neću otvarati usta.
Cvetko.
Hajde, Skitko. Budi drug.
Marica:
Hajde. Što si strina?
Skitko.
Strina?! Eto! Nazvala me je strina !? A i otvorila je usta!
Cvetko:
Ma, to se ona samo šali. Vidi kako te umiljato gleda? Ona te voli...
Skitko:
Ne voli!
Cvetko:
Voli... Vidi kako je stidna!
Skitko.
Aha!
Marica:
Volim.
Cvetko:
Eto. Čuo si je, voli te. Pruži joj ruku...
Skitko:
Aali, Cvele. Ona ne ume da glumi, a nama je potrebna glumica.
Marica:
Kko ja!? Ja ne umem da glumim! Pa ja sam gledala Predstava u cirkusu...
Cvele:
Eto, Skitko, vidiš da zna. Pruži joj ruku....
Skitko:
Neka ti bude. (pruža ruku.) Ali , ako budeš dosadna,odmah ideš kući!
Marica:
Toooo! (Skače mu u naručje i padaju. )
Cvele.
Aaaaa!, sada! Idemo na put oko sveta! Italija čeka!
Skitko:
Bon đorno mandžare i belisime đovane iz Pezare!!!
Marica.
Saluti! Benvenuti! Tuti-fruti!
Skitko.
Ćuti!

( svi su na trotinetu. Prave nekoliko krugova uz muzičku sekvencu)
Zamračenje.
Dok traje muzika,postavljaju tablu sa natpisom «Verona».
Prva slika: « Romeo i Julija «

Cvele:
Skitko gde smo ?
Skitko:
U cipelama!!!
Marica:
Dobro da nisi rekao u gaćama! Baš si nepismen, i ne upućen! Pogledaj tamo, lepo piše na putokazu gde smo! Ili možda ne umeš da čitaš i pišeš?
Skitko:
Ko ne ume da čita i piše? Razpekmeženi stvore? Ko? Ja!!! Ja?! Pa, ja, gusko, mogu da pišem levom nogom, a levom rukom, kao desnom nogom! A desnom rukom kao levom rukom, a levom...
Cvele:
Dobro, ubedio si nas . Idi vidi i pročitaj. Jer ko čita???Ko čita?
Skitko:
Ko čita, čeka ga pita!
Cvele:
Jer, ko čita ne skita!!!
Marica:
Hajde pito, pročitaj nam šta piše na putokazu!
Skitko:
A,a-no-rev ! Anorev!! Mi smo u anorevu!!!
Marica:
Aanorevu? Nikad čula. (Gleda.) Jao! Smotanko! Ne čita se s desna na levo, već s leva na desno!
Skitko:
Znam. Ali ja sam dešnjak!
Cvele:
Pa, dobro, gde smo ?
Marica:
U Veroni.
Cvele:
U Veroni, gradu ljubavi! Pa to je sjajno.!
Marica:
Gradu ljubavi! Ohhhhh.... Hoće li se neko zaljubiti u mene?
Skitko:
Hhoće. Neki italijanopopulos.
Cvele
U to vreme u Italiji su živeli Stari Rimljani.
Skitko:
Šta!? Zar nije bilo mladih?
Cvele:
A Italija je , u stvari, bila Rimsko carstvo. U Italiji su rođeni veliki kompozitori...
Skitko:
Veliki? Pa kako ih je rodila mama?
Marica:
Na pupak. Ne prekidaj Cveleta.
Cvele:
Dakle u Italiji su rođeni Verdi, Pučini, Vivaldi.Zatim slikari kao što su: Leonardo Davinči, Mikeanđelo. Pa, veliki pesnici: Katul, Ovidije. Čuvene voskovođe: Cezar i Karlo veliki,,. Pa , slavni moreplovci, Galilejo, Kolumbo, Marko Polo...
Skitko:
Marko Polovina!? Nisam znao.
Cvele.
Najslavniji dramski pisac Vilijem Šekspir, je napisao čuveni ep o Romeu i Juliji. Hoćete li da vam pročitam? U stvari, predlažem da odglumimo jedan čin. Evo, ja Pristajem da budem Romeo.!
Skitko:
A, ja ću biti Julija!
Marica:
Ma nemoj mi reći! Dobro nisi rekao, da ćeš biti mandarina? Julija je ženski lik, pa prema tome, ja ću biti, Julija!
Skitko:
A, šta ću biti ja?
Marica:
Ti budi...Ti budi... Evo, budi renesansno drvo!!!
Skitko;
Drvo? Ja da budem drvo?!. Ja! Slavni glumac i šoumen!? Oooo Sveta Talijo !Ne dolazi u obzir!!!
Marica:
Šta fali? Staneš tamo i zapanjiš se!!!~Fosno jedna...
Cvele:
Evo! Ti budi Kapoleti, ako se slažeš?
Skitko:
Ja da budem kapa koja leti? Jok!
Cvele:
Ama, kakava kapa!? Ti si predstavnik porodice Kapoleti! A ja, porodice Monteki. Mi smo u sukobu zbog lepe Julijete... Razumeš?
Skitko: Aha.!
Cvele: Suština priče je da sam slepo zaljubljen u Juliju a ti mi ne odobravaš tu ljubav. Kapito?
Skitko: Pa, što tako ne kažeš!
Cvele: A sada idemo po mačeve. A ti, Julija, dušo, popni se nas balkon i za to vreme dočaraj svoje ljubavno nestrpljenje...-:
Marica:
Hoću. ( Penje se na improvizovan balkon, namešta frizuru i doziva.) Ohhh, Romeo, Romeo, zašto si Romeo? Zašto nisi Bartolomeo ili Mikelo. Pa da te moje srce nije nikad srelo. Ooo, Romeo, Romeo, zašto si Romeo??? Zašto si moje srce kao metla pomeo? O , Romeo! Romeo!...


