Elem, poštovane dame i gospodo vrla, posle dve godine pregalaštva, trudbeništva, stvaralaštva i mučeništva, ponovo se nalazimo tamo gde smo onomad i bili - pred zjapećom prazninom neispunjene svrhe, koja je postala takvom zahvaljujući zlosrećnoj i žalosnoj ljudskoj prepuštenosti zlehudome veličanstvu Slučaju, u kojem beše objedinjena samozadovoljna arogancija elektronskih „bogova” i oskudna vrlina ranjivosti smrtnih ljudskih bića.
„
Ali vrlina u ljudima mudrim i pravednim raste kao što biljka na vlažnom vazduhu i svetlosti naglo raste sočnim zelenim lišćem”. Tako je Pindar svojevremeno izložio problem koji je negda postojao u središtu klasične helenske misli o suštini života čoveka ispunjenog vrlinom. Pesnik je verovao da je vrlina dobre osobe ono što je njeno vlastito, objektivno dobro za čije je posedovanje i korišćenje ta osoba odgovorna. Vrlina dobre osobe je stoga u Heladi doživljavana kao mlada biljka: nešto što raste u svetu, nešto što je vito a krhko, nešto čemu je stalno potrebna hrana koja dolazi spolja, van njega samog. Ako se želi da ta nežna biljka izraste i donese dobre plodove ona nužno i prevashodno mora biti od dobre vrste. Ali čak i tada, da bi bila zdrava i lepo se razvila, njoj je potrebno podneblje, kao i stalna i brižljiva nega onoga ko je odgaja.
Sedeći kao i pre dve godine iznova pred pustom belinom monitora, sa žalosnim sećanjem na nepovratno izgubljene kreativne forumske vrednosti i suštinski jalovom uzaludnošću ispunjene dve trudne godine, mišljenja sam da bi i mi trebali da skupimo u sebi dovoljno snage kako bi, makar i zlehudom sudbinom sasečeni, nastavili da sledimo Pindarovski primer - da rastemo, granamo se i donosimo valjane plodove. Pri tome mislim da moramo ostati verni onim pravim, objektivnim, istorijski i kulturološki potvrđenim vrednostima, te tako postati i ostati pribrani pred vazda mogućim iznenadnim nesrećama, a zarad toga da nas naša otvorenost ka sudbini i naš smisao za vrednosti učine nezavisnim od onoga što je tako zloslutno i neumitno izvan nas i, možda, nenaklonjeno nama.
Videvši sve one tokom današnjeg popodneva nanovo izlistale „izbojke”, ostajem u nadi da je zdravo i duboko kulturološko korenje „stare forumske garde” članova i prijatelja Kamerne scene „Miroslav Antić” dovoljno snažno da odgaji nove, poželjne i nedostajuće kulturno-spoznajne plodove. Novo podneblje imamo, a ovoga puta će i vrtlarske brige jamačno dovoljno biti.
Stoga napred - ka savlađivanju zlehudih konačnosti, kako bi nam život bio vredniji i dostojniji naše prirođene nam ljudskosti!