Romeo:
(Ogrnut plaštom.) Ooo,Đulijeta, Đulijeta, belisima đovana iz Verone . Pruži mi tvoje latice da se uspužem do tvojih usana dok ti nema tatice. Da ti kažem nežno samo, io ti amo! Io ti amo! Da ti otpevam najlepšu kanconu, dok se smrzavaš na balkonu pa da zaspiš na mojim snažnim rukama u najslađim mukama...
Julija:
Pevaj! Pevaj, prinče sa dugim mačem ovoj usamljenoj zatočenici na balkonu. Otpevaj neku kanconu ili serenadu...-:
Romeo:
Šta?! Sram te bilo! Kakva Nada? Skoncentriši se na ljubav koju ti nudim sada!
U starom gradu Verona živela je đovana ta!
Koju sam čekao dugo. Koju sam tražio ja.
Ma kakva Monaliza! Ma kakva Mona Madona.
Samo mi u samoći njena lepota sja!
U starom gradu Verona živela đovana ta!
Zbog koje sa balkona i sada cveće zre.
Oh, kad bi samo htela cvet mali da mi da,
Ali je sudbina zla od mene uze, bre!
Julija:
Jao, Romeo!!! Al ga rimuješ? Ko Grk. Dođi da te cukim! Zaslužio si pusicu...
Skitko:
Kuš!! Odbi, gnjido,Montekijska! Vidi ti njih, oni bi da se cmaču, dok meni živci skaču.? Romeo, Romeo, zašto nisi Romeo?
Romeo:
Ko si ti drzniče, što sprečavaš ljubav našu?
Skitko:
Kko sam ja! Ko sam ja! On pita ko sam ja? Uh, ko sam ono ja? ( Češe se.) Ah,da!!! Setio sam se! Ja sam šubaraleti! Ne! Kapaleti!!! Tako je, huljo, ja sam Kapoleti, što ti gadno preti... Al sam ga izrimovao, ko rimljanin.
Romeo:
Zar u tvome srcu nema ni malo razumevanja za našu ljubav, surovi rođače?:
Skitko:
LJubav? Šta beše to?U mom srcu stanuje zlo, a ,ti, ti robe bi da se ljubakaš.?! Odbi, zavodniče neiskusnih i neukusnih veronskih đovanina.
Julija:
Ko je neukusan, inkvizitore?
Romeo:
Ali, ja se palim na nju! na usne te i kosu tu , i nosić taj i prstić., aj!..:
Skitko:
Ne vredi, sve da te pali i hepo kocka . Odbi uštvo! Protuvo! Huljo!.....:
Julija:
Ne vredi se sa njim prepirati,ova scena će trajati tri dana. Preduzmi nešto Romeo!. Udari ga ! Opauči! Nauči pameti tog buzdovana!
Romeo:
Vadi mač, protuvo!!! Neka pobednik uzme ruku, Đulijete!
Skitko:
Interesuje me njena noga!
Julija:
Ne daj nogu Romeo!
Cvele:
Odbi od noge, rugobo! Vadi mač!
Skitko:
Sa zadovoljstvom, narandžasti!
Julija:
(Gađa ga s' vazama.) Uaa! Evo ti! Mazni ga, Roki, po njušci!
Romeo:
( juri ga po sali.) Šta kažeš na ovaj udarac, kilavi?
Skitko:
Nije loše ,žilavi!. A sada, Rodni, marš u ćoše!!!:
( Boreći se odlaze iza kulise i odatle dopiru glasovi.)
Evo ti po njušci!
Romeo:
Jao!!! Evo i tebi loznico! (Julija skače.):
Skitko:
Jao! Evo i tebi ,boranijo!:
Romeo:
Lele! Evo tebi kako! ( Julija drži fige.)
Skitko:
Nije loše! A evo tebi, čvarku preprženi!!!:
Romeo:
( Krik.) Kuku! Kuku meneeee!!! Kukuuu mene, leleee meneee!
(Skitko izlazi do proscenijuma. Usporeno. Julija ne veruje
Ostaje nema jedan trenutak,a zatim.)
Skitko:
Veni.Vidi. Vici!
Julija: Oh, Romeo, Rromeo!.LJubavi moja. Zar te ubi ovaj orangutan Zar te ote od mene ovaj glupi glupan? Nije nam se dalo srećo moja mala, ovaj svet je prepun brutalnih budala.Ali,ljubavi, dok ljubavi u meni postoji, neće me sprečiti ni moji ni tvoji.Zato, neka nas ovaj otrovčić zauvek ,dušo, spoji. Zbogom. Zzbogom. Mili .....moj.....Ro...me....ooooooh....
(Skitko se najpre malo ljulja, koluta očima i pada mrtav.)
Skitko:
Uh.,al me proburazio i unakazio..
Romeo:
(Izlazi sav srećan.) Mila....Mila...Bocno sam ga...Mila. Mila, što si tako lila? (Drma je. )Mila! Jao mene što me snađe! Moje zlatno sunce zađe! Srećo moja oduzeta... Zbogom zbogom, Đulijeta. ( Uzima bočicu paradaiz soka i pije.). Čekaj me na kraju sveta. Kakva šteta, kakva šteta, ljubo moja brzopleta! Ovo je kraj. Ovo je kraj!!! Kis mi and sejt godbaj...
(Pada pored Julije... Skitko ustaje i pije iz boce.) .
Skitko:
Uh, što je mnogo dobar ovaj sok od paradaiza.
Marica:
(Budi se.) Kako,bre,možeš da piješ? Pa nismo se još ni ohladili!?Proždrljivče. Daj meni malo? (Pije.)
Cvele:
Bila je to priča o Romeu i Juliji. Međutim, predlažem da pođemo dalje!: Lepote sveta nas čekaju. Pa, šta kažete?A?
Marica:
Da se krene!
Skitko:
Da se pođe!
Cvele:
Da vidimo u koju ćemo zemlju? (Vrti globus.)
Skitko:
Ja sam za Galiciju!
Marice:
Gde ti je to?
Skitko:
Kod Skandnavije.
Marica:
A gde je Skandinavija?
Skitko:
Blizu Bavarije!.
Marica:
Izmišljaš!
Skitko:
Mame mi, učio sam to na času matematike.
Marica:
To? To si učio na matematici??? Šta li si onda naučio na muzičkom?
Skitko:
Pitagorina teorema stav dva, a -mol.
Skitko:
Izgleda da si ti svirao na muzičkom bubnjeve.
Skitko:
Pardon, madmaoazel! Violina.
Marica:
Violina!? Ha! Kladim se da ne znaš šta je violina.?
Skitko:
To zna i moja baba.
Marica:
Reci...reci...
Skitko.
Violina je, violina je... Kćerka od kontrabasa!
Marica:
Ee, sad ću da te bijem, bubnjaru jedan!
Cvele:
Pa, dobro hoćemo li mi u novu pustolovinu_
Marica:
Hoćemo. Ali samo jednom da ga mlatnem po glavi, da mu isteram kontrabas iz glave! (Hoće da ga udari.)
Skitko:
Uaa! Siledžijo!
Cvele:
Kako hoćete. Ja i Trotko odlazimo i to pravac u Španiju!
Skitko:
Španiju? Jao!? Španiju, zemlju mojih snova!?
Maricu: Zemlja slavnih moreplovaca!
Skitko: Zemlja pečenih pilića i utovljenih ovaca...

Cvele:
Domovina Franciska Goje, Nerude i Lorke!!!
Marica: Don kihota , Panča vile i Servantesa!
Skitko: Zemlja , pancerota, tortilja i dobrog mesa!
Cvele: I zgodnih kastanjesa!
Marica: Pesme, flaminga i plesa!
Skitko: I mesa! Mesa! Mesa!
Cvele: Ukrcavaj se! Trotinet kreće!
Marica: Idemo u Španiju, zemlju sunca i sreće!

( Voze se na trotinetu i pevaju.)

Svi. : lepa je holandija,
Sva blista od lala,
Al lepša je španija
Zbog mora i fudbala.

Barselona ,saragosa,
Madrid sladak ko tortilja,
Igra ,pesma mućaćosa
Valensija i sevilja!

Od kolumba pa do zole
Odjekuje špansko ole!
Pripazi se dobro vole
Kad čuješ u areni ole!

Lepa je litvanija
Snegom obavita,
Al je lepša španija
Puna senjorita.

Sebastijan i malaga
Sunce plaže,stari lorka,
Matadori puni snaga...
Školjke-palma de majorka!

Skitko:
Iskcavajte se ! Stigli smo! Razapinji šator. Postavi plakate.
Marica: Ooh, al sam uzbuđena! Gde ćemo prvo?
Skitko:
Na ručak! Obožavam španske ptice!:
Marica:
Jaaao, proždrljivče! Jedeš ptice? Piiih!
Cvele:
Predlažem da posetimo špansku koridu!.
Marica: Ohhh! Oduvek sam želela da gledam borbu matadora i bika.
Cvele:
Ako je tako,Skitko, predlažem da dočaramo ,Marici, borbu?

Skitko:
Nje loša ideja. A posle ćemo pojesti bika, ako nemate ništa protiv takvog jelovnika?
Cvetko:
Slažem se! Marice, uzmi ovu maramicu i na kraju borbe baci pobedniku dok se mi dogovorimo ko će biti bik.
Marica:
Oh. Tako sam uzbuđena!
Cvele:
E, pa, Skitko, pošto si višlji i jači, imaš čast da budeš bik.
Skitko:
Bik!? Ne dolazi u obzir. Moj intelektualni nivo mi ne dopušta da budem tamo nekakav bik ili krava!
Cvele:
Pa to je kobajagi.
Skitko;
Jok!
Marica:
Tvrdoglav je ,neka bude magarac!
Cvele: Šta ti fali da budeš bik?
Skitko:
Šta mi fali!? Zar nije dovoljno što sam u Veroni bio neki zli Kapoleti. U svakoj priči negativac. Crna ovca! Sedma rupa na svirali! Trinaesto prase! A sada bi
još da vam budem krava! E...pa neću! Neću i tačka!
Cvele:
Dobro, dobro. Ne muči! Evo ja ću biti bik! Hajdemo da se pripremimo!
Marica:
(Penje se na stolicu kao u ložu.) U starom gradu Kordoba na hacijendi Don Hulia Pereire, živeo je opaki bik, Ferdinand. Kad on rikne kuće se ruše. A kad se ritne trave se suše! Sunce se krije, gase se sveće, latice i mirise sakriva cveće. Jao matadorima! Jao , senu i stogovima, kad se pojavi Ferdinand sa oštrim rogovima.
(Pojavljuje se Ferdinand sa cvetom u kosi.)
Ferdinand:
(Piskavim glasom.) Izvin,te' gospojice, znate li gde ima sočne travice i neke zgodne kravice ?
Marica:
Jao,što je lep!? Pravo telence! Izvolite,izvolite , telence!
Ferdinand:
(Vadi nož , viljušku, i stavlja salvetu oko vrata.) Hvala vam .hvala vam...?
Marica:
Marica. Ja sam ,Marica. Oh ...Kako je samo učtiv!?
Ferdinand:
Kravica Marica!
Marica:
A, kako se vi zovete?
Cvetko:
Kaetano Lopez, Martinez De La Ferdinand. Ali za obožavaoce sam Fredi.
Marica:
Drago mi je, Fredi. Ako smem da primetim, vrlo ste slatki.
Cvetko:
Zahvaljujem se na komplimentu. I vi ste, Marice kravice ko šećer.
Marica:
Oh...Vi mi laskate. Nadam se da ćete mi dozvoliti da vas pomilujem?
Cvetko:
Biće mi čast. Prepuštam se vašim nežnim rukama.
Marica:
Tako imate umiljatu kožu...
Cvetko:
Osećam da sam se zaljubio na prvi pogled. Neka ovaj cvet bude dokaz moje ljubavi..
Matador:
Odbi od Marice , buduća kobasice!!!
Ferdinand:
Bum tres in medija res! Ko si ti stranče? Zoro?
Matador:
Ne , nego Drljača Boro!
Ferdinand:
Boro ćoro?
Matador:
Ćoro!? Nazvao si me ćoro! Slavnog toreadora? NJunjo Toresa!? Ovo je uvreda! Umesto da se blamiram, sad ću lepo da te istranžiram! ( Vadi džinovsku viljušku.)
Marica:
Ostavi ferdinanda, NJunjo traktorose!
Matador:
Da bi stvari bile pod konac, ostaviću ga, ali, u lonac!
Marica:
Da ga nisi pipnuo!
Matador:
Pozdravi se sa svojim bednim životom kravo jedna!
Ferdinand:
Jao kolika viljuška!? Ovaj ,Tores, je sasvim blesores! Kidaaam!!!
Matador:
Stani! Stani vole! E, ovome ne možeš odoleti! (Vadi crvenu maramu.) Oleeee!
Ferdinand:
(Prvo kopa nogama,zatim riče) Marama! Crvena,marama! Joj, što sam ljut! (Duva.)Joj što sam nervozan! Joj što sam neurotičan!
Marica:
Zgnječi ga, Fredi! To Fredi! Mazni ga! Rokni ga!
Matador:
Tajmaut, Fredi.? Pa, pobogu, Marice!? Pa za koga ti navijaš?
Marica:
Zna se . Za Ferdinanda, moje telence!
Matador:
E, kad je tako, neka se pozdravi sa životom. Hajde kotletu, oooleee!(Nekoliko puta Ferdinand se zaleće a matador ga šutira.) Izvoli vole, još jedno oleee!
Ferdinand:
( Pada.) Ne mogu više,uh! Ode mi srce. Uf, predajem se.
Matador:
A, sada, po drevnom španskom običaju, kucnuo je čas da te probodem.
Ferdina:
Da me, probodeš!? Gde da me probodeš?
Matador:
Kroz tvoju bednu plećku, junetino! Evo!
Ferdin:
Jao!!!Jesi li ti normalan? To boli!
Matador:
Boli. Nego šta! A, sada ideš na prženje! Pošteno sam zaslužio večeru i maramicu lepe, Huanite. ! Ooo, lepa, Huanito, vud ju lajk bif stejk rur , midium, or vel dan?
Ferdin:
Marice, Marice, traslejšn pliz?
Marica:
Kuš proždrljiva stoko! Zar Fedija hoćeš viljuškom u oko E,sada ćeš da vidiš kako prija moja oklagija!!!
Matador:
Kolika oklagija!? Leeeleeee! Nastradaću kao tele!!! ( Beži.)
Marica:
Jadno moje telence, dođi da te cukim. (LJubi ga.)
Skitko:
Neću tako da se igram! Uvek on pobedi. Uvek njega ljubiš!
Marica:
Nije u tome stvar, grubijanu jedan. Bitno je da pobedi dobrota. Razumeš? Humanost, ljubav...
Skitko:
Misliš, ljubav prema domovini, hrani, piću ?
Cvele:
Ne vredi.Samo misli na stomak. Najbolje je da mu to objasnimo u sledećoj pustolovini. Hajdemo! Pakujte kofere, idemo! Putujuće pozorište nove zemlje ište...
Skitko:
A, klopa?
Cvele:
Ješćemo na divljem zapadu.
Marica:
Idemo u vestern priču. Jupiiii!!!!
Skitko:
Na pečene bizone! ( Okreće globus.)
Cvele:
Ukrcavajte se , Oklahoma čeka!
Skitko:
I pun bokal mleka!

( Pevaju u kantri fazon.u)

Svi: Sećate se Bili Kida
I njegovog revolvera
DŽesi DŽemsa i bandita
Vajat Erpa i rendžera.

Sećate se Holideja
Onog slavnog pokeraša,
Obračuna kod O-keja,
Kauboja i pljačkaša.

Kolorado,Oklahoma,
Teksas, Kanzas ,Arizona, ref:
Virdžinija, Jjuta, Mejn,
I bjutiful Ledi DŽejn.

Sećate se hitrog Šejna,
Vinetua, Šetrehenda,
Viskija i DŽona Vejna.
Panča Vile ,hacijenda.

Sećate se karavana
Zlatnih žica i kopača,
Lešinara,Crnih Vrana,
Ratnih staza i Apača.

Alabama , Karolina
Slavna Juta i Ajova,
O, maj darling Klementina
Kaubojko mojih snova.

( U toku igre su stavili šešire i opasali revolvere.)
( Marica ostaje sama, liže lizalicu u polumraku.)

Marica heeej! Kauboji, gde ste? Stigli smo. U-huuuuuuuuuuu!: Hajde, šta se izmotavate? Ne igramo se žmurke Skitko! Cvele! (Traži ih.) Grdno se varate ako mislite da ćete me
uplašiti,. Ne plaši se, Marica ni zvečarke, a kamoli prerije, i tu i tamo nekakve čarke, kod Okej korala.. Marica je hrabra. Marica sama ide na spavanje. Maricu nije strah od mraka. Marica ima lampu. Gde ste? Uhuuu! (Osvetljava , traži i naleće na Bika koji stoji.)
Bik :
Haka, aka. Hunga bunga!
Marica:
Majčice moja! Šta je ovo?
Bik:
Kvaka žvaka! Čunga lunga! (Pruža ruku)
Marica:
Odakle mi žvaka? Ne.ne, nemam!
Bik:
Nemati!? Onda tebe Bik koji stoji lemati!
Marica:
Nemojte, molim vas. Evo, idem da kupim tuce žvaka. Orbit, kolojs,duble bbuble...
Bik:
Ti bledolika skvo stati, ili ja tebe ucmekati!:
Marica:
Nemojte molim vas! Smilujte se! Imam sve petice u školi Poslušna sam , vredna, pažljiva... .
Bik:
Ti uvrediti, veliki poglavica, Bik koji stoji. Ti nemati čunga lunga!
Marica:
Jao! Vi ste Bik koji stoji??? Drago mi je ja sam, DŽejn, koja će pasti u nesvest!
Bik:
A, zašto, DŽejn, koja će pasti u nesvest imati ratničke boje i tatu? Ti biti na ratnoj stazi?
Marica:
To biti šminka i tetovaža, veliki Biče koji stoji.
Bik:
Ti uvrediti velikog poglavicu. Ti nazvati velikog poglavicu Bikom koji stoji.
Marica:
Ali? Sami ste rekli da vam je to ime.
Bik:
Da. Ali niko Velikog Bika koji stoji ne sme zvati «Koji stoji».
Marica:
Izvinjavam se, Veliki Biče , nisam znala . Evo sedite...
Bik:
Bik koji stoji sada , DŽejn , mučiti pa se ona kulturi naučiti! : (Veže je za totem.)
Marica:
Milost! Milost!.
Bik:
A, sada, neka počne ratnički ples uz tam.tam...: ( Igra ratnu igru uz tam tam i peva. ) aje,aje. Uja ,uja. Aleluja, aleluja!!!.
Marica:
Uupomoć!
Bik:
Ti sad reći pa, pa, životu. Bik koji već dugo stoji tebi odseći lakirane nokte! (Vadi džinovske makaze.)i skratiti trepavice...:
Marica:
Jao! Tatice moj! Upomoć! Skitko! Cvele!
Cvele: ( Obučen kao kauboj.)
Ostavi devojku siledžijo!!!
Bik:
Ooo... Vidi li to dobro Bik koji stoji, ili je to fata Morgana?-:
Cvele:
Kakva Fata ispod jorgana? Pred tobom je, stoko rogata, najbrži revolveraš divljeg zapada,! Bili Kid!
Bik:
Kili Bid? Nikad čuo?:
Marica:
Biliiiii!!!!:
Cvele:
DŽejniiiii!!!:
Marica:
Biliiiiiiiiiiii! (Oduševljeno.)
Cvele:
DŽejniiii!:
Bik:
Izvinjavam se, ako može da skratite tu ljubavnu seansu, pa da idemo dalje...


Cvele:
U pravu si, June. Pa...(Vadi maramicu.) Imam zadovoljstvo Da te izazovem na dvoboj tačno u podne! (Baca mu mrmicu.):
Bik:
Bik koji stoji sa zadovoljstvom prihvata i doći malo ranije (Uzima mara micu obriše nos i varća mu je. ) Izvoli. .
Cvetko:
Zadrži je.
Bik:
Onda, Bik koji stoji, ide po vatreni štap. Haug!
Cvele:
Čekam te. Sauh! (Odvezuje DŽejn.):
Marica:
Oh, Bili, junačino.! Oh, Bili, spasioče! Dođi da te cuki tvoja DŽejni!:
Cvetko:
Pristajem, ali darling neka to bude filmski.
Marica:
Ol brajt. Givmi fajt. ...(LJubi je. Bik koji stoji i gleda.)
Bik:
Bik koji stoji se izvinjava. Je li Kilavi Bid završio sa davljenjem svoje skvo. vreme je za dvoboj!
Cvele:
O kej! Posle dvoboja ćeš se zvati Biftek koji leži!:
Bik:
Pretiš, bledoliki! Neka tvoja bleda skvo počne sa odbrojavanjem ako znati do deset brojati?:
Marica:
Ko je bled!? Videćeš vole sada! Aaaa sada okrenite leđe i počnite. Deset! Devet! Osam! Sedam!......Dva, jedan, nula!!!
(Dvoboj dočarati uz muziku iz filma «dobar loš,zao».)
Cvele: (Vadi bananu umesto pištolja.)
Bang! :
Bik: (Vadi dve banane.)
Bang!Bang!
Cvele:
Prvi sam rekao bang ! Gotov si!
Bik:
Ali, ja sam rekao dva puta bang, bang!
Cvele:
Istina, ali oba metka su mi prošla ovuda. Prema tome mrtav si uprkos tome što izgledaš živ. A, pobedniku , kao što je red, pripada poljubac od bledolike DŽejni.!
Marica:
Dođi golube moj!
Bik:
E,neću tako da se igram! Uvek se vi ljubite! Bik koji je seo mnogo biti ljut.
Cvele:
Ne ometaj Bufalo. U sledećoj priči nam uopšte nisi ni potreban.
Marica:
Gde sada putujemo?
Cvele:
U zemlju izlazećeg sunca!
Skitko:
Indiju!
Cvele:
Dobro nisi rekao Inđiju? Idemo u Japan.
Marica:
Zemlju konkubina i ikebana...
Skitko:
Zemlju smokvi i banana.
Cvele:
Zemlju hrabrih samuraja!
Skitko:
I pečenih jaja!
Marica:
Zemlju karatista i džiudžice.
Skitko:
Zemlju šunke i pečenice!
Cvele:
Preko tihog okeana naš trotinet plovi...
Marica:
U Japanu, u Japanu, najlepši su snovi...

( Pesma uz japansku muziku.)

Svi: Iz Japana sunce zrači,
Fudžijama blista,
Jokogeri i jo dači
Znak su karatista.
Od Tokija do Osake
Od Sapora do Nagoje
Gejše, riža.slatki sake
Žuti ljudi i sekvoje.

Iz Japana sunce sija
Lepeze i lampioni,
Ne može se bez sušija.
Toki voki, fudži, soni.

Kitakjuši, Kagošima
Fukuoka –Hamamacu,
Stari Kobe, Hirošima,
Svi umeju džiu-džicu!

Skitko: (Oblači kimono.)
Dozvolite da vam se predstavim? Akiro Jokokuši, ne pije , ne jede, ne puši. Crni
pojas drugi dan! (Klanja se)
Cvele;
Drago mi je, Šico Jokošima, crne čarape već peti dan ima.(Oblači kimono, zatim mu uzvraća klanjanjem.)

Skitko:
Jokošima Šico mnogo laže. (Akcent japanski.)
Cvele:
Šico Jokošima, crne čarape ima. Gledaj!
Skiko:
Auuuuu? U glavi mi se smrklo . Šico Jokošima , šta je to crklo!
Cvele:
izgleda da će jokokuši dobiti po njuški!
Skitko:
Nindža!!!! (Zauzima borbeni stav.)
Cvele:
Ha-saaaan!
Skitko:
Kijaaaa-h!
Cvele:
Nnije loše? Jokokuši! Pazi sad ovo? Zen kucu dači!
Skitko:
Tako znači! Ovo još nisi video? Ki ba dačiiii!
Cvele:
Bljak. To može i baba. Ovo je bolje. Gerembaraj!
Skitko:
A, mavaši geri?
Cvele:
A,mavaši zuki?
Skitko;
A. .. Udo zuki?
Cvele:
A .... Maj geri?

Marica: (Sve vreme je gledala dok izvode kate.)

Tišina!!! E,sada će vam pokazati Marica kako se dobija darica!
(Baca prvo jednog.) Ovo vam je taba zuki! A ovo je, oko zuji. (Baca drugog.)
Skitko:
Pazi stvarno!? Oko mi zuji.
Cvele:
I meni. A, koji ti pojas nosiš ?
Marica:
Beli!
Skitko:
Leleeee! Meni je sada sve pocrnelo. Uh , al je mračno. Upalite svetlo!
Cvetko:
Prebi nas brusilica!
Skitko:
Koja brusilica.
Cvetko.
Budalo,sestra od Brus Lija. Kidajmo!!!
Marica:
Čekajte, nisam vam sve pokazala!

Cvele:
Neka , hvala. Ne treba. Predlažem da se bega?
Skitko;
Da se bega! Ali gde?
Cvele: (Vrti atlas.)
Što dalje. Neka to bude..Neka bude, Turska!
Skitko:
kidaaaajjjj!!!
Marica:
Čekajte! Čekajte! Pobegoše. Čekajte!Ih, nećete mi pobeći! Idem i ja u Tursku. Znam i ja gde je Turska. Zlatni Istambul, Ankara., Izmir...Kušadasi...

Cvele: (U kostimu duha Aladina klekne ispred Marice i moli.)
Alah, Alah! Šalah , budalah!
Marica:
Koja budalah? Ništa te ne razumem?
Cvele: ( LJubi joj cipele.)
Hulama-halula... Alibaba! Alibaba!
Marica:
Alibaba?! Kakva baba? Čija baba?
Cvele:
Alibaba, hoće da me taba!
Marica:
Da te taba. Baba? A zašto? Ko ste vi ?
Cvele:
Aladin. Svemoćni duh iz stone lampe !
Marica:
Miladin! Jao,onaj duh iz čajnika, što ispunjava želje čestitke i pozdrave. Drago mi je , ja sam Marica.
Cvele:
Selam . LJubim ruke prelepa, Marice.
Marica:
Vidi, Miladine! Kad si već tu, zamolila bih te da mi ispuniš jednu želju...znaš..moja zla maćeha...-
Aladin:
Rado bih, Marice ali nemam više moći. Ostao sam bez nafte.
Marica:
Nafte? Ne razumem?
Cvele:
Mislim ...ispraznio sam se, ispunio sam tri želje, i sve dok me tri puta ne poljubi neka dušica, neće mi se vratiti moć.
Marica:
Auuuu, crni Miladine~! A može li neko da zameni tvoju dušicu?
Aladin:
Ne znam. Nisam siguran.
Marica:
A, da ja pokušam?
Cvele;
Ako misliš da će uspeti. Izvoli.

Marica:
Vredi probati. Priđi ovamo, ne plaši se. (LJubi ga.) I ? Osećaš li što?
Cvele:
Na žalost, ništa.
Marica:
Baš ništa?
Aladin:
Osećam da je vlažno. Ali, kao da nešto nedostaje. Hladno je...
Marica:
Znam ! Nedostaje emocija!
Aladin:
Emocija! U pravu si. Probajmo ponovo .
Skitko:
Aaaaahaa.! Avala.! Navala! Spasavala!
Cvele:
O, Alah, ovo nije šalah. To je ta budalah!
Skitko:
Sikter! Merhaba, ozgud taraba, baraba.!
Marica:
Šta kaže?
Aladin:
Kaže na turskom, da sam baraba i da će me prebiti tarabom.
Marica:
Kaži ti njemu da je on meraklija!
Aladin:
Oluk, lopovluk, javašluk, mamurluk. (Odgovara Alibabi.)
Alibaba:
Buvara, čubura, kubura!
Marica:
Prevedi. Prevedi?
Aladin:
Rekao sam mu, dosta je tirana nad glavom! Dosta je tlačenja! Ustaće radnička klasa , iz slobode za slobodu sloboda uvek niče!
Marica:
Tako je! A šta ti je, Alibabo odgovorio?
Aladin:
Ništa. On je rekao da će mi slomiti koje rebro, izbiti dva-tri zuba strpati u zatvor na čuburu i prebiti ko vola.
Marica:
Da ga nisi pipnuo, ti...ti...pljačkašu!
Allibaba:
Seraj, malah, sevdah u vešeraj.
Marica:
Molim?
Aladin.
Kaže: odvešće te u dvorac jer si lepa ko anđeo za kojim čezne, da mu pereš veš.
Marica:
Kaži ti tom tikvanu da mi ne pada na pamet da mu rušno perem veš.
Aladin:
Tupan, glupan, krupan!
Alibaba.
Aaaaaaaa! (Vadi sablju.) Zeman! Neman! Leman!
Aladin:
Auuuu... Naljutila si ga!
Alibaba:
Sarma! Salama! Pljeskavica!
Marica:
Šta hoće? Ćevape? Sarmu?
Aladin:
Ma jok! Napraviće od nas ćevape, ako mu ne ispunimo želju.
Marica:
Pitaj ga šta želi?
Cvele;
Šta hoćeš, moćni Alibabo? Sve imaš!
Alibaba :
Hhanumu.
Aladin:
Hoće ženu.
Marica:
Pa neka se ženi.
Aladin:
Oženjen je.
Marica.
Pa šta će mu onda žena?
Aladin:
Skuplja žene. Ima ih stopedeset i pet u haremu.
Marica:
Auuuuu.
Alibaba:
Bodrum, kalauz , podrum!
Aladin:
Milost, Alibabo!
Marica:
Da ga nisi pipnuo, Alibabetino! Dođi Aladine! ( Aladin staje marici iza leđa.)
Alibaba:
Ti moćna Alibaba nazvati Alibabetina?!
Marica:
Dobro si čuo, otimaču!!!
Alibaba:
Alibaba moli decu da zažmure, i da izađu svi ispod osamnaest godina. sad će Alibaba da je iskomada!.
Marica:
Uh, al me uplaši?! Imam i ja oružje?
Alibaba: ( Vrti sabljom.)
Salaba! Kalaba! Alibaba-Merhaba! A-ha! Šta kažeš?
Marica:
Nisi loš. Za jednu babu. Ali ja mogu bolje! ( Počinje sa trbušnim plesom.)
Alibaba: ( Zapanjen, počinje da uživa, zatim vadi dukate i plaća joj.)
to! To! Ja meraka! Too!

Marica:
Šta je Alibabo? Hoćeš li još?
Alibaba:
To! Još!!! Merak! Sevap! Ćevap ! Traži blaga koliko hoćeš! Sve je tvoje, ceo sezam. Budi moja kraljica. Pristaješ li?
Marica:
Pristajem , ali pod uslovom da oslobodiš Aladina!
Alibaba:
Stojadina? Samo to? U redu ,Stole, slobodan si. Sikter!
Aladin:
Hvala o, svemoćni Alibabo! (Klanja se.) Hvala plemenita princezo!
Alibaba:
Dosta sa zahvalnicama. A sada hoću poljubac! (Žmuri.)
Aladin: (Prilazi i ljubi ga.)
Alibaba: (Pljuje.)
Bljak! Ko je rekao da me ti ljubiš , sto mu safira? Sveg si me ubalavio!? Bljak!! Priđi princezo i cmokni svog čika, babu!
Marica:
Vrlo rado. Zažmuri , Vezire moj!
Alibaba:
Evo žmurim! (Marica prilazi i ljubi se sa Aladinom.)
Alibaba:
Šta se događa? Sto mu??? Aladine!! Sram te bilo! Kako te nije sramota? Zar usta na usta, sine Aladine?
Aladin:
Mmmmm...Vratila mi se moć od poljubca !
Marica:
Bežimo, Aladine! Hvataj trotinet!
Aladin:
A, gde ćemo?
Marica:
Hajdemo u Rusiju!
Marica:
U Rusiju!
Alibaba:
Rusiju! Ha! Čuo sam vašu diskusiju! E,pa idem i ja u Rusiju! Širokaju! Veljikaju! Moju Rusiju krasiviju! Ja očenj ljublju Volgu, ja mnoga ljublju Don i Dnjepar,
Ja ljublju Krasnojarsk, Moskvu i NJižnjigorod! Ja ljublju velikij Ruski norod. Ja ljublju đevuške krasnije ( Marica ulazi i nosi suncobran.) strasnije, ljubkije...

Marica: (Peva, Rjabinušku.)
Skitko:
Milaja moja , tak krasna pesnja dopusćite.... (LJubi joj ruku.) Minja zovut Mihail Jurjevič LJermontov!
Marica:
Drago mi je. Ja sam Marica!
Skitko:
Marica! LJubkaja kak Ruska mornarica. Marica maja carica. Marica , za maje serce vidarica...

Marica:
Oh. Oh. Oh. Mihailu Jurjeviču. Vi tak ljupki.
Skitko:
Jja vas ljublju, Mariška. Vaše usne su kak kakšna kriška . Ti buđeš maja ljubov! Eta možna?
Cvele:
Eta, ne možna! (LJutito.)
Marica:
Ko ste vi, maladoj brutaljnij bedak?
Cvele: (LJubi ruku Marici.)
Dopustite, Aleksandar Ivanovič Puškin! Poeta.
Skitko:
Eta prostak!
Marica:
Poeta!!!
Cvele:
Slišite! Ja kvam pišu čevo že bolje i ješto ja vam magu skazat , ciper ja znaju vaše volje , prezrenje vam naskazat...
Marica:
Ješćo. Ješćo...
Skitko: ( Peva.)
Rascetali jablani i gruši, pa plilji tu manu nad rekoj, Vihodila na bereg Kaćuša, na visoki bereg na krutoj.
Cvele:
Eto smešna. Ja magu da hodam na jednoj nogi. (Skakuće.)
Skitko:
Ja magu hodati na rukami. ( Hoda.)
Cvele:
Ja magu poskočit. ( Skače u dalj.)
Skitko:
Ja magu kotrljat! (Kkotrlja se.)
Cvele:
Maruška budet moja devuška! (Uzima je za ruku.)
Skitko:
Maruška budet moja devuška!(Hvata je za drugu ruku vuče.)
Cvele:
Moja!
Skitko:
Moja!~
Cvele:
Moja! (Vuku je na jednu pa na drugu stranu.)
Marica:
Dosta!!! I vi ste mi džentlmeni?! DŽentlmeni tako ne postupaju. DŽentlmeni to u Rusiji rešavaju, kako?

Skitko:
Pištoljima! (Vade pištolje.)
Cvele:
Ako je tako, izazivam te na dvoboj! Mihailu Jurjeviču...
Skitko:
Hharašo, rebjata!
Marica:
Stani! Ni makac! Tako se ne dobija devojka!
Cvele:
Ali, ja tibja ljublju.!
Skitko:
I ja! Ja ljublju tibja od prvog časa.
Cvele:
Kkad sam te ugledao, znao sam da si ti ona koju ceo život čekam.
Skitko:
Od svih lepota sveta, ti si,Marice najlepše čudo koje mi se dogodilo na putovanjima..
Cvele:
Mmarice, ja te volim !
Skitko:
I ja, Marice, duplo više!
Cvele:
Laže. Hteo te je oterati! Seti se!:
Skitko:
Povuci reč, puškašu!:
Cvele:
Odbi, surlašu! (Gužvaju se.)
Marica:
Tišina!!! Vidi ti njih? Zaljubili se? Stidi te se! I, mislite da se tako iskazuje ljubav? Da je to pitanje samo jedne strane? Da je važno samo uzeti a ne dati?
A, ja!? Mene niko ne pita gde sam ja u toj priči? Volim ja nekoga? Želim li ja nekoga? Skitko:
Paaa..... Voliš li, Marice?
Cvele:
Želiš li,marice?
Marica:
Iskrenost mi nalaže da budem fer prema obojici. Oba ste mi dragi. I ne znam ko je lepši , bolji i plemenitiji. Ali , moram vas razočarati. Postoji treći...
Skitko:
Ttreći?
Cvele:
Zznao sam! Uvek sam sumnjao...
Skitko:
Gde je ta hulja?!
Marica:
Mislim , treći problem. (Vadi pismo.) Izvolite!
Skitko:
Pismo!? Zaljubila si se u pismo?
Cvele:
Ne blesavi! Već, pročitaj!
Skitko:
Čitaj ti, imam slabo srce.
Glas iz ofa:
«Draga moja Marice. Postupio sam prema tebi nekorektno kada sam te oterao od kuće, verujući da će me nova žena usrećiti i udahnuti novu snagu. Ispuniti prazno staračko srce. Međutim, ona me je unesrećila , uništila i dovela do očaja. Tek kad sam te izgubio, shvatio sam koliko sam sam, kakvo sam blago izgubio Vrati se. Unesi svetlost u ugašeno srce starca. Vrati se. Da lakše za iskupljenje molim. I praštaj praštaj. Samo tako ćeš biti bogata u životu. Voli te tvoj tata! Skitko:
Jadan on. Rasplakao me.
Cvele:
Ee,neka je oterao vešticu!
Skitko:
I, šta si odlučila, Marice?
Marica:
Paaa, kako da vam kažem... Znate, dragi ste mi obojica. Prihvatili ste me kad mi je bilo najgore u životu. Brinuli se o meni i naučili me mnogo čemu na ovim čarobnim putovanjima po svetu. Ali, moram poći kući. Ocu sam sada najpotrebnija. Neću vas nikad zaboraviti. Vaša ljubav mi je pokazala životni pravac i šta je pravo bogatstvo na svetu. Moram ići.
Skitko: (Plačno.)
Zar moraš?
Marica::
Moram. Samoća je nagora stvar u životu! Hajde da se pozdravimo. Cvele moj dobri...
Cvele:
Nikada te neću zaboraviti. (LJubi je.)
Skitko:
Ni ja. Ulepšala si mi ovaj blesavi život! Sad mi dođe da se rasplačem, ali muško sam , a muškarci ne palču , Jjeca.) U stvari plačuuuuu!!!
Marica:
Ne plači, videćemo se opet. Svet je mali za velike sanjare. Dođite da vas zagrlim. Zbogom. Zbogom, mili moji...
Skitko:
Marice!
Marica:
Molim, Skitko?
Skitko:
Piši nam.
Marica:
Hoću , Skitko.
Skitko:
Marice!
Marica:
Molim , Skitko!
Skitko:
Piši nam ćirilicom!
Marica:
U redu, Skitko.
Cvele:
Ode. Kako je sve već prazno bez nje.
Skitko:
Kao u mom stomaku.
Cvele:
Nije valjda da si gladan.
Skitko:
Ko slon. Pojeo bih i cipelu.
Cvele:
E, ako je tako, onda predlažem da se vratimo u Srbiju.
Skitko:
U Srbiju? Zašto u Srbiju?
Cvele:
Imaju nabolju gibanicu na svetu . Pa, sarmice , projaru, gravče na tavče...
Skitko:
Projaru! (Uzima trotinet.) Juriiiš!
Marica:
Čekajte!!! Reče li to neko projaru?
Skitko:
Marice!!!
Cvele:
Da! I to projaru sa kiselim mlekom!
Marica:
E, onda ću posle ručka kući! Hajdemo!

(Odlaze uz muzički motiv iz Srbije.)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 20 gostiju